subota, 22.09.2007.
tok misli
 I nisam ti zapovjedila da odeš onda kad ti to želiš i da me dobiješ onda kad ti se to prohtije. Nsam ja jebena loptica skočica. Tko si ti da lutaš po mojim mislima (toliko često) i tako mi ne dopuštaš da snimam muške guzice u tramvaju. I onda kad pravim pastu s pomadorama, i onda mi padneš na pamet; jer je ti praviš na češnjaku a ja na luku. Da...to je onaj filing da pođem na drugi kraj svijeta, opet bi te se nekako sjetila. Ili bi te srela u istom avionu.Sasvim slučajno.I to ne prvi put. Imala sam nešto ala upala pluća pa sam kisila po cijele dane doma i razbijala ovu prekrasnu glavicu nekim sasvim apstraktim pitanjima koja naravno neću napisati tu jer nisam toliko luda. Plus što sam i mali ljubomorni gad .Al to je tema za sebe. Dok god se ja budim sretna, sve je oke. To znači da još nisam pukla. I promijenila sam se na gore, jer sam počela glumiti osobu koja nisam, osobu koja se ne crveni, i koja ti ne priča one za mene tipične gluposti i najlošije viceve na Svijetu. Neiskrena sam i često počnem srati neke druge, netipične gluposti odgovarajući na tvoja još gluplja pitanja. nemam tv u stanu. i neću ga imat cijeli sljedeći tjedan tako da ću ooopet imat što radit naveće i o mnogočemu razmišljati i joj to je tako slatko i dražesno i idem se ubit jer ne znam kaj mi je. i ja ne govorim 'kaj'. ali budući da je ovo jedini post u kojemu nisam izbrisala ni slova, jer treba predstavljati umjetnički tok autoričinih misli, bojim se da će ono 'kaj' ostati gdje jest. i neće se ponovit.NIKAD VIŠEE.kao još neke stvari u mom uzaludnom ali spektakularno neočekivanom i nadasve zabavnom životu. možda snime seriju o meni... eto. jedina želja mi je da me glumi neka ženska koja ima manju guzicu od moje. samo to. adio. i da rasčistimo odmah neke stvari ; neću UŽIVO odgovarat na nikakva pitanja o ovom remek djelu od posta. on služi MENI da bi se ja osjećala razgolićeno svaki put kad ga pročitam. jes. eto zato. |
- 18:30 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |