utorak, 20.11.2007.
stronger.
|
Mjesto radnje : Opet Vip caffe na Cvijetnom Mood: U skladu s vremenom ;oblačno/prohladno Music: Stronger / Sugabaes Sad sam happy. Ali ne zato što imam dečka (jer ga nemam),ili zato što sam dobila peticu (jer ,pogađate, nisam), nego zato što sam prije sat vremena potošila lijepu svoticu na krpice. Eto. Tako funkcionira biće poput mene. Jebote ko parazit sam. Živm i crpim domadara. Bez grižnje savjesti, nažalost, jer kako tete na reklami kažu ; Ja to zaslužujem (jeeej) Nekaaa. Vlatkica (znate svi na koju miuslim) i ja imamo nešto zajedničko. Osim rozih štikli, naravno. Spadamo u onu grupaciju, eto javno priznajem, JADNIH žena koje nezadovoljstvo ili praznine pokušavaju upotpuniti materijalnim dobrom. I nikako da naučimo da gomila odjeće neće riješiti gomilu problema i li poputiti golemu prazninu. Tužno. Al komično je. Da. Mislim, komično je to da sam ja valjda prva osoba na svijetu koja se usudila usporediti s Vlatkicom.Hm. Kažu moji frendovi tu da zujim malo previše u zadnje vrijeme. A ima bit da je tako. Šest puta tijedno zateknem se SOLO u McDonald'su kako utapam PMS ili neke druge 'frustracije' u hrani.. Sva sreća, ne stigne mi se primiti sva ta hrana, jer kalorije brzo trošim (Ne, nažalost ne na način na kojisu neki od vas pomislili..) Jutros sam našla sličnosti izmeču Črnomereca i dubrovačkih Pila. Toliko je daleko to pošlo... Fali li meni onda rodni kraj? Samo neki ljudi , i grad kao grad PONEKAD da. Al sve zajedno ne. A sad će Božić, pa idem dole. Rođendan mi je za 3 dana, osamnaesti, onaj najslađi kažu. A ujedno će to biti prvi rođendan na koji me mama i tata neće poljubit, i prvi rođendan bez moje Bubi i ostalih starih frendova u blizini. Ponekad mi tako fale. U biti, cijelo vrijeme mi nedostaju...ali gdje bih ja bila kad bi neprestano mislila na to,ovdje se živi brzo.... I just knew I was alone People around me But they didn’t care So I searched into my soul I’m not the type of girl that will let them see her cry It’s not my style I get by See I’m gonna do this for me Rođendanska želja? Imam jednu, staru, romantične prirode,kojoj vrijeme polako curi, a godina je na izmaku... Ne vjerujem da će se ostvariti, iako se u dubini srca još uvijek nadam. Možda. Jednom. Jučer smo imali esej iz hrvatskog na temu '' Ljubav novog doba''. Mrak mi je pao na oči, bogami. Gdje mene nađe da pišem o tome. Na koncu sam popljuvala sve što budi asocijacije na golupčiće i zagrljene parove koji se ljube u tramvajima, fast foodovima, trgovinama, na obećanja, lažne riječi, ljubljenje s emocijama,grljenje i play-fighting... Nije u šoldima sve. A ne nije. Daj people, get real, na kraju vam ostane ili ne ostane samo to. Ljubav neće grijati kao centralno pa vi vidite. Sarkazam kipi iz svake rečenice, bezobrazna spika se rasipa nadobudnim dječacima iz subote u subotu, postajem opet ja u tom pogledu, i to je sasvim u redu jer si nekako uopće nisam sexy kad mi srce lupa brže zbog nekoga. Odjebala sam sve to, nemam živaca tlačit se, pa slobodno recite da sam ograničena. |
- 19:30 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |