subota, 26.01.2008.
|
najavljeno pisanje doslo je na red,na dnevni raspored kolike su mogucnosti da se proslo vrijeme nadoknadi!minimalne tj.ravne nuli ,nema ih ...pa da probamo nadoknaditi malo od cjeline zaostatka!sjedim bolestan smrcam i razmisljam o datumu koji dolazi o danu rodjenome omatorijo sam vec dvadeset i cetvrta a ja stojim ni naprijed ni nazad kao da sam zakucan u poziciji stoj na mjestu...da,da jos samo malo i doce i taj dan kada cu zeljeti biti sam na ovome svijetu pokriti cu se cijeli da me nevide pokriti ogrtacem boli staviti se u izolaciju daleko od ociju sretnih ja i tuga sjediniti cemo se da unistimo agresore da zaboravimo na bol trenutnu da se koncentriramo na prolaznost toga dana swe samo da prodje da mi sunce dodje na obraze da miluje me dok oci otwaram i shwacam da je prosao bezbolno...
|
utorak, 01.01.2008.
...wrijedi ziwjeti za dan kada cu umrijeti...!!!!!!!
|
ewo i taj dan pocetak godine nowe!obecawa li owa nowa puna snowa ,obecawa li da ce biti bolje,da ,da ali ne kao i swaka proci ce a ja cu biti stariji za jos jednu ,brada ce biti duza a kosti ce boliti wise...snowi ce goworiti da je ljepota sto sam jos uwijek tu sto sam dio ziwota necu wjerowati u snowe jer necu ni sanjati to me iritira jer nesjecam se bas prewise stwari koje se motaju po glawi kad oci snene zaklopim kad prelazim granicu realnosti...zamislim da je sutra bolji dan to je moj san da ce biti kruha i wode ,da necu biti gladan ljubawi ,da ce moji bolje ziwjeti da cu mlad umrijeti ...moji snowi dali se ispunjawaju pa ne bas! depresija mrzim blagdane tako su weseli a ja bas i nisam ,bas me briga jos jedan obican dan kada zelim biti sam sa sobom i bogom swima reci zbogom kad je samoca najbolji odnos da se nepowrijedi nitko jedino sam sebe a bolje i to nego da rane tudje pustaju krw ,da se odnosim prema drugima kao prema sebi bili bi mrtwi!!!!!!! zamisli mene kako mi tece kroz wene ziwotni sok ,nezamisliwo ,nedoziwljiwo ,uwijek sam tezio samoci barem me nitko nece powrijediti ili ja nekoga !nece doziwljawati moju bol jer neznaju koliko boli kada sam destruktiwan kada sam bolesno ogorcen stanjem tj.sranjem koje me okruzuje u meni se budi bijes ziwota sto kako da se isprawim ,wratim na stanicu koja wodi na zemlje srece koja wodi na pozitiwni kolosjek kako kad moj wlak stoji...jedan sat i cetrdesetidewet minuta iza ponoci moje oci otworeno gledaju u owo stiwo koje pisem sada prwoga dana dwije tisuce i osme godine nije mi kriwo sto sam buda,sto neslawim,sto sam sam na prwi dan godine nowe !...kriwo mi je sto cu se ustati izjutra kao i swaki puta glawe spustene gledajuci u pod sobe swoje ,palit cu cigaretu dok mozak jos ne funkcijonira ,dok sam napola izgubljen popusim pa na umiwanje ,perem zube gledam se u ogledalo i razmisljam koja je swrha swega toga koja je realna opcija toga sto sam budan ...nakon toga oblacim se saw u mozganju i idem kod swojih na kawicu jer sta mi drugo preostaje osim bliznjih oni me wole bez obzira sto sam takaw a wjeruj mi nisam nikakaw saw zatworen u sebe cekajuci swoje wrijeme ...zar je wrijedno toga da se budim do sljedeceg jutra ocekiwam sutra swe cu bolje znati !!!... wrijedi zivjeti za dan kada cu umrijeti...
|
