četvrtak, 22.02.2007.
Štafeta...
Kako je već vrijeme da nešto napravim što se tiče te štafete, shvatila sam da je današnji dan kao stvoren za to. Već su mi predane dvije štafete, pa evo i mojih baljezgarija. Samo vas molim da shvatite: ovo je pisano pod temperaturom, možda i buncam, tako da...Ma znate. Mda.
Pa da počnem od početka. Pet stvari koje nitko ne zna od mojih virtualnih prijatelja. To je bar lako.
1. U posljednjih godinu dana govorim samo istinu i svi kažu da nemam dlake na jeziku. Nadrapala sam dosta zbog toga, ali čini se da ljudima više nje stalo do istine.
2. Napisala sam već jedan roman koji se zove "Napokon slobodna" i za koji su mi rijetke prijateljice koje su ga pročitale (uključujući profu iz hrv.) rekle da je odličan. Drugi je u nastanku i zove se "Zaljubljena luđakinja".
3. Veliki sam filozov, kako na blogu, tako i u stvarnom životu.
4. Imam mlađu sekicu koju volim najviše na svijetu i s kojom sam jako povezana od malena.
5. Imam najdosadniji život na svijetu, ali ne bi ga mijenjala nizašto.
E sad, ne znam što vam je od toga bilo poznato, a što nije, no pošto trenutno nemam baš neku inspiraciju, morat ćete se zadovoljiti s ovime. Nadam se da ste uživali. Pozz do drugog javljanja.
E da, još nešto. Kako sam shvatila, štafeta se treba predati dalje, pa je predajem Žohi-ju. I on je novi bloger, pa da se i on malo iznapiše. pozzzz
- 14:19 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (11) - Ne troši tintu - #
srijeda, 21.02.2007.
Aaaaaaaaaaa....
Ljudi, u komi sam!!! Nije ovo vrijeme stvarno normalno. Sad je vrijeme svakojakih zaraza poput gripe i tako to, a ja se naravno moram razboliti. proteklih tjedan dana nisam uopće imala volje za kompom, niti za netom (što je stvarno jako čudno) i evo sad kad sam malo bolje odlučih da nekaj malo i napišem. Kao što sam rekla, protekli tjedan mi je stvarno bio koma; na natjcanju je moj tim bio predzadnji (rezultat na kojem mi mnogi zavide ), razbolila sam se taman dan prije nego sam trebala ić a natjecanje iz knjigovodstva,... Ne znam kako je sve to moglo biti još i gore.
Ali eto živa sam, nažalost još ne mogu reći i da sam zdrava, pa me malo spašava pisanje posta. Nadam se da su svi blogeri bolje nego ja, jer je ova gripa koja hara stvarno ubitačno dosadna i naporna- vjerujte mi na riječ.
Evo, to je uglavnom to od mene. Neću puno histerizirati iako sam sad sklona tome jer sam po prirodi jako divlja (pst, nemojte nikome reći), ali kako pokušavam probaviti sve ove loše događaje koji su me zadesili, pokušavam biti dobre volje. moji su prave dušice, mazili su me i pazili, a ja sam malo šizila. Nema veze. I da vam na neki način pokažem kakvo je trenutno moje raspoloženje, evo vam pjesmica (nemojte se čuditi, pisana je u muškom rodu -tad mi se to činilo boljom idejom, a i bolje paše ovoj pjesmi). Pa uživajte... Pusa svima.
ODLAZIŠ...
Uspomene mi naviru
Bol mi se širi tijelom
Sjećam te se
Bila si vedra
Igrala se kao malo dijete
Bila puna života
A sad ti se lice ovilo snijegom
A sad ti se lice ovilo tugom
Gdje je nestala ta bezbrižnost?
Gdje je nestala tvoja osobnost?
Znam da te sve boli
Boli i mene kad te gledam
Jedini mir nalaziš kad spavaš
Imaš lice anđela
Gledaš me svojim zelenim očima
Tim prekrasnim smaragdima
Moliš me nježno zadnju uslugu
A ja te slušam
Ne, ne mogu učiniti to što tražiš
Ipak sam ljudsko biće
Muka ti je, dosta ti je svega
Bolesna si, znam i razumijem
Ne, ne tjeraj me da to učinim
Ne želim postati ubojica
Vrijeme tako sporo prolazi
A tebi oči pune suza
Moliš me, ali ne mogu
Neću! Zaista sam slab
Ruke nam se spajaju
Oboje plačemo shrvani od boli
Jedan potez ruke i
Gledam kako se život gasi
Smrt te ovija svojim velom
I ti odlaziš...
