ako pišaš u vjetar najebo si :)

Dan za danom prolaze u prazno a ja neznam kako i zašto.
Potpuno sam izgubljen u ovom svijetu inteligentnih i neinteligentnih, a ja ne spadam nigdje" ni vrit ni mimo. Ponekad mi se cini da ja stojim a svijet oko mene se krece neizmjerivom brzinom.
Kako bi bilo lijepo da se sve vrati u normalu jer ovako nitko nije zadovoljan a pogootovo moje kolege tj. frendovi iz razreda. Teska skola a još teži život. Što se to dogada u mome malom životu, dali se to svijet mijena a ja nista ne primjecujem. Pisati nemogu govoriti neznam.
Sami upiti, nemogu vjerovat.
Doduse jedino sto me veseli je da cu sutra zasigurno vidjeti svoje drage prijatelje, zezat cu se s njima i biti cu sretan ali to je samo šlag na torti jer jos ne shvacam kako je život u stvarnosti nepravedan...
No to ce biti sutra a ja živim za danas.
Pozdrav svima koji prolaze isto stanje dezorjentacije kao i ja....
I to bi bilo sve za danas!!!