Par stvari o Orion-u (ili nepar)
Evo kao što sam rekao, napisat ču par stvari o Orion-u ak stignem za vikend (nisam rekao za KOJI vikend, jer mi se zagubila negdje kristalna kugla pa ne vidim više budučnost, ah ta mama stalno sve pospremi) pa eto... Nego znate ima toga jako puno mnogo previše, a ja bi to trebao složit zajedno, skratit, pa mi se neda i jao meni kukulele itd... Uglavnom imao sam posla, a puno vremena mi uzima natipkati ovo jer sve informacije pokušavam provjeriti kolko mogu, a to isto traje li ga traje, pa dakle bez daljnjeg odugovlačenja idemo dalje... Lovac Orion je prominentno sazviježđe i možda i najpoznatije od svih, dok se njegove zvijezde s nebeskog ekvatora vide iz cijelog svijeta. Kad ga več NASA koristi (kao što smo vidjeli u postu o njima), da istražimo malo o čem se radi kad se spominje taj Orion, a mora da i bude usput poučno, tak da djeca u Ifinom razredu nešto i nauče, a ne da stalno gledaju slikice golih stričeka i teta ili igraju igre... (to samo ja smijem, jer sam več sve naučio ;) Orion je u grčkoj mitologiji po nekim pričama nastao direktno od Gaje (Majke Zemlje), a druge kažu da mu je otac Gajin sin, Atlas. Ima i priča gdje mu je otac Posejdon, ali ne onaj olimpijski bog Posejdon koji je Zeusov brat (bog mora koji nosi trozubac), nego Posejdon koji se pojavljuje ranije od doba olimpijskih bogova. Moderna istraživanja i interpretacije kažu da Orion (iliti doslovno Planinski Čovjek, ako ime stvarno jest na grčkom) postoji na tri mitske razine, na neolitičkoj razini je šaman - gospodar životinja, iliti isto što i Egejski Enkidu - divlji pomagač (prvotno suparnik) Sumerijskog/Babilonskog Gilgameša. Na Minojskoj razini, on je predan velikoj božici Krete, a na klasičnoj razini on je postao prijetnja olimpijskoj božici lova Artemis, pa je morao biti uništen. Prema ovoj modernoj teoriji, mitovi su često mjenjali imena i priču, take da su se mali mitovi s različitim likovima spojili u jednu priču. Njegova stalna, epizodna prisutnost u mitologiji daje naznake da on nije originalno bio lik indo-europskih osvajača, nego je umjesto toga bio bog zemlje koji je bio pridodan mitovima. Jedna od verzija priča je da se Orion hvalio kako je on najbolji lovac na svijetu, što je čula Hera (Zeusova žena), pa se odlučila poslati škorpiona koji je Oriona ispikao do smrti. Zeusu je bilo žao, pa ga je stavio na nebo (isto kao što je stavio npr Plejade da im utješi oca Atlasa koji je nosio svijet na ramenima). I škorpion je isto dospio na nebo, pa Oriona po nebu natjerava sazviježđe škorpiona, i interesantno je da se to sazviježđe podiže taman kad se Orion spušta i nikad se ne nalaze na nebu u isto vrijeme. Njegovi lovački psi, sazviježđa Canis Major (Veliki Pas) i Canis Minor (Mali Pas) ga isto slijede po nebu. Moguče da je nazvan po Akadijskom Uru-ana, nebeskom svjetlu/svjetlu nebesa, koje je onda pobrano i korišteno u grčkoj mitologiji. Postoje u okolici lovine kao Taurus (Bik sazviježđe), i Zec sazviježđe (Lepus). Zvijezda Heka je Orionova glava, dok je Betelgeuse iliti Alfa Orionis divovska crvena zvijezda (Orionovo desno rame), koja je veča od orbite Venere, a najsjanija je Rigel (lijevo koljeno) iliti Beta Orionis (zato bi se Rigel ustvari trebala zvati Alfa Orionis). Betelgeuse (znate stari Tim Burton-ov film Beetlejuice sa Michael Keaton-om kao zlim duhom kojem se ime mora reči tri puta da se pojavi?) je deseta najsjanija zvijezda na nebu i gledano sa zemlje je največa zvijezda (izuzev Sunca naravno), dok je Rigel sedma najsjanija. Ona sa "y" oznakom je žena ratnik zvijezda kod lijevog mu ramena i zove se Belatriks. Alnitak, Alnilam i Mintaka (na arapskom Alnitak = opasač, veličine oko 25 promjera Sunca, Alnilam = niz bisera, veličine oko 30 promjera Sunca, Mintaka = pojas i najmanje je svijetla od te tri i veličine 20 promjera Sunca) su one tri sjajne zvijezde koje čine Orion-ov Pojas i jedine su zvijezde koje naizgled imaju isti razmak i čine malu crtu na nebu, a vidljive su golim okom sa Zemlje. Saif mu je desno koljeno, a Hatsja je najsjanija zvijezda Orionovog Mača (na vrhu mača koji visi s pojasa). Sve te glavne zvijezde su slične po starosti i fizičkim karakteristikama, dok je Betelgeuse (Bitlđus) jedina iznimka. Usporedite s mapom gore i od danas kad ste navečer vani se možete praviti pametni ili primjeniti u svrhu romantike (ako nije oblačno). Evo mali animirani gif koji če vam pomoč vizualizirat stvar, jer tak vam to stoji za vrijeme zime na sjevernoj hemisferi (drveče osvjetljuju svijetla dvaju gradiča u SAD-u). Ovo vam je isto pogled iz filma Studengora (Cold Mountain) kad raspravljaju o zvijezdama, a u kojem glume Nicole Kidman, Jude Law, Renée Zellweger i drugi. Vidite isto grupu zvijezda koje se zovu Hijade i ako ih se sječate, po mitologiji su zajedno s Plejadama bile njegovateljice i učiteljice malog Bacchus-a (Bakhusa/Dioniza), a čine glavu Bik sazviježđa. Kad to znate onda vam se lakše dalje orijentirati po nebu jer se zvijezde Oriona mogu povezati s linijama koje vode prema drugim sazviježđima, kao npr lijevo koljeno povezano s desnim ramenom te nosi pravo prema sazvijeđu blizanaca (glavnih zvijezdi Kastora i Poluksa), dok povuči liniju lijevo po Orionovom pojasu ubrzo naiđeš na Sirius, alfa (najsjaniju) zvijezdu Velikog Psa itd. Švrljaj po netu ak te zanima, ima toga... Alnilam i Alnitak su superdivovi, a Mintaka nije tako masivna, ali je ipak pravi div. Kad uzmemo u obzir 3d prostor, zvijezde na krajevima pojasa su u stvarnosti najbliže jedna drugoj, Alnitak (800 svjetlosnih godina od Zemlje) i Mintaka (900 svj g od Zemlje), dok je centralna zvijezda Alnilam 1300 svj g od Solarnog sistema, a da je isto udaljena, nadsjala bi ove druge dvije, jer je mnogo tisuča puta sjajnija od Sunca (i druge su isto mnogo puta sjajnije od Sunca). Putujuči po svemiru, formirao se veliki međuzvjezdani oblak prašine nazvan Nebula Konjske Glave (vjerojatno najpoznatija nebula), što je postalo dijelom velike Orion Nebule. Taj tamni oblak je poznat po nazivom Barnard 33 (sječate se onog tamnog konja u oblacima na start-up ekranu za Windows 95?, dok ime Barnard potiče od Edward Emerson Barnard-a, talentiranog američkog astronoma znanog kao E. E. Barnard, koji je otkrio par novih stvari na nebu među kojima i drugu najbližu zvijezdu nama 1916-te koja je nazvana po njemu - Barnard zvijezda, i taj oblak je vidljiv zbog toga jer mu je u pozadini sjajna crvena nebula IC 434 (4+3+4=11, nego IC na engleskom = I See = Icy ;) a ona sjajna plava reflektivna nebula dolje lijevo je NGC 2023, a "konjeva glava" je samo jedan dio tog oblaka prašine. Ne zna se zašto je nebula zadobila takav oblik, ali vjeruju da je slični slučajni proces kao i s oblacima na Zemlji, a preko tisuča godina če i dalje mijenjati oblik (zbog udaljenosti gledamo ju kakva je stvarno bila oko 500-te godine nakon Krista). Ovdje gledate sliku u reprezentativnim bojama (ne izgleda tak golim okom): Orion je najbliže područje Zemlji u kojem se formiraju zvijezde, a neke zvijezde iz tog sazviježđa su dio ogromnog oblaka plina koji se prostire preko 100 svjetlosnih godina i na nebu zauzima prostor 50 puta promjera Mjeseca, vidi velku sliku (552kb) ovdje. Orion Nebula se nalazi nekih 1500 svjetlosnih godina od nas a njen sjajni plin okružuje vruče mlade zvijezde na rubu tog ogromnog međuzvjezdanog molekularnog oblaka. Velika Nebula u Orion-u se može vidjeti sa prostim okom samo malo niže i lijevo od zvijezdi Orion-ovog Pojasa. Istovremeno su vidljive zvijezde trapeza u Orion-ovom srcu, trake tamne prašine oko sredine, česti crveno svijetleči vodik u plinskom stanju i prašina u plavoj nijansi koja odbija svijetlost novorođenih zvijezda. Cjela ta Orion Nebula grupa oblaka (uključujuči nebulu konjeve glave) če se polako raspršiti u idučih sto tisuča godina. Ova slika je napravljena s pojačanim kontrastom boja i naravno ne izgleda ni blizu tak dobro da gledaš golim okom: Okej ali kud sad ja idem sa ovim svim? Evo pogledajmo sliku odozgora piramida u Gizi: Ako pobliže pogledamo Orion-ov pojas, vidjet čemo da te 3 glavne zvijezde tamo i nisu u ravnoj crti kao što se čini kad se gleda golim okom, nego je treča malo odvojena od te linije. Znači - da li je netko napravio zvijezde po piramidama, ili je netko napravio piramide po zvijezdama, pitam se pitam... Usporedba izgleda ovako: Evo malo opčeg znanja o Velikoj Piramidi koja je najstarija i zadnja preostala od originalnih 7 svjetskih čuda i još ktome najpoznatija piramida na svijetu. Večina vjeruje da je sagrađena kao grobnica faraona 4-te dinastije koji se zvao Khufu (grčko ime Keops), pa je zato i poznata kao Khufu-ova piramida. Najstarija je i največa od 3 velike piramide u Gizi koje se nalaze na vanjskoj granici grada Kaira u Egiptu. Par sto metara jugozapadno od Khufu-ove Velike Piramide se nalazi nešto manja Khafre Piramida (jedan od Khufu-ovih nasljednika, koji je isto sagradio i Veliku Sfingu), a par sto metara dalje jugozapadno se nalazi Menkaure Piramida (koji je pak Khafre-ov nasljednik) i zauzima otprilike polovicu visine. Khafre-ova piramida na nekim slikama izgleda najviša jer je nešto strmija i isto sagrađena na višem terenu. Uglavnom se slažu da je Velika Piramida završena 2570-te prije Krista (cca 2600-2500 prije Krista) i tisučlječima je bila najviša ljudska građevina. Originalna visina joj je bila 146m, ali zbog erozije je trenutno visoka 137m, dok joj baza pokriva površinu od preko 5.5 hektara (13.5+ jutara), što jest kvadrat sa preko 230m na svakoj strani. Preciznost je tolika da 4 strane baze imaju prosječnu grešku od samo 1.5cm (0.6 inča iliti palca) dužine i samo 12 sekundi u kutu od savršenog kvadrata. Sastoji se od cca 2.3 milijuna kamena totalne težine oko 7 milijuna tona (ima ih od 2 tone pa do preko 70 tona težine), dok joj je volumen 2.6006 milijuna kubičnih metara. Samo čvrsta kamena planina može izdržati ogromnu težinu takve piramide, a sagrađena je baš na površini odmah ispod koje se nalazi plosnata planina od čvrstog granita. Strane joj pokazuju skoro točno sjever/jug-istok/zapad, a greška od stvarnog sjevera je 3-5 šezdesetina jednog stupnja (1/20-1/12, što je manja greška od Meridian zgrade u Greenwich Obzervatoriju u Londonu koja fulava sjever za 9 šezdesetina stupnja). Velika piramida se nalazi točno u centru Zemljine kopnene mase, iliti njen istok-zapad odgovara najdužoj kopnenoj paraleli koja prolazi kroz Afriku, Aziju i Ameriku, a isto tako kroz sjever/jug joj prolazi najduži kopneni meridijan na Zemlji. Planet Zemlja ima dosta kopnene površine da se na njoj sagradi 3 milijarde takvih piramida, pa su dakle izgledi da se slučajno izgradi BAŠ na tom mjestu najmanje 3 milijarde naprema jedan (a to su izgledi samo što se lokacije tiče bez da uzmemo u obzir išta drugo). Fotografija Velike Giza Piramide iz 19-tog stolječa: Ne zbuniti zemljopisni sjever s magnetskim polom koji se nalazi oko 1000km od njega i ustvari se stalno pomalo miče kao i suprotni mu magnetski pol i to nezavisno jedan od drugog. Prosječna brzina mu je bila 10-11km na godinu u prošlom stolječu, makar dodatno svaki dan kruži do 80km oko te prosječne pozicije u eliptičnoj putanji zavisno od smetnji Sunca. Tako se polako miče preko Arktika u smjeru sjever/sjeverozapad od Kanadskog teritorija prema Sibiru. Ubrzao je od 9km na godinu 1970-te do 41km na godinu prosjek za 2002-2003-ču, dok je u strogo magnetskom smislu to ustvari magnetski južni pol planete, a i da povučeš crtu između sjevernog i južnog magnetskog pola, fulao bi središte Zemlje za oko 530km. Trenutno je onaj drugi magnetski pol udaljeniji od južnog geografskog pola nego onaj gore na Kanadskoj teritoriji od sjevernog geografskog pola. Isto je interesantno da se magnetizam planeta smanjio za 10-15% u zadnjih 150 godina, a svaka pouzdana predviđanja na duži rok polovih putanja, brzina, smjera, jačine magnetizma i tome sličnog su nemoguča jer ustvari nitko ne zna kako to točno radi. Eto nisam mogao odolit da ovu zanimljivost ne ubacim... Japanci su probali izgraditi kopiju velike piramide veličine točno 1/4 originala ali im nije išlo (i drugi su znali probat ali nikom nije uspjelo). Piramida se nalazi točno na trečini puta između ekvatora i sjevernog pola iliti geografski 30Ú, što i jest paralela kraj koje je živjela večina kultura koje su gradile piramide kroz povijest, dok su piramide građene na mjestima gdje je teško živjeti kao što su pustinje, đungle i visoke planine. Večina piramidine unutrašnjosti je sastavljena od kamena krečnjaka (vapnenca), dok se vanjski sloj sastojao od svjetlog, zašitnog sloja uglađenog kamena. Ti vanjski kameni danas nisu tamo, jer su ih prije oko 600-800 godina ukrali arapi koji su taj kvalitetni (več uglađen kamen) iskoristili za završetak gradnje palača i džamija. Zato piramida danas izgleda kao da je istrošena i u komi pošto unutrašnje kamenje nije otporno na kišu, vjetar i pustinjske oluje. Ti vanjski blokovi kamenja su bilo 2.5m debeli, 20 tona teški kameni od tvrdog, bijelog krečnjaka sličnog mramoru, ali tvrđeg i optornijeg na elemente. Bili su brušeni/rezani do 0.025cm (1/4 milimetra) od savršenog pravog kuta i to sa svih 6 strana. Postavljeni su zajedno sa namjernim razmakom od pola milimetra, a od toga se bolje nemože ni s modernom tehnologijom kad se radi s blokovima težine od 20 tona. Taj razmak od pola milimetra je bio napravljen da se u njega stavi "ljepilo" koje bi držalo kamene zajedno. Taj bijeli cement koji je spajao kamene blokove i učinio ih vodo-otpornim je jači od samih kamenova koje spaja, a bio je analiziran i zna se njegov kemijski sastav ali ga se nemože reproducirati. Možete vidjeti malo preostalog glatkog kamena na samom vrhu Khafre (srednje) Piramide. Tih 144,000 glatkih vanjskih kamenova su se tako sjajili na suncu, da su ih mogli vidjeti iz planina Izraela stotinama kilometara dalje. Za vrijeme sunčanih jutara i kasnih sunčanih podneva, sunčana svjetlost se odbijala od 5.25 jutara glatke površine piramide u toj mjeri da je čak vjerojatno bilo zamjetljivo s mjeseca. Kamenje s vrha piramide je iz istog mjesta i vremena kao i ono s dna piramide, a složeno je tako dobro da nebi mogao ugurati kreditnu karticu između njih. Zemlja ispod piramide je tako ravna da na preko 13 jutara površine navodno varira manje od 1.27 centimetara. Alati od kopra za koje arheolozi vjeruju da su Egipčani onda imali nisu bili dosta tvrdi da izravnaju stijene. Velika Piramida je jedina u kojoj je korišten princip univerzalnog zgloba (engl. ball and socket) na sva 4 ugla. Kvadratna rupa je iskopana u stijeni na zemlji na koju je kamen temeljac za svaki ugao trebao biti položen, a koristeči zasjek/utor i šip/pero na rubnim kamenim blokovima, Velika Piramida je bila zaštičena od pomicanja stijena zbog širenja, a isto tako od potresa (kao što se koristi na mostovima 20-tog stolječa). Niže je slika kako danas misle da su gradili piramide i dovozili teške stijene tako visoko po tim "putevima" koje su napravili oko piramide, a nakon što je sve završeno su ih maknuli (ustvari ne zna se ništa, ni na čemu su ih vozili ili vukli ili su ih gurali ili kak su uopče iz velike stijene klesali male, izbrusili ih, dovezli do piramide i onda stavili gore, pogotovo one od preko 50 tona), vidi sliku jedne teorije ovdje. Postoje uski "tuneli za zrak" unutar piramide (ne zna se čemu su stvarno služili ali zna se da nije za zrak), dva iz kraljeve komore i dva iz kraljičine komore, od kojih iz svake komore jedan ide prema sjeveru a jedan prema jugu i naravnavali su se sa nekim zvjezdama negdje 2500-te prije Krista i po tome se opet ova piramida razlikuje od drugih. Tri komore leže jedna iznad druge, naravnate s unutarnjom osi piramide. Najniža je urezana u stijenu ispod piramide, stijenu na kojoj je cjela piramida sagrađena, a največa je od sve tri i izgleda nedovršena i samo grubo urezana u kamen. Srednja komora je tzv kraljičina komora (što joj je samo ime i nema nikakve veze s kraljicom) i ta je najmanja od njih tri, a nije ni dizajnirana kao komora za pokop i kraljice u njoj nikad nije ni bilo nego je to samo moderno ime za tu komoru. Udubina u zidu ukazuje na to da je tamo nekoč bio kip kralja i to je vjerojatno bila njihova verzija zapečačene kapelice s kipom preminulog kralja. Takve kapelice su bile česte u dizajnu piramida. Najgornja komora se zove kraljeva soba u kojoj je ogromni granitni sarkofag kojeg su morali staviti unutra za vrijeme gradnje pošto je bio prevelik da ga se unese unutra po tim uskim prolazima. Ovaj prostor nazvan Veličanstvena Galerija ima visinu od oko 8 metara pa je po tome i dobio ime (sigurno izgleda impresivno kad se uđe u taj prostor iz uskih prolaza) i "naslanja" se na zidove pogrebne komore sa kojom je spojen uz pomoč vrlo uskog prolaza. Ovaj prolaz je svojevremeno sadržavao primitivne kamene mehanizme koji bi otpustili velike granitne blokove koji bi pak "začepili" prolaz u cjeli gornji dio piramide, ali je ipak postojao tajan prolaz kroz kojeg su preostali radnici i svečenici mogli pobječi nakon pokopa kralja. Isto je korišten jako pametan sistem za upijanje pritiska iznad kraljeve komore, jer relativno tanki zid između kraljeve komore i velike galerije nebi izdržao teret granitnog krova komore. Dakle krov se morao podiči iznad visine velike galerije, što je dovelo do novog problema nestabilnosti zbog visine, pa su zato ogromni komadi granita postavljeni horizontalno kao stabilizatori između zidova, jedan iznad drugog. Prostori između tih komada su u novije vrijeme nazvani "olakšavajuče komore" i nisu nikad bile dizajnirane da se u njih ulazi i nitko i nije ušao sve do 19-tog stolječa kad su otvorene dinamitom. Tad su otkrili dosta, jer pošto nitko nije trebao uči unutra, kameni zidovi nisu bili tako dobro sređeni i pažljivo položeni kao u ostatku piramide gdje se moglo doči, pa su našli "grafite" radnika na nekim kamenima koji su spominjali svoja imena, godinu vladavine i ime faraona koji ju je sagradio - "Khufu", a bez ovih grafita ne bi znali ništa, jer cjela piramida nema nikakvih natpisa ili hijeroglifa nigdje drugdje i to je jedini dokaz da ju je sagradio Khufu, onaj kojeg su Grci zvali Keops. U najgornjoj komori za raspodjelu pritiska (poznata kao Campbell-ova komora), makar je kvaliteta slike loša, ipak se mogu vidjeti grafiti na stropu i zidovima. Ovaj krov je do 2 metra visok, a veliki kameni u tom krovu raspodjeljuju ogromni pritisak odozgora na noseče zidove komora za upijanje pritiska sa strane. Komora Lady Arbuthnot je nazvana u čast njenog posjeta za vrijeme Howard Vyse-ovog otkrivanja tih komora za distribuciju pritiska 1837-me. Ovo je slika poda, a pod u toj četvrtoj komori ima duboke udubine, dok su zidovi napravljeni od krečnjaka (vapnenca) za razliku od nosečih zidova drugih komora za distribuciju pritiska koje su napravljene od granita. Pošto je krečnjak mekši, vjeruje se da je stavljen da ima malo više amortizacije kad se to sve slegne preko puno godina, tako da krečnjak bude malo zdrobljen umjesto da granit popuca. Dolje je link na sliku unutrašnjosti treče komore iznad Kraljeve Komore, poznate kao Nelson-ove komore. Ovdje je poveče kamenje neravno po visini i debljini, ali je strop komore ispod (Wellington komore) poprilično ravan. Nelson-ova komora ima najbolje očuvane hijeroglife. Slika je malo preširoka za ovu stranu pa je eto ovdje (88kb). 4 uska prolaza tuku drito po meridijanu (31-vom, za kojeg neki kažu da bi ustvari trebao biti nulti jer je u središtu Zemljine kopnene mase) i svaki se naravnavao sa određenom zvjezdom koje su kulminirale na meridijanu cca 2500-te (u svemiru se sve stalno miče zbog putanje, brzine, rotacije, privlačenja itd). Sjeverni tunel iz kraljeve komore sa kutom 32 stupnja 28' se naravnavao sa Thuban zvijezdom (Alfa Draconis), najsvjetlija zvijezda u sazviježđu zmaja kojeg su faraoni asocirali sa svemirskom trudnočom i razobljem trudnoče. Južni tunel (45 stupnjeva 14') se naravnavao sa Alnitak zvijezdom iz Orion-ovog pojasa koju su Egipčani identificirali sa Osiris-om, visokim bogom uskrsnuča i ponovnog rođenja. Iz kraljičine komore sjeverni tunel (39 stupnjeva) je naciljan na Kočab zvijezdu iz sazviježđa Malog Medvjeda (Ursa Minor) koja je pak predstavljala svemirsku regeneraciju i besmrtnost duše, dok je južni tunel (39 stupnjeva 30') uperen prema Sirius, najsjanijoj zvijezdi Velikog Psa (s kojom se zvijezde Orion-ov Pojasa naravnavaju), a ta pak asocira na Isis, svemirsku majku kraljeva i Osiris-ovu majku ili sestru ili ženu ili majku i ženu ili sestru i ženu, zavisno po kojoj priči. Set (Seth/Seti, znate setski satanizam i SETI program iliti Search for Extraterrestrial Intelligence, hrpu onih velikih ala satelitskih antena i faraona iz Set dinastije koji je vladao za vrijeme Mojsija) je bio loš brat Osiris-a koji je pak bio pozitivac i ljudi su ga voljeli pa je jedan dan Set napravio lijes po Osiris-ovoj mjeri i napravio gozbu i rekao kome god lijes paše dobije ga za nagradu i svi su isprobavali ali nikom nije pasao, e onda je Set rekao Osirisu neka i on proba, i čim se ovaj legao unutra poklopac se zatvorio, a Set i njegovi su Osirisa bacili u rijeku Nil i utopili ga. Isis ga je oživjela uz pomoč svoje sestre i svojih magičnih moči. Prije nego se stigao osvetiti, Set je opet napao i ovaj puta narezuckao Osirisa na 13 djelova i dobro ih sakrio po cjelom Egiptu. Isis je krenula u potragu i malo pomalo našla sve djelove osim njegovog qrca (kvrca, što su kasnije obelisci simbolizirali) i opet ga oživjela, ali ovaj put je pazila da ga dobro sakrije dok joj nije napravio dijete (ne znam s čim) što je pak bio Horus (po nekim legendama je bio brat). Osiris je opet umro jer ga magija nije mogla držati živim predugo, a Horus je tajno odgojen kraj Nila i planirao je osvetu. Čim je postao dosta star, odmah je je krenuo u borbu sa Setom koja je bila duga i krvava i u kojoj je Horus izgubio oko, a Set jedno jaje (ha čuj, znamo da su negativci jer se dečki bore prljavo). Drugi bogovi su riješili sukob tako da su dali vlast u zemlji Horusu pošto je Set bio loš, opak i zao, pa su ga protjerali, a Osirisu su dali da bude bog podzemlja gdje je vagao grijehove novoumrlima u tom nekom prolazu i ako vaga prevagne na loše onda ih fino popapa neka zvjerčica, a ako ne onda šibaj dalje po putu. U drugoj verziji priče pomirili su se i predstavljaju ujedinjeni sjeverni i južni Egipat. Priča se tako mjenjala kroz vrijeme i ima dosta verzija i sličnih fora. Nego dodatno je interesantno da su se 3 velike piramide točno naravnavale sa 3 zvijezde Orionovog pojasa cca 10,500 prije Krista. Kako je to moguče ako je najstarija od njih 3 napravljena 2500 i neke prije Krista, opet slučajnost? Zbog pomicanja zvijezda po Zemaljskom nebu, naravnat če se opet oko 2460-te iliti neki kažu 2454-te pošto Orion-u treba cca 12,960 godina da stigne od najviše do najniže točke na nebu (gore-dolje po meridijanu) iliti 25,920 godina da napravi jedan precesijski period, a 10,500-te prije Krista je Alnitak (najniža od 3 zvijezde Orionovog Pojasa) bio samo 9 stupnjeva i 20' iznad horizonta, dakle ne samo da se naravnavalo nego je 10,500-ta prije Krista bila i početak precesijskog polu-perioda. Vidi flash animaciju gore navedenog ovdje. A isto tako se dio naše galaksije vidljiv na čistom nočnom nebu moguče smatrao "nebeskim Nilom". Na nebu zvijezde Orion-ovog Pojasa leže zapadno od Mliječnog Puta, isto kao što i piramide leže na zapadnoj strani rijeke Nil, mapa egipta gdje Al Jizah = Giza je ovdje. Evo ovdje (124kb) je poveča slika nočnog neba s lijepog otočiča La Palma koji je dio Kanarskog Otočja. Pošto ste sad stručnjaci za taj dio nočnog neba, možete u ovoj ekspozicijskoj fotografiji (koja obuhvača 40 stupnjeva zimskog neba) prepoznati dosta zvijezda (nemoj da se netko izlane da je Orion desno iliti istočno od Mliječnog Puta prije nego uključi mozak u 3d). Blijede zvijezde koje se prostiru preko "ravnica" naše galaksije sačinjavaju sjajne pruge Mliječnog Puta koje se protežu od donjeg lijevog ugla slike nadalje. Nama vrlo poznato sazviježđe Lovca Orion-a je lako vidljivo sa sjajnim nebulama koje ističu njegov pojas i mač. Orion-ova poznata divovska crvena zvijezda Betelgeuse se nalazi blizu središta slike i ima žučkasti sjaj. Rigel je ona sjajna zvijezda na donjem desnom dijelu Orion-a (kao što rekoh, najsjajnija od Orion zvijezda, ali greškom obilježena kao Beta Orionis). Briljantno bijeli Sirius se nalazi na samom dnu slike i najsvijetlija je zvijezda na nočnom nebu, Sirius iliti Alfa Canis Majoris (Veliki Pas). S druge strane Mliječnog Puta i nalijevo od Sirius-a se nalazi Alfa Canis Minoris (najsvijetlija zvijezda Malog Psa) Procyon (ne znam na hrvatskom ali se pravilno izgovara "Prosion"). Grupa žučkastih zvijezda koje čine oblik slova "V" gore desno, je dio Bik sazviježđa, a najistaknutija od njih je crvena divovska zvijezda Aldebaran (Alfa Tauri, koja ustvari nije dio te grupe zvijezda zvanih Hijade, a ime joj dolazi od arapskog Al Dabaran što znači "pratioc" jer prati Plejade po nebu, a nije dio jer se nalazi malo preko 40% udaljenosti od Zemlje u usporedbi s Hijadama). Šteta da slika nije mrvicu veča, jer taman izvan desnog gornjeg čoška se nalaze Plejade, evo vidi ovdje grupu zvijezda koje se zovu Hijade u velikom pravokutniku (izuzev Aldebarana) i Plejade u malom: Još malo predaha uz slikice prije nek se vratimo na piramidu, jer znam da volite slikice ko i ja... Ova (96kb) dramatična panorama cjelog neba je mozaik sačinjen od pedeset i jedne "wide angle" fotografije. Slikane su preko tri godine iz lokacija u Kaliforniji (SAD), Južnoj Africi i Njemačkoj. Zasebne slike su pretvorene u digitalni format i spojene zajedno tako da sastave neprekidan 360 puta 180 stupnjeva pogled. Cjeli digitalni mozaik slika je bio izobličen i projiciran na jajoliku površinu uz pomoč matematičkog sistema (poput onog kojim se stavljaju mape cjele Zemljine površine na jednu plosnatu sliku). Slika je orijentirana tako da cjela ravnina naše galaksije Mliječnog Puta prolazi vodoravno kroz sredinu slike s galaktičnim središtem u samoj sredini, a galaktičkim sjeverom na vrhu. Najimpozantnije su "mliječne" trake zvjezdane svijetlosti od hrpe zvjezda u galaktičkoj "ravnici" koje režu tamni oblaci prašine koji se protežu preko obližnjih spiralnih ogranaka. Skoro sve vidljivo na slici se nalazi u našoj galaksiji, ali dvije mutne mrlje u donjem desnom djelu slike predstavljaju druge galaksije. Poznate kao Mageljanski Oblaci, ovo su male i bliske nam galaksije sateliti koje su Mliječnom Putu slično što je Mjesec Zemlji. Mliječni Put je jedna od mnogo milijuna poznatih galaksija, a naš planet je pak jedna tako mala točkica unutar Mliječnog Puta da to naš mozak uopče nemože shvatiti. Ima još interesantnih stvari o Velikoj Piramidi, kao npr da su arapi bili prvi ljudi za koje postoje neki natpisi da su ušli u piramidu, Kalip Al Mamoum od Bagdada je zaposlio cjelu vojsku radnika da prokopa kroz kamenje piramide da naprave prolaz unutra i to se vjeruje desilo oko 820-te poslije Krista. Nisu mogli nači ulaz koji je bio prikriven na sjevernoj strani piramide (znači ulazilo se prema jugu). Kalip se nadao da če nači skriveno blago zbog mnogih priča o velikim bogastvima skrivenim unutra, ali umjesto da je našao blago ili neke natpise, jedino je našao lijes od mramora u kraljevoj komori i to bez tijela u njemu i bez ikakvih natpisa igdje. Pitanje je da li je ikada bilo tijela unutra i blaga stavljenog za iduči život faraona, a ako nije, zašto su uopče piramide bile sagrađene? Vrata su navodno bila ogromna kamena i tako dobro uravnotežena da ih je iznutra mogao jedan čovjek otvoriti, a kad su zatvorena, izvana ih je bilo nemoguče otvoriti i skoro nemoguče vidjeti jer su toliko precizno zatvarana bez vidljive udubine ili napukline izvana pa se za ništa nebi moglo ni primiti (prema Al Mamounu koji su provalili na silum kopali do postoječeg prolaza i onda slijedili prolaz do tih vrata). Skica mogučeg načina sa vratima koja se otvaraju prema unutra, a nemaju napuklina kad su zatvorena, a za to bi bilo potrebno izdubiti rupu gore i isto tako i rupu dolje u prolazu, što odgovara stanju u izlazečem prolazu s nagibom na dolje (originalni ulaz se nalazio oko 14.7m visine iznad baze): Velikoj Piramidi fali vršni kamen (nema špice, ekhm), a ima par teorija o tome ali ustvari ne zna se zašto fali i da li je ikad i bio tamo. Sve četiri strane piramide su vrlo lagano udubljene prema unutra i taj efekt nije vidljiv osim iz zraka i to samo pod određenim svjetlosnim uvjetima. 4 strane piramide koje su udubljene, udubljene su s tolikom preciznošu da formiraju jedinu piramidu s osam strana. To udubljenje koje je tek otkriveno kad je pilot 1940-te letio preko piramide i slikao iz zraka da se provjere neke mjere. Prema modernim laserskim instrumentima i kompjuterima, krivulja tog udubljenja je identična krivulji zaobljenja planeta Zemlje. Ova skica malo bolje pojašnjava stvar: Poznati matematičar i znanstvenik, Sir Isaac Newton je naprimjer u 17-tom stolječu htio postaviti svoj poznati zakon gravitacije, ali za to mu je bio potreban promjer Zemlje za kojeg nije postojala točna mjera u to vrijeme, pogotovo jer je teorizirao da bi Zemljina rotacija rezultirala ekvatorijskom izbočinom (usput da spomenem da Mt Everest nije najviša točka na Zemlji, nego je to jedan vrh planine u Ekvadoru i to upravo zbog ekvatorijske izbočine, jer Mt Everest je najviši po nadmorskoj visini) znači još se tad nije znalo. Neki su postavili teoriju da se može dobiti okrugle brojeve za mnogo glavnih mjera piramide, ako se umjesto standardnog inča (palca, njih ima 12 u jednoj stopi) koristi mjera oko 1 promil (1/1000) veča od britanskog inča koja se ktome podudara sa Svetim Židovskim Inčem koji je pak 1/25 lakta (cubit-a) iliti 1.00106 britanskog inča (zavisno od izvora može i do 1.0025 inča). Ovo otkriče je dalo uvid u moguče matematičke povezanosti mjera piramide. Zbog geometrije znamo da postoji veza između promjera kruga i njegovog opsega. Visina vrha piramide je 5812.98 inča i svaka strana je 9131 inča dužine (ravne linije od ugla do ugla), dakle ako se promjer piramide podjeli s njenom visinom puta dva (promjer kruga je radijus puta dva) dobije se 3.14159, što je točna vrijednost Pi do pete znamenke iza decimalne točke. Uglavnom svaka piramida kojoj stranice imaju nagib od 51 stupanj, 51 minute i 14 sekundi ima vrijednost Pi i u neku ruku čini "okrugli kvadrat". Ako se uzme opseg piramide (9131x4) dobijemo 36524 inča, što je točan broj dana perioda od 100 godina, jer jedan put Zemlje oko Sunca traje 365.24 dana (ustvari malo manje od 365.25, zbog čega svake četvrte godine imamo prijestupnu ali to i dalje nije sasvim točno). Neki ljudi su postavili teoriju da piramide usredotočuju energiju na ono što se nalazi unutra i kažu da su tjela tako dobro uščuvana ne zbog egipatske tehnike mumificiranja, nego zbog te neke energije koju skuplja. Ima par knjiga o tome što znanstveni svijet ne priznaje jer nema dosta dokaza, ali neki ljudi i dalje tvrde da ako napraviš piramidu s nagibom od 51 stupnja, 51 minuta i 14 sekundi (jedino Velika Piramida ima taj nagib) da hrana stavljena unutar nje traje duže nego inače, a otupljeni žilet se unutar piramide polako oštri, samo ta piramida ne smije koristiti metal da to šljaka. Postoji još pregršt teorija, kao npr Zeharia Sitčin je 1980-te našao neku vezu između Gize i ogromne kamene platforme Baalbek u Libanonu, pa je zaključio da su piramide služile za orijentaciju pilotima letjelica koja su slijetale na Baalbek (piramide u stilu svjetionika). Rudolf Gantenbrink je 93-če istraživao tzv "zračne kanale" koji se nalaze samo u Velikoj Piramidi i odbacio bilo kakve fore s zrakom jer su kanali stali 8cm prije nego su prodrli u kraljičinu komoru (8cm tvrde stijene), a 210 stopa duž južnog kanala kraljeve komore naišao je njihov robot (kanali su 20x20cm i premali za ljude, a nisu ravni nego mjenjaju kut na par mjesta) na vrata s dvije metalne ručice. Interesantno je zašto su ih stavili i to samo u tu piramidu, jer takvi kosi kanali su dodatno otežavali gradnju. Neki su pak prije toga mislili da je jedan kanal dovodio kisik a drugi vodik i da se njihovim spajanjem skupljala voda u kamenim kutijama koje su nađene unutar piramide bez poklopaca: Hrpa ljudi se zainteresirala za istraživanje piramide u 19-tom stolječu, kao npr John Taylor koji je