nedjelja, 30.09.2007.
Životarenje
|
Nešto rijetko pišem,al obećavam da ću se popraviti... Evo, kao što čujem neke zanima kako mi je tu, e pa eto fala na zanimanju, lijepo mi je... Enivejz, još uvijek se oporavljam od sinoć... Ehh,bilo je veselo blago rečeno... Bili smo u Roka, i toliko sam ugodno iznenađena novom ekipom da je to nevjerovatno :) Čak su dečki možda mrvicu luđi i opušteniji od cura... Tako da sam se pošteno izmorila . Al slatki je to umor kad je od pića, plesanja i štikli :) Muzika je sasvim ok,štoviše super, fala bogu nitko od 'mojih' nije išao na cajke,pomislit ću čak da su oni to i obzirni :D U školi je super,sve ide baš kako treba,dokaz da se sve može kad se hoće:) U petak idem u u Dbk,na 4dana iako priznajem,uopće nemam neku posebnu želju (osim vidjeti svoje najdraže fanci curkee) Starci mi baš ne fale, jbga,okrutna istina,al tako je ...Opuštenija sam tu, nema nikoga tko će mi stalno nešto prigovarati i koga moram za sve pitati... Purgeri su skroz ludi,i totalno pristupačniji od onih naših dole... Ima toooliko slatkih likova (iako se još pokušavam naviknuti na razliku u visini,jer budući da sam ja visoka cura, zna mi bit malo čudno kad oko sebe ne vidim nikog višeg;al sva sreća nije drastično,može se nać:) Bacila sam oko na nekoga ali nemam još namjeru poduzimat ništa, zabavnije je promatrati i igrati se.... od jedne druge,opet friško upoznate, kujt osobe sam danas dobila poziv nakavicu pa bumo vidli možda tu i bude nešto... Ma lijepo je sve to, iako mi ipak nedostaje moj Netko, od koga nema ni traga ni glasa...čudno,čudno kako se ljudi u kratkom vremenu uspiju udaljiti..i to tako blizu a tako daleko...do jučer je bila sasvim neka druga priča....al dobro, i to je život, ne treba se previše nadati,nikako da naučim...iako se nakon svega što mi se izdogađalo u poslijednje vrijeme osjećam toliko jačom i sigurnijom u sebe...naučila sam ne odustajati nego ići do kraja pa koliku god to žrtvu zahtjevalo.... danas sam pravila mexičku. savršeno je ispalo. čudno. da mi je netko rekao prije 2 mjeseca da ću u ovom gradu praviti ručak samoj sebi rekla bi da je popizdio. pitaju me ovi jesam li usamljena tu, u velikom stanu ma kaj je vama ljudi,nisam usamljena, imam muziku, neuredna sam i toliko lijena da mi frend dobrovoljno pere čaše , smijem pravit tulume,držati likere na policama u boravku, mogu razmišljat ko emancipirana solerica i (ne) jesti koliko želim (smršavila 5 kila jupi jupi jupi),raspolagat lovom kako želim ;umjesto stolica za stan kupiti cipelice :) super je dok god imam neku samokontrolu, i ne radim sranja...eto,došlo vrijeme da se i ja opametim. stay sexy everybody vidimo se u petak u Gradu.pa ćemo partijat. Za kraj pjesma za jednu posebnu osobu koje nema u mojoj blizini. Možda naleti i do ovog bloga jednom. Say a word and I'll let it all go. I'll let you go. But, say it. Be a man about it. |
- 18:48 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |