...TI SAMO TI...
konacno je odluceno kamo se ide za novu...konacno...
ici cu sa rodicom u knin i bit ce fantaticno...znam to...i nemogu docekat da se spustim dole...volim taj grad...uvjek mu se vracam pa nek sere ko kaj oce...al tamo su mi se desilo najljepse stvari u zivotu...upoznala sam masu ljudi kroz sve ove godine i rado ih se sjecam...sad vise nisu dole,otisli su u druge gradove ili su se pouzimali...to je nezgodno kad si najmladi u ekipi...svi se mjenjaju samo nekako ti zadnji dolazis na red...haha...cak su mi rekli da mi i zavide...bas mi je kolega prica o tome kako je sad zaposlen,nema zivota,samo obitelj,klinci i posao...podsjetio me kako smo bili najjaci dole i kako smo zarili i palili...sjecam se i ljubomorne ekipe sta bi sve dali da ih pustimo sa nama...cak i ona buksa izvan grada...STOP...privatni posjed...hahaha...smijalica...isto tako jedna zvjezdana noc na jezerima..haha...gitara,ekipa,cuga i prazan rezervar...haha...nemozes bolje...
Bole koji je pretprosle godine otisao od dole se javio razglednicom ovo ljeto...i napiso je : sada znam,o znam...ja sam zaljubljen... haha...uvjek sam se nalazila u nekim filmskim scenama sa tom ljubavlju...sve uvjek romanticno ispadne,oces - neces...haha...nije da se bunim al sta cu ja...hihi...
joj...sad dok sam malo sentimentalna pustila sam si najdrazu baladu...evo dio pa cu zavrsit....
...mogli bi smo mi ugasiti svjetlo i biti svoji kada sode mrak,ti si odmor na dugom putu,vjetar sto me goni na lutanja,vjetar sto me goni,i mozda nikad nisam htio ovako kao nocas da ti pozelim najljepsu laku noc...
divno je biti nekome nesto,divno je biti tebi sve,ljubomorno cuvam ove njezne sate,da me uvjek prate dok nisam tu...
