srijeda, 28.04.2010.
Farma ili kako smo se vratili korjenima
Zadnji noćni tramvaji se polako vuku prema spremištu Dubrava. Na četvrtom katu zgrade u Palmotićevoj, polako se okuplja poveće društvo. Atmosfera nije nimalo blagdanska iako iz dnevne sobe dopiru zvuci sjetnog prebiranja po klaviru. Vještiji poznavaoci suvremene glazbe prepoznaju skladbu Vjetre s Dinare.
Do klavira dolazi bucmasti čovječuljak i sa suzom u očima lagano pjevuši. Međutim njegovo tiho mrmljanje
ne prati glazbenik pa ubrzo odustaje.
Svi su sjeli, osim pijanista koji je potpuno zanesen glazbom i naizgled ne pripada okupljenima.
- Rahmanjinov imaš li pive?
Dovikne Damir, a društvo do sada ozbiljno se iskreno nasmije.
-Ljudi nije vrijeme za zbijanje šala. Marko jesi spojio taj skype?
Na ekranu se bez ikakve najave (što pomalo preplaši starije) ukaže lik bradatog starca. Svi prisutni se neobično umire i pozorno slušaju izlaganje. Nakon desetak minuta se pojavi jedan drugi, crnac, i sa facom So help us Lord se ukratko oprosti od prisutnih.
Odjednom nastane komešanje i nitko ni ne primjećuje zadihanog Damira koji upravo ulazi sa dvije kese piva.
- Šta ćemo sad?
- Ivo odjebi sa Oliverom i dođi da se dogovorimo!
Za stol sjeda Predsjednik vidno odsutan. Okupljeni ga promatraju tražeći u njegovim vodeno plavim očima odgovor.
-Otkad oni znaju?
- Ima dvije godine otkad su lansirali farmville. Na taj su način u početku htjeli pripremiti prvenstveno stanovništvo Amerike, ali do danas ima 69 milijuna aktivnih igrača diljem svijeta. Tako da smo dobrim dijelom i mi spremni.
Staloženo će Andrija kojeg u društvu zovu Dugi.
-Dobro, a šta ćemo mi, šta? Uvik zadnji sve saznamo! Čak su nas i berlavi Bugari pritekli.
Tamo već padaju glave zbog igranja farme u parlamentu.
A vi? Koji kurac vi radite u Saboru? Jedino Petir i Stazić, neki dan su mi poslali tele. Svaki po jedno.
I brokve za štalu.
Ko će obavjestit moje u Neretvi, u Zagori, ko? Nemaju svi internet!
-Luka, sve je već riješeno. Oprezno će predsjednik.
Zvao sam Svilana i predložio mu emisiju obrazovnog karaktera. Da narod sazna.
Cijeli moj stručni tim bi sudjelovao. Znanstvenici, agronomi, liječnici.
Sve je riješeno. Radman se spakirao, Pavuna, Primorac, svi sa Ruđera. Ujutro kreću na imanje.
p.s.
Dragi Dnevniče!
Zva me predsjednik. Stvarno je uglađen i ima ugodan glas. Ali nema pojma o životu.
Ja sam mu na sve odgovarao: Da, gospodine predsjedniče. Razumijem.
Imam ja broj od Radmana, zvat ću i Đikića kad je tako ozbiljno. Odlični su, da, da, znanstvenici.
Da se narod pripremi, je.
Dragi Dnevniče ovo mogu samo tebi povjerit. Neman broj od Radmana.
Jednom smo se sreli, ali mi ga je bilo glupo pitat broj.
Zovnit ću Ivu Amulića, skupa smo igrali balun i onog snorkijevca Kiku Curavića.
Moran uvalit i koju ženskicu. Da podigne gledanost. Ima ona Sabina, svi su joj vidili sise,
ali još su stari Grci govorili repeticijo est mater studiorum. I malu Avu, sve petice ima.
Stipendistica. To je skoro ka ovi sa Ruđera. I oni imaju stipendije, a davno završili fakultet.
Sad moram ić spavat.
Laku noć i stoj mi konspirativno!
MAJA MORALES: UKOLIKO OSVOJIM GLAVNU NAGRADU ODLETJELA BI S RAKETOM NA MJESEC U JEDNOM SEKSI BIJELOM KOMBINEZONU.
(Gl. nagrada pola milje kuna. Putovanje u svemir 22 - 35 milijuna USD op.a.)
Nakon čitanja jutarnjih novina Predsjednik opet sjedne za klavir i odsvira popularnu pjesmu
Al iza ponoći ja bit ću tu na tvome krevetu tražiti osvetu.
- 01:03 -
Komentari (13) - Isprintaj - #