nedjelja, 09.12.2012.
Alfrede, pazi Nobel!
Dragi Alfrede!
pokušala sam stupiti u vezu s tobom preko brojnih Medija, ali
ne bi Isus.
Čestitam ti što si izumio onaj dinamit da se možemo veselit kada
je ponoćka ili kada vidimo da smak svita dolazi priko Bračkog kanala.
Sutra će ovi tvoji Šveđani dat nagradu za mir nekome iz Europske unije.
To sad nije ništa pretjerano važno ni sporno.
Ljudi su miroljubivi već godinama, nikome od nas nisu objavili rat,
kad ih posjetimo lako nam prominu eure, možemo kupit čokolada
i svega šta nema u nas i općenito stvarno su dobri prema nama.
Ma nisu oni dobri samo prema nama, nego su dobri prema svima,
pogotovo onima iz drugih zemalja. Tako svake godine lipo daju deke turistima
šta brodovima dođu iz Afrike i ugriju ih prije deportacije.
Ili recimo naprave ona lipa naselja za imigrante da budu svi skupa i da
se međusobno druže. Često ih i zapošljavaju na važnim mjestima, a u ponekim
državama im daju i da voze autobuse.
Po svemu mi se čini da oni zaslužuju tu nagradu. Ovako će se radovat
cijela Europa, a ne samo jedan pojedinac, ka onaj Obama lani.
(Samo da znaš, on je stvarno ozbiljno shvatio nasljeđe nagrade pa je i ove godine na
tenksgivingu pomilovao nesretnu puricu).
Uglavnom Alfrede,
mi smo se pokušali organizirat i doć u što većem broju, ali nikako.
Te skup nam prijevoz, te nemamo di prinoćit, te svi smokinzi iznajmljeni,
te Imoćani ne voze zbog snijega.
Šaljemo ti Zorana, vidit ćeš ga u predzadnjem redu - crna kosa, odijelo, zgodan.
Nismo sigurni ide li ko od naših s njim, ali on je siguran.
Toliko od mene,
Laku noć dobri Alberte,
pozdrav iz hladne Hrvatske.
- 21:00 -
Komentari (13) - Isprintaj - #