zaključio da ju je napravio Biblijski Noa. Charles Piazzi Smyth je podržavao tu ideju i napisao neke knjige i izveo svakojake veze. On je rekao da jedan "piramidni inč" predstavlja jednu godinu i da piramide ne samo da imaju veze sa dužinom godine, udaljenošču Zemlje od Sunca (koja se može dobiti iz množenja debljeg od ostalih, 35-tog sloja kamenova piramide), širinom zemlje, udaljenošču ekvatora od sjevernog pola, dužine dana (nečemo ulazit u sve to) i da ktome još sadrži proročanstva o budučnosti. Kaže da se na mjestu gdje se spajaju prolaz prema gore, početak velike galerije i vodoravni prolaz u kraljičinu komoru nalazi kut od 26 stupnjeva, 18 minuta i 9.7 sekundi. Ako se nacrta linija od vrha Velike Piramide prema Betlehemu, onda čini taj isti kut, a isto prolazi kroz Crveno More na mjestu gdje vjeruje da je Mojsije podjelio more kad su Izraelci odlazili iz Egipta. Linija nacrtana na mapi južno od vrha piramide po kutu prolaza prema gore prolazi kroz planinu Sinaj (10 zapovjedi). Početak mjerenja godina po tom prolazu kreče od iscrtkane linije 40 stopa dolje od početka prolaza prema dolje, a za tu liniju vjeruje da odgovara početku proljetnog ekvinoksa (kad su dan i noč iste dužine zbog položaja Sunca prema Zemlji) 2141-ve prije Krista kad se prolaz naravnavao sa nekom zvijezdom (zavisi kojom od izvora ili Alkionom iz Plejada ili nekom iz Draco sazviježđa, a 2004-te se naravnava sa Polaris koja je trenutno polarna zvjezda, neki pak izvori kažu da Polaris znači Sotona na Grčkom pa bi to značilo početak sudnjih dana). Koristeči taj datum kao početak i broječi od tud nadalje, došao je do zaključka da se Is-s rodio 29.9. 2-ge godine "prije Krista" (na križanju prolaza prema gore i poda kraljičine komore) i da je bio razapet 3.4. 33-če poslije Krista (križanje početka velike galerije i prolaza prema gore), a baza tog trokuta je dugačka 30,043 inča što bi bilo kad ga je Ivan Krstitelj krstio 14.10.29-te: Povezan je dio Biblije kao dio koji govori o velikoj piramidi, Izaija 19:19 i 19:20 za koji kažu da se zbraja u 5449, što je visina piramide u piramidnim inčevima, a usput i prosječna visina sve kopnene mase na zemlji koja je mjerljiva samo suvremenim satelitima i kompjuterima: Samo znate kaj? KVRC ! Eeee Smyth, Thoth itd društvo... 5449 inčeva je 138.4 metara, a taman da dodamo na to taj famozni piramidni inč i to uvečani do 1.0025 i dalje je tek 138.75 metara a ne 146, dok je piramida postojala prije Izaije tako da on govori o nekom drugom oltaru i pazite se svakog što kaže da je Biblija nekakav brojčani kod. Oni če pak reč da se u vrijeme Izaije (oko 800-700 godina prije Krista) nije mogla izmjeriti visina jer ta mjera još nije postojala i da je piramida bila pri dnu pokrivena pijeskom (al ni to im ne štima). Što se tiče prosječne visine zemljane kopnene mase, to je teško pronači i teško za reči zbog promjenljive razine mora, erozije, vulkana i tak dalje, ali sam uspio nači par sajtova koji su dali brojeve kao 840m, 800m i 750m, što je sve podalje od 146m visine piramide. Ma piramidologija muljaže, ima dosta interesantnih i čudnih stvari o piramidama, ali onda ti okultisti i slično (new age vjera brije u ovo) dodaju značajnost i izmisle podatke, čak i onih 9131 inčeva i točan iznos Pi nija baš točno pošto sve 4 strane nisu točno isto dugačke, a teže je izračunat prvotnu mjeru s pokrivnim kamenovima kad ih nema več dugo. 144,000 kamenova oko piramide (opet 144,000 se spominje u Bibliji kao broj ljudi u zadnjim danima koji če biti prvi pozvani k B-gu) je isto sumnjivo jer neke kompjuterske simulacije kažu da je bliže 41,000 kamenova. Dakle pouka jest znanje je dobro, ali razmisli svojom glavom i provjeri tko servira informaciju i saznaj iz drugih izvora, a ne da nešto rulja zabrije npr na CNN-u i onda sve televizije itd skopiraju i ispadne da je to stvarno to. Znate kak u svim državama s diktatorima je tolka propaganda i slično da ih večina ljudi obožava jer su ih fino isprali od malena a nitko baš nije smio zucnuti da ovaj i nije baš tako dobar, jer ode glava. Ma da i slete vanzemaljci i počnu tu pričat kako su to oni napravili i kako to znači ovo-ono tralala i kako je Biblija brojčani kod i kako Is-sa nije ni bilo i kako bi im mi trebali biti podložni ili ih imati za neke učitelje u smislu šefova, e onda bi več znali o čem se radi (pira je grčki vatra/svjetlo a midos znači mjere, tako da piramida znači vatrene ili svjetlosne mjere). Dakle šta se NASA petljala sa Orion-om na simbolima svojih misija, mitologijom i tome slično... Nego izgleda da budem morao nastaviti još o sličnim stvarima, pa vi ovo čitajte do drugi puta...
|