- 13:49 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (3) - Ne troši tintu - #
srijeda, 14.02.2007.
Ljubav kao pjesma svima ispjevana...
Evo, kako sam i obećala, posvetit ću ovaj post svima zaljubljenima i svima koji vole Valentinovo. Ja, kao što sam rekla, ga ne volim, ali to nije razlog da ga pokvarim svima ostalima. Stavila sam vam brdo slikica, nešto pjesama, nadam se da ćete ovdje naći onaj tako željeni zaigrani duh ljubavi. Pa uživajte, i SRETNO VALENTINOVO!!!!!
Za početak, stavit ću vam jednu pjesmu na talijanskom, ali kako je moje znanje talijanskog skromno, oni koji ga znaju, neka se ne smiju previše. Ipak je pjesma pisana iz srca.
MIO CUORE
Mio cuore e como l'amore.
Voglio amarti, per favore.
Mio cuore e como l'oceano.
Ti diggo: "Noi ci vedranno"
Mio cuore e como una ragazza.
Quando si amora, lei e pazza.
Mio cuore e solo per te,
Mio unico amore.
MY LOVE IS JUST ONE
I can't tell you about my history,
but i now you think i'm a mistery.
I can show you what i think of you,
but you can only know if my words are true.
You must know that my love is just one,
and you must see it or it will be all gone.
So show me your love and we'll be all night
together, i think our future will be so bright.
I love you!
SAMO TI
Da mi je samo stalo do sebe,
ne bi toliko mislio na tebe.
iako misliš da te varam,
vjeruj mi, ja se toliko ne zavaravam.
Nisam sposoban voljetidrugu,
jer jedino mi ti možeš zaliječiti tugu.
Ti si moja ljubav prava,
i ništa me drugo ne spašava.
Samo ti.
L'AMORE
Kada ti netko kaže:
"Ja te volim!",
Vjeruj, on ti ne slaže
i želi te svim bićem svojim.
Dopusti da te voli nježno,
dopusti da te ljubi,
da se brine o tebi brižno
i da te ne izgubi.
Jer ako ga ti ne voliš,
neka sve ode k vragu.
I bilo bi dobro da ga moliš
da ti se ne pojavi na pragu.
Jer očajni ljudi zbog ljubavi pate,
to ih ubija.
I tek onda kad shvate,
znaju da su bili mišljenja kriva.
Naći će nekog drugog,
pružiti mu osjećaje svoje.
I ne mislite da su ponašanja čudnog,
jer oni kad vole, vole.
Zubi su moja grickalica,
usne su moja ljubilica,
srce je moja slagalica,
a ti si moja spajalica.
Do you love me,
or love me not.
Let me be your lover,
it's everithing i've gott.
Ljudi, sretno vam Valentinovo!!! (još jednom!)
- 10:58 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (7) - Ne troši tintu - #
ponedjeljak, 12.02.2007.
Ususret Valentinovu...
I sami vjerojatno znate da se bliži Valentinovo. Ja osobno ne volim taj "blagdan", ni sama još nisam otkrila razlog tome, ali zato želim svima koji ga vole učiniti što ljepšim. Stavila sam vam par pjesama, neke su već stare, neke su novije, ali nadam se da će vam se svidjeti.
SUĐENI
Moje rođenje prošlo je brzo
Sjećanje na život nestalo je
Nisam znala tko sam
No znala sam da živim
Ti osnovni instinkti tjerali su me
Da diše, da se oporavim
Kako sam odrastala
Upoznala sam mnoge ljubavi
No i sve to što sam prošla
Nije mi bilo dovoljno
Osjećala sam se prazno
Kao da nedostaje dio mene
A onda sam te srela
Znala sam da si mi suđen
Voljeli smo se sada
Voljeli smo se i u prošlom životu
I znala sam što osjećam
Bila sam sretna
Kad umrem, neću brinuti
Jer opet ćemo se sresti
Jer samo sudbina zna
Mi smo si suđeni
OSTANI
Dozivah te noćima
Nestao si zauvijek
Javio se nisi
Kako onda da te volim
Kako onda da te molim
Ostani
ZALJUBLJENA
Bijah mišljenja
Da se nikad zaljubiti neću
Ali samo jedan pogled tvojih očiju
I bijah očarana
Ukrao si mi srce
Učinio me sretnom
Opsjeo si mi misli
No ne žalim za ničime
Ne znam da li te volim
Ali nisam ravnodušna
Što će biti s nama
To samo sudbina zna
Ali znam jedno:
Ja sam zaljubljena
I za kraj, malo bih pisala o proteklom tjednu. Bila sam stvarno lošeg raspoloženja, što je ujedno i razlog što nisam napisala novi post već dugo vremena. I, da ne zaboravim, škola je jedan razlog. I sami znate (neki) da zna biti dosta naporno u četvrtom razredu srednje škole. Svi se već sad počinju brinuti oko priprema, završnih ispita, fakulteta, dalje da ni ne nabrajam. Ni sama nisam to izbjegla, i zato sam i bila loše volje. Hvala bogu, profe nam uopće ne idu na ruku, što ih moram "pohvaliti". Ljudi, pustite nas da dišemo!!! Ti profesori... Mislim stvarno...
Evo, dosta o tome, i da vas više ne zamaram svojim tzv. problemima, svima bih zaželjela sretno Valentinovo. Naravno, ide još jedan post posebno posvećen Valentinovu, ali ovo je sad, kako sam naslov kaže, uvod u Valentinovo. Po
- 20:14 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (6) - Ne troši tintu - #
srijeda, 07.02.2007.
Pjesnici su čuđenje u svijetu...
Kako sam ja uvijek bila umjetnički nastrojena, počela sam od malena pisati pjesme i crtati. Crteže ćete imati priliku vidjeti u nešto kasnijim blogovima koji slijede, a sad ću vam malo otkriti svoju pjesničku dušu... Znam da se nekima neće svidjeti, ali moram priznati da sam jako ponosna na sebe jer ne pišem samo jednim stilom, već mnogima, ali svejedno se vidi da sam to ja pisala. Rekli su mi to drugi, zato mi to i je tako drago. Pa... eto nekih meni dragih... Uživajte.
SAN O ŽIVOTU
Gledam kako kraj mene prolazi
Ja ukočena samo gledam
Što da radim da se osvjestim,
Da počnem živjeti
Plačem sama u tami
Nitko ne čuje moje krikove
Moja usamljenost me tišti
Ima li ikoga da me posluša
Riječi sve neizrečene
Guše me u grlu
Poželim viknuti na sav glas
Ne želim biti sama
No tko da me čuje
Ljudi više ne mare
Veselje je zamijenila tuga
Svijetlost se boji tmine
Svijet je mračno mjesto
Crna rupa bez dna
No ipak ja živim
I gušim se u svojim kricima
Da li će me tko čuti
To sada nije važno
No znam jedno
Želim izaći iz tame
Želim se probuditi iz začaranog sna
I ponovno živjeti
AUTOPORTRET
Kad kistom po platnu vučem,
sve emocije sa sebe svučem.
Jedan potez kistom ljubav odleti.
Drugi potez kistom
i mržnja je na meti.
Trećim mičem sve vrline i mane,
a kod četvrtog i petog
vrijeme stane.
Ostanem ja sama,
moj um, duša i
moja najgora mana.
Zadnjim potezom nastaje slika,
puna boja i svakojakih oblika.
I na kraju to sam samo ja:
jedna obična, prazna ljuštura.
- 22:27 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (15) - Ne troši tintu - #
četvrtak, 01.02.2007.
Evo mene opet...
Sad je sve neizvjesnije da li će pasti ta kulja iz matiše ili ne. Iskreno, meni je matiša oduvijek išla, ali ne i geometrija. Svatko ima svoj peh. No da ne filozofiram puno, još malo pa sam srednju završila, a onda idem u nove pobjede. Hm, da...
Čudno kako su neki ljudi uvjek optimistični, a neki opet tako pesimistični. O tome bi se stvarno dalo raspraviti. Eto, opet ja filozofiram. A htjela sam vam samo reći da pogledate film "Noć u muzeju" jer je stvarno odličan. Neću vam sad prepričavati o čemu se točno radi, jer vam ne bi htjela pokvariti užitak gledanja.
Toliko za sada od mene. Ovaj blog će najprije biti namijenjen svim filmoljupcima poput mene, ali nitko neće biti zasigurno zakinut. E da, da ne zaboravim: pusa Editi, Arijani, Gogi, Vlatki, Ivani, Anji, Čižmek-Vujnović itd. Nadam se da nisam nikoga zaboravila. Ciao
- 16:39 -
Da mi je novčić za svaku vašu misao... (11) - Ne troši tintu - #