Free Web Counters
Best Deals

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Ovdje smo odlučili podijeliti s Tobom, cijenjeni blog čitatelju, združene misli oko pospješivanja novih znanja i obrazovanja. Ta združena misao možda nikada neće biti osnovana kao stvarna Udruga. Ili hoće. Za sada je "u osnivanju" i neka se zove HUPNOZ - Hrvatska Udruga za Promicanje Novog Obrazovanja i Znanja. Ime joj je dao akademik Adolf Dragičević, ali su njezini
inicijatori Zlatko Papeš i Zvonko Rešetar
p.s. Bilo je to u 2004-toj. Udruga je sada osnovana i zove se baš tako. Zahvaljujemo blog.hr-u na prvim koracima!

Linkovi
Blog.hr
- Elementi mrezne suradnje u telemediini ili telemedicinsko organiziranje asinkronog upravljanja znanjem
- Za zainteresirane o "editiranju znanja", link na rad "Editing the knowledge" (3.5.2004.)
- Evo što smo mislili još 1999. god! (Koliko je tople vode nakon toga još otkrivano...)
- I more i ljeto i asfalt i blato i zima činit će Vam se drugačijima čitajući ili slušajući, u bilo kojem od formata "Free Culture" by Lawrence Lessig; možda nekoga potakne i na prijevod!
- O razvoju i primjeni ontologija, OWL s Protégé okružjem
- "An Experimental Web-based Collaboration and Semantic Knowledge Management Approach in Hospital Environment" or "Wiki wiki Why, Why Blog, Why Semantic Web and Why Croatian Education Learn Slow?", - pdf-prezentacija u zip-u, - video prijedloga HAZU za uspotavljanje razreda za proučavanje znanja i Semantic Web-a sa CUC-a 2004. želimo li otvorenih očiju u društvo znanja

HUPNOZ
02.02.2005., srijeda
Evo zašto smatramo da bi trebalo osnovati Hrvatsku udrugu za promicanje novog znanja i obrazovanja

Zvonko Rešetar
Zlatko Papeš

Udrugu osnivamo kako bi utjecali i pomogli da se najzad osmisli i definira strategija razvoja hrvatskog društva, ukorijenjena na najnaprednijim svjetskim postmodernim znanstvenim i tehnološkim dostignućima i trendovima budućeg revolucioniranja razvoja.
Prema našim spoznajama niti jedna znanstvenonastavna i znanstvena ustanova, ni jedna udruga građana nije dovoljno kreativno pokucala na vrata da se otvore prostori za sveobuhvatno, političko, strateško angažiranje i usmjeravanje Hrvatske u okviru visoke i nanotehnološke proizvodnje društva.
Sve ubrzaniji napredak fundamentalne, razvojne i primijenjene znanosti od sredine prošlog stoljeća, doveo je do najznačajnijeg i najdalekosežnijeg u pravom smislu riječi tektonskog prevrata u cjelokupnoj povijesti ljudskog roda. Započelo je time doba svjetskog prijelaza čovjekove proizvodne djelatnosti obavljane u tradicionalnim i elektromehanizacijskim pogonima, u fantastično tehnološko kreativno stvaralaštvo pomoću kompjutora, robota i fleksibilnih automata. Iz ovog desetljeća biotehnologije, Interneta i robotike, svijet prelazi u drugo desetljeće nanotehnologije, molekularne biologije i istraživanja čovjekova mozga.
Tako se iz starog svijeta poljoprivrede agrarnog društva, rada i kapitala industrijskog društva prelazi u novi svijet imaginacije, informacije i znanstvene komunikacije, u znanstveno društvo. Moderno industrijsko društvo zasnovano na znanstvenoj organizaciji rada prerasta u postmoderno znanstveno društvo, utemeljeno na novim sredstvima za proizvodnju, novim načinima komuniciranja, novim načinima i ritmovima učenja i rada, na televiziji, kompjutoru, Internetu i mobitelu. Zahuktala kompjutorizacija i internetizacija vodi životu u kojemu će se uskoro ljudska djelatnost i samodjelatnost odvijati brzinom zahtjeva čovjekova nervnog sustava. Iskoristiv će biti samo građanin koji je postmodernim odgojem i cjeloživotnim holističkim obrazovanjem, uvijek spreman i sposoban da znanstvenim komuniciranjem povezuje digitalnu tehnologiju i informacionalističko znanje.
U svijetu se na najvišoj razini upravo odvija epohalni povijesni proces napuštanja pretpovijesti ljudskog društva prisilnog rutinskog manualnog rada, najamnog i svakog drugog otuđenog djelovanja te rađanja regionalnog i globalnog zajedništva oslobođenih građana koji privlačnom kreativnom djelatnošću razvijaju svoje ljudske snage i unapređuju oblike međusobnog sporazumijavnja. Postignuto u tom zaokretu, već opravdava pred četvrt stoljeća izraženu misao Jacquesa Schreibera, da "nam prošlost više ne nudi ništa čime bismo oplodili budućnost" (misli se na nastupanje novih proizvodnih snaga i novog načina proizvodnje društva). Radikalnim sistemskim promjenama stvara se neviđeno, nepoznato i stoga prepoznatljivo samo mladima koji su obrazovani učenjem od te i takve budućnosti. Ništa im neće pružiti i pomoći i najpedantnije sačinjen katalog "znanja" i državna matura stečena učenjem od minule, umiruće prošlosti. Sposobnost rada u okviru i na temeljima informacijske pismenosti daleko je i presudno važnija od enciklopedijskog znanja o toj prošlosti.
Treba znati i uvažiti da će sadašnje generacije mladih, pogotovo buduće živjeti za desetak godina u potpuno promijenjenom svijetu novog nanotehnološkog načina proizvodnje, širokopojasnog Interneta, iskorištavanja tekovina ekspanzivne genetike i proteomike te dominacije čovjekova mozga i njegova znanja da stečenim i stalno osuvremenjavanim obrazovanjem znanstveno komunicira preko Interneta i drugih mreža te da znanstveno povezuje sve sofisticiranije digitalne inovacije, da ih se koristi i da se s njima upravlja.
Čovječanstvo se u društvenoj proizvodnji koracima od sedam milja preseljava iz odvratne i zaglupljujuće materijalne "Doline suza" u blistavi zanosni kibernetički prostor i njegovu duhovnu virtualnu stvarnost. Tko ostane u "Dolini otuđenog rada", osuđen je na umiranje i propast. Preživjeti će samo žitelji kibernetičkog prostora i virtualne stvarnosti, mladi poletni neponovljivi, kreativni informatičari, softveraši, dizajneri, znanstvenici, umjetnici i drugi postmoderni informacionalistički djelatnici.
Tako se čovjek, svaki čovjek, nakon dugog povijesnog puta vraća svom iskonskom materijalnom životu u pokoravanju prirodnih sila i njihovo stavljanje u službu čovjeka. Ali ne kao radnik i uposlenik na nekom uskom ograničenom prostoru i djelovanju, već kao svestrani, univerzalno obrazovani, sistemski kreativni samodjelatnik, čovjek informacijski pismen, kojemu je ugodno inovativno stvaralaštvo izjednačeno sa životom. Društveni se zajednički život svestrano ujedinjenih ljudi stalno obogaćuje proizvodnim angažiranjem, kojemu je motiv i pokretač određeni unutrašnji interes i cilj. U otuđenom djelovanju, zbog vanjskih motiva interesa i ciljeva, čovjek se prisilnom djelatnošću prazni i osiromašuje; naprotiv u zanosnom informacionalističkom samodjelovanju čovjek se stalno ispunjava novim znanjem i osposobljavanjem za znanstveno komuniciranje i tako sve više obogaćuje.
Najveći je u tome svakako problem promjena samog čovjeka, njegovo obrazovanje od malih nogu do kraja života i osposobljavanje da znanstvenim komuniciranjem u okviru informacijske pismenosti povezuje znanje i tehnologiju, inovativno djeluje, obogaćuje svoj život i stalno usavršava oblike povezanosti i umrežene djelatnosti s drugim ljudima te plodne samodjelatnosti za ispunjenje i obogaćivanje vlastitog života. Iz toga proizlazi i podjednako važan zaključak da svako drugačije obrazovanje – učenjem od prošlosti, za prošlost koja umire i poslove koji nestaju pomorom radnih mjesta agrarnog i industrijskog društva – izravno šteti mladima i zajednici u kojoj će živjeti. To je zapravo destruktivno obrazovanje svedeno na onesposobljavanje novih generacija za znanstveno komuniciranje u svijetu visokih tehnologija, softverskih programa i uradaka, umreženih odnosa, internetskih povezivanja i bogatog svakodnevnog života te kreativnog stvaralaštva.
Pogrešno je i višestruko štetno svako obrazovanje koje školuje mlade za društvo bez posla – nemogućnosti korištenja znanja koje promijenjenom društvu više ne treba. Mora se napustiti obrazovanje koje odgaja fah idiote, poznavatelje nekog dijela minulog mrtvog doba i praktično ih onesposobljava za razumijevanje i prihvaćanje nadolazeće sutrašnjice u koju bi se trebale uključiti kao informacionalistički djelatnici i graditelji svoje još savršenije znanstvene oljuđene civilizacije. Obrazovanje okrenuto prošlosti opasna je tempirana mina koja lako može dovesti do uništenja budućeg društva. Zastarjelo obrazovani mladi naraštaji neće biti valjani graditelji hrvatske informacionalističke budućnosti, niti će se moći nositi s naprednijim te sa zadovoljstvom djelovati u postmoderno obrazovanim zapadnoeuropskim sredinama, sada jedinstvenoj Europskoj uniji, kojoj će sutra i Hrvatska pripadati.
Da bi se mlade tako postmoderno obrazovalo – za djelovanje u desetljeću nanotehnologije, molekularne biologije i dominacije čovjekova mozga – treba imati nastavnike koji su i sami obrazovani učenjem od te skore sutrašnjice da znaju podučavati druge za život i djelatnost u kibernetičkom prostoru i virtualnoj stvarnosti. Bez toga nema moderne reforme školstva, ni obrazovanja za zapošljavanje i djelovanje u zajednici znanstvenog komuniciranja. A da bi se stiglo do takvog obrazovanja i znanja treba prijeći s analitičkog, djelomičnog, parcijalnog, rascjepkanog, reduciranog mišljenja na sistemsko (cjelovito, svestrano, univerzalno) mišljenje.
Načini iskorištenja Interneta kao osnovnog akademskog medija, Web-om podržanih servisa i unaprijed nedogovaranih sustava strojne suradnje jednaki su očekivani prevrat u intelektualnom radu kao što je robotizacija u materijalnoj proizvodnji.
Pretpostavku čini zaokret koji se u visokorazvijenim zemljama odvija preko pola stoljeća, kojim se staru racionalističko-mehanicističku znanstvenu paradigmu zamjenjuje i unapređuje novom holističkom, ekološkom, socijalnom znanstvenom paradigmom.
U strategijama razvoja još uvijek Hrvatska svoju proizvodnju društva vidi i planira u okviru prevladanih klasičnih tehnologija industrijskog društva i materijalne proizvodnje stvari i dobara, društva kojeg više nema. Ta su se društva dijelila politički na Zapad i Istok, dijelila su se na razvijeni Sjever i nerazvijeni Jug. Nastupila je nova, vrlo opasna podjela na informatizirana i neinformatizirana društva. Hrvatska je jedina zemlja u Evropi u kojoj znanstvena i politička elita strategