utorak, 11.12.2007.
''And I hope that you are having the time of your life, But think twice, that's my only advice...''
|
Mrzim početke. Isto kao što mrzim krajeve. Mrzim početke škole, početke tjedna, početke tuluma, početke vikenda. Mrzim početke svojih postova. Mrzim početke opijanja. Mrzim početke teških razgovora, početke na novoj stranici, početke trošenja love na kartici. Mrzim početke svađa i mrzim početke tračeva. Mrzim početke . I mrzim krajeve. Još više nego što mrzim početke. Ali više o tome neki drugi put. Ne smatram se pretjerano dobrom osobom. I ne znam koliko bi mojih bivših moglo reći nešto dobro o meni. Svaki bi u biti rekao isto. Da sam ga ostavila. I da nisam za veze. Činjenice. Ali isto tako, moji pravi prijatelji bi o meni rekli sve najbolje. A to mi je važnije. Iznenađujem se koliko je svijet zapravo površno i ružno mjesto. Gotovo preružno za one koji ga žele konzumirati realno. Zato sam ja kreirala neki svoj. I stvarno mi više nije pretjerano bitno tko, što, s kim i kako. Jedina istina je da svatko gleda samo sebe. Apsolutno i isključivo -sebe. Svi udovoljavaju svojim željama, svojim pohotama, svojim potrebama, svojim ljudskim slabostima. Tu i tamo pronađe se neki licemjer koji će upravo te svoje potrebe zamaskirati lažnom brigom za drugu osobu. Meni se to ne da. Ne da mi se muljati i ne da mi se lagati. Možda boli, ali barem raščistimo stvari odmah. Ne znam kad sam zapravo imala ozbiljnu vezu. Ah, znam. Nikad. Ali to me ne frustrira. Imam tek 18. Neću sad reći da imam cijeli život pred sobom, jer sam pomalo fatalist, i nitko ne zna što nam donosi sutra. Al ne osjećam se kao da sam nešto propustila. Iako vidim svoje vršnjake u vezama od 2 , 3 , 5 godina... Vjerujem da su to duboki odnosi, velika bliskost koju ti može donjeti samo vrijeme, povjerenje, povezanost na fizičkoj i psihičkoj razini. Sve su to čvrsti temelji nekog odnosa koji se ne može lako narušiti. Al sve to vuče i neke ne baš tako lijepe stvari. Svađe, ljubomoru, inat, laži. Više ne znam jesu li bolje sličnosti ili suprotnosti. Jer upravo onda kad imaš sve, ne znaš cijeniti to. A na taj način gubiš to što imaš. I zašto bi onda bila s nekim? Zašto bi onda htjela biti u vezi? Moje gluposti. Moja forsiranja. Moj grijeh, moj grijeh. moj preveliki grijeh. Kako sam uopće mogla pomisliti da bi bilo lijepo imati nekoga dok vani pada snijeg. Samoj sebi sam proturiječila. To, upravo to je jadno i očajno. Htjeti nešto silom, i misliti da od takve stvari mogu uroditi nekim plodom. Nema šanse. ne mogu više biti s nikim. Koliko god mi zgodan i presavršen bio... Znam da će mi dosaditi nakon dvije kave. A čak i ako mi ne dosadi... Jednostavno nemam više živaca, ulagati vrijeme i trud u nešto što možda na kraju neće ni uspjeti. Ne mogu na silu voljeti. I evo. Kao da sam znala; pretražih malo arhivu svojih postova. 13. 12. 2006. (dakle, samo jedan dan kasnije, prošle godine!!!!) napisala sam ovo : ''Dovoljno mi je samo upaliti fuckin tv i vidjeti onu neku fensi šmensi love story reklamu za mobitele i odma padam u božićnu krizu.Ali ne krizu da kupim njihov proizvod,nego da budem sretna kao i to dvoje mladih,lijepih ljudi... Treba mi ljubaviiiiiiii....A nema je nigdje.Nikako da se pojavi u obliku u kojem ja želim.... Dobre stvari se događaju polako,a izvrsne iznenada. E pa ja stavrno molim Nadležnog na nebu da mi više pošalje nekoga tko će mi 100%odgovarati i tko mi neće dosaditi za 5 dana.I da bude obostrano.ehhhh. Inače ću biti Grinch preko cijelih praznika:( We have a deal??'' Ne mogu vjerovat da je od tog mog posta prošlo godinu dana! GODINU DANA! Prebrzo vrijeme leti. A moje su želje i tad bile loše formulirane. Od malih nogu imam običaj prije Božića željeti nešto jako jako jaaako. Želja se gotovo uvijek ostvari,ali naravno, dobijem upravo ono što sam zaželjela. Ni manje. NI VIŠE. Dakle, možda sam dobila nekoga to mi nije dosadio za 5 dana! A ni ja njemu. I da, vrlo lako da mi ta osoba odgovara 100%. Znači ja sam dobila: Jedno novo prijateljstvo!Doduše malo čudno na momente, al ono...  Što si htjela dobila si...ili...? Tak da sam izgubla volju za željama, i najradije bi prespavala i božićni i novogodišnji izlazak ( u kompletu!) pod dekom, SAMA, u toplini svog kreveta u Dubrovniku, izgašenog mobitela,bez želje da čujem išta o ikome i s paketima maramica pod jastukom. Zašto? Eto zato. Ipak je ovo bila moja najburnija godina do sad. Ali ako stavim sve loše i dobre trenutke na vagu, oni dobri će uvjerljivo prevagnuti. Možda zato jer ja pamtim bitne stvari. A bitne stvari su za mene samo one dobre. Loše odbacujem ali ih se znam sjetiti. Ali znam da su moje prazničke ambicije prespavljivanja neostvarive zbog divlje ekipe koja bi me u piđami odvukla van. Zaaaato, bolje ostaviti sve nade i snove negdje drugo. A ovogodišnja Božićna želja? E, ove godine ću je precizno formulirati. I neću je pisati tu. Kažu da se one neizgovorene najbolje ostvaruju. Ne znam mogu li više vjerovati. Ne znam mogu li se više truditi. Ne znam što sve još mogu očekivati. I zato ću upravo tako živjeti. Bez vezivanja za bilo koga, dok ne budem potpuno sigurna da je upravo to osoba koja me 100% ispunjava u svakom zajednički provedenom trenutku. Ajd,ajd, nikad se ne zna... Možda i ove godine padne neki lijepi novogodišnji post kao onaj prošlogodišnji, antologijski. Heh ;) Pusaaa svima :) Gnarls Barkley - Smiley faces What went right? What went wrong? Was it the story - or was it the song? Was it overnight - or did it take you long? Was knowing your weakness what made you strong? Or all the above - oh how I love to see you smilin' And oh yeah - take a little pain just in case You need something warm to embrace To help you put on a smilin' face Hey, put on a smilin' face |
- 23:45 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |