ZA DVOJE

23.01.2020.



slika: digital art

Neću dozvoliti da ovi tragovi bola ikada izblede,
nestanu iz mojih očiju senke što me bude,
još uvek uplovim u osmeh nadanja,
da će sve biti kao ranije
kao pesma u kojoj čuvam dodire vremena za dvoje.

Neću pustiti suzama da zasuše i stanu
ne mogu iskrenost da ubijem i izbrišem
sve reči kojima sam živeo svaki dan novi uzdah,
još uvek negde sanjam da postojim
u večnu tajnu uvijen zbog grehova punih istine.

Neću moći da gazim dalje, slomljen i povređen
podignute glave čekajući zaborav
koji se ne da dotaći,izmice i ne postoji,
još uvek gledam kroz daljinu
gde je sve bilo u očima drugačije, stvarno
kao sjaj koji traje u jednoj sreći neprolaznoj.

Neću nikada reći drugima
da si bila sva moja bol neizrečena,
moja muzika za radost koju nisam doslušao,
ostala si jedino shvaćena dok plivaš tišinom,
usamljena, bez reči u bolu za dvoje.


...milica.v

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.