nedjelja, 22.07.2007.
nebosklon
Ovo je jedino vrijeme u svemiru u kojem ja dijelim sudbinu sa svim ljudima ZEMLJE. Nije li to razlogom da s više razumnosti propitamo svoje postojanje!?
Moj prijatelj, iako bi mu mnogi pozavidjeli: poznat, ugledan, uspješan, skoro je umro- sad se pita jel moguće sve izgubiti u trenutku.
Živimo u zemlji gdije poluobrazovani novinari trkeljaju što stignu svijesno ili ne kreiraju jeftine igrokaze još jeftinijih riješenja.
Ne čini li vam se da je sve ,ipak ( Bogu hvala) puno, puno SLOJEVITIJE!? Ne čini li vam se da previše ljudi zna riješenje svih problema- da bi ona bila riješiva!?
