četvrtak, 24.06.2010.
Kako je Don Frane Bulić upozorio don Vinka
-Sestro Mira, ako me ko bude zva, reci da sam s krizmanicima i da ostavi poruku.
- Oću don Vinko, samo ne znam šta ću s ovima iz Solina, svi znaju da je krizma bila prije tri nedilje.
- Njima onda reci da sam na kongresu Etičkog povjerenstva za Obranu digniteta katoličke crkve u Mariboru.
Don Vinko se zamišljeno vrtio na uredskoj stolici, poklonu prijatelja iz HEP-a i razmišljao o sudbini
svog davnog prethodnika čija se slika nalazila preko puta njegovog stola.
Polako je tonio u popodnevni san, do nekog boljeg dana okupanog suncem
koje je ustrajno obasjavalo Rižinice, maleno mjesto uz potočić, smješteno na sjeveru prema Klisu.
U daljini je vidio pognutog čovjeka u dugoj svečenićkoj haljini i slamnatom šeširu.
Kada mu se približio, prepoznao je don Franu Bulića, istog kao na portretu u svom uredu.
-Evala, don Frane, kako je?
Don Frane je skrušeno razgledao kameni ulomak i tiho za sebe čitao „pro duce Trepim(ero)"
- Don Frane, to sam ja , don Vinko, bezuspješno je pokušavao uspostavit komunikaciju,
ali do predanog arheologa nije mogao doći. On je bio zatočen u svom svijetu, obasjan spoznajom
koja se Božjim miljenicima dogodi jednom u životu.
Pomalo povrijeđen don Vinko se nadvio nad taj objekt divljenja, ali nije na njemu našao ništa
vrijedno tolike fascinacije. Sličnih ulomaka je puna jedina solinska suvenirnica koja nudi
posebnu uslugu graviranja osobnih imena.
I u njegovom uredu se našao jedan sličan kamen na kojem je pisalo:
„Za don Vinka, našeg iskrenog pastira – Solin, generacija 97/98“.
Nakon još nekoliko bezuspješnih pokušaja razgovora, don Vinko se polako okrenuo,
tužan što taj blaženi čovjek koji je toliko zadužio Solin nije pokazao nikakav interes za njega
koji je to isto učinio, samo sto godina kasnije.
Dok se odmicao od njega, don Frane mu je onako, više usput doviknuo:
- Vinko, pazi, bicikla!
U tom trenutku se spotaknuo preko stare crne bicikle, i tiho u sebi opsovao malog miša.
Još jednom se okrenuo i ugledao podjebantski osmijeh na starčevom licu.
Polako se u snu spuštao prema Solinu i razmišljao o tome kako je don Frane okrenut leđima vidio
da će se zabiti u biciklu.
Nije nalazio logičan odgovor i ubrzo se pomirio sa još jednom tajnom koju neće dokučiti.
- Evo za našeg don Vinka malo kupusa na suvom mesu, uletila je časna Mira
znojna od kuhinjskih para.
Zvali su vas opet, ali sam im ja rekla sve kako smo se dogovorili.
Don Vinko se ustao i malo prošetao uredom te oprezno sa strane pogledao kroz prozor.
Tiho je u sebi rekao jebami pas mater. Časna Mira je s njegovih usana pročitala samo ono
mater i zabrinuto ga upitala:
-Misusovo, šta ste vidili?
Došla je i ona do prozora, ali nije uočila ništa čudno.
- Ma jel vidiš onog na bicikli sa kameron?
Sestra je sad ugledala čovjeka na bicikli kako se odmara kraj jednog stabla ispred župnog ureda.
-Sestro Mira jel vi virujete u snove?
- Pa oče, znate i sami što nas Crkva uči. S druge strane, često kažu da nam u snovima podsvijest šalje određene signale, upozorenja.
- Moj san mene da upozorava?
Tiho je još jednom čuo: Vinko, pazi bicikla i napokon uspio pročitati natpis Google Street View
....
(Preuzeto sa jutarnji.hr)
Snimatelji na biciklu ili u automobilu u polaganoj vožnji snimaju po trgovima, ulicama i svim pješačkim zonama, u svim smjerovima, a domet kamera je 50 metara
- 14:24 -
Komentari (18) - Isprintaj - #