utorak, 01.03.2011.
Ljubavnici i revolucionari
- Jel tebe tvoji vole?
- Ma vole, ali skrivaju osjećaje. Znaš, prošli su ljudi svašta, Turke, Mlečane, Mađare, Austriju...
Puno su se napatili i svaki put kad su srcem išli u novu vezu, netko ih je zajebo.
Evo ti šaljem link za jednu pjesmu dok zakuham kavu,
Ne daj se Ines, podsjeća me na tebe i na ove naše razgovore.
Pažljivo je prinosila žličicu šećera i u trenutku kada ga je kipuća voda progutala, osjetila je
Sreću. Bila je sama u stanu, a na ekranu njezinog laptopa je čekao nasmiješeni prijatelj.
Svijeće su obasjavale majstore hrvatske naive i njihova zagorska sela.
- Sori što si čekao, nadam se da ti se svidjela pjesma
- Jadranka...je li ti znaš koliko si posebna? Znalački joj je uputio ovu rečenicu,
bio je svjestan koliko je ona ženama važna. Ipak, ovaj put je bilo drugačije, vođa libijske revolucije
je zaista mislio kako je Jadranka posebna i hrabra žena.
Mislio je to od kada je prvi put upoznao i jedva čekao trenutak da prestanu škljocanja aparata
i da se zatvore ona teška vrata kako bi napokon ostao nasamo s njom.
Mislio je to i kada mu je odbrusila da ona nije roba koju će kupiti sa dvije deve, a najviše je to mislio
kada se ohrabrila i dodala ga za prijatelja na facebooku. Tada je znao da mu je na neki način odškrinula
vrata svoga života, a na njemu je bilo kako će kroz njih ući i koliko će se zadržati.
- Momi, daleki moj Momi, nisam ti ja posebna - tiho je rekla i pogledala svoje ruke, umorne od krivih zagrljaja
i mahanja nepoznatim ljudima.
- Kad ćeš mi doći?
Oči su mu se napunile suzama i prstom je prešao preko ekrana. U tom trenutku bi učinio bilo što
da joj bude blizu.
- Čini mi se draga, da je svijet odlučio biti nezadovoljan baš u trenutku kada smo mi odlučili biti sretni.
Stari revolucionar je život proveo skrivajući osjećaje, a večeras se pred njom raspadao.
- Moj narod...izgleda da me više ne voli.
Suze su same krenule, prvi put ga je vidjela takvog. Dugo je jecao, a između suza je
razabirala riječi - narod, ljubav, pobuna, bijeg
- Momi, sada me pažljivo poslušaj. Nije vrijeme za suze. Tvoj narod je jako sličan mome.
Sjećaš se kako ti ja u početku nisam odgovarala na pozive?
- Da, to me potpuno izluđivalo.
- A znaš li zašto sam to radila? Htjela sam biti sigurna da misliš ozbiljno i da tvoje riječi imaju težinu.
Tako i naši narodi glume da im nije stalo do nas. U pitanju je prava, istinska ljubav.
Moraju biti sigurni da ćemo biti tu za njih kada im bude najteže. Da ćemo im mi pokazati put.
Vjeruj mi, ovo je test. Ako ga položimo, tko zna, možda ovog ljeta opet budemo plesali u Opatiji.
Sama pomisao na nju u ljetnoj haljini ga je teleportirala na najsigurnije mjesto na svijetu.
Za ratnog vođu zemlje u kojoj vlada revolucija i kojem su leđa okrenule i švicarske banke-
te zadnje utvrde privrženosti, najsigurnije mjesto na svijetu je bilo njegovo srce.
Poljubio je ekran, rekao joj da je nosi u sebi i da nijedna revolucija to nikada neće promijeniti.
Sutradan je pukovnik Gadafi popravio uniformu i pomno se odmjerio u zrcalu.
Mislio je na svoju prijateljicu, ljubavnicu, mislio je na nju koju je toliko tražio.
Imao je dogovoren ekskluzivan intervju sa srpskom Pink televizijom.
Bacio je pogled na papir i glasno rekao:
'Moj narod me voli. Umro bi za mene!'
- 00:54 -
Komentari (21) - Isprintaj - #