srijeda, 24.03.2010.
Pjesništvo u Hrvata - komparativni pristup
Je malo pretenciozan naslov, ali jebi ga nisam ga mogla izbjeći. Iako ovakve studije iziskuju puno istraživačkog rada i sate provedene u arhivu, meni je dovoljan i iternet(preuzeto sa zida računalne učionice na Cvjetnom: A šta' ć van taj iternet?).
Svaka curica ima svog idola makar se on zvao i Bon Jovi. Mi curice sumnjiva podrijetla imamo neke druge idole. Moji se zovu Siniša i Dražen.
Podrijetlo: Dalmatinska zagora
Godine:kriza srednjih godina
Bračno stanje:prvi razveden, drugi oženjen
Zanimanje: prvi revolveraš i Hrvat drugi nogometaš i Hrvat
Poziv: oba pjesnici
Teme koje ih zaokupljaju: prvi ljubav prema ženama i piću
drugi ljubav prema majci(ova će ga kasnije sjebati) i ženi(ona je to već učinila pa on zato i piše)
Zašto ih volim: zato što ne mogu drugačije
SINIŠA
Njegov odnos prema ženama se temelji na izrazitoj ovisnosti i nemogućnosti da im se odupre. Zbog takvog stava često ostaje bez svoje prave ljubavi. Ona je uglavnom prikazana kao đavolica, kraljica kafana,kobra, neka Ana ili Sanja. Pjesnik koketira i sa opskurnim što najviše dolazi do izražaja u pjesmi Magija ,ali i sam autor shvaća nakon posjeta lokalnoj gatari kako Nije, nije magija u pitanju
problem je u piću i u skitanju. Upravo ovdje sam sebi daje dijagnozu. Piće predstavlja drugo ključno mjesto u njegovom pjesništvu. Dovoljno je to potkrijepiti naslovima pjesama:
Nek sam pijan (bijeg od stvarnosti); Pijanica(dijagnoza ); Pije mi se(stara navada Hrvatskog naroda ); Pijem vino (i ono mene) (činjenična); Proklet bio alkohol (kletva ) ; Pusti me da pijem(poslije žene nevjerne što mu preostaje?); Razbijam ovu čašu(sudbonosna); Vode se ne napila (Jedina)(opet kletva svojstvena nezadovoljnom Hrvatu/drugom si otišla/vode se ne napila)
Volim piti i ljubiti –Klasičan sudar Erosa i Tanatosa, mitskog sraza između ljubavi i smrti (ovdje je čitamo u destruktivnom nagonu za pićem). Još stari Platon o njemu piše u Gozbi, a Siniša na istoimenom albumu.
DRAŽEN
Nema toliko izraženu sklonost prema piću, iako voli popit koju čašicu (uvijek u društvu dobrih prijatelja: Još jednu putnu daj/ natoči redom svima/ i ništa ne pitaj/ nesretnih uvijek ima), ali ga po mojoj slobodnoj procjeni mori nešto puno ozbiljnije, a to je Edipov kompleks. Mamica se često provlači kroz njegove pjesme, a bivšim djevojkama najviše zamjera njene suze: Ma nije što povrijedi mene/ možda je i bolje tako/ al' što moja majka plaće/ to ti neću oprostiti lako
Pjesnik je izrazito religiozan i poput mnogih prethodnika (Marulić, Kamov,Kranjčević, Šop...)koristi biblijske motive: Evanđelje po Marku kaže / što je ljudima drago, Bogu ne ili Neću ti suditi ja/ Al neće ni Bog ili Ako ne bih htio svadit se s Bogom/ i nek mi oprosti za trenutke slabosti ili Još ja samo Boga molim da mi snage da/ da sve boli liječim pjesmama.
Na kraju tu je i voljena žena, s kojom nikada nije ostvario odnos lišen boli i patnje. Simptomatično je kako i ona redovito pati za njim. Evo samo nekih svjedočanstava:
Prvo: Staro odjelo na sebi nosim/ u džepu malom slika je njena/ ponekad pitam i oči njene/ zašto je tužna kad mene nema
Drugo: Kad sjetiš se mene/ i suza ti krene k'o ptica nošena vjetrom / sam ću negdje mislit na tebe / i palit svijeću za svijećom /
Treće najbolnije: A ne znaš da nisam/ni ja sretna s njim/i kako se svako jutro/sjetna probudim
Četvrto još bolnije: Ako treba, ja ću prvi reći/još te volim, još sam lud za tobom/ma, s njim sam leđa okrenula sreći/a ne mogu mu reći zbogom/još sam luda i ja za tobom
Zašto ih volim: poslije svega, tko ih ne bi volio?
- 02:01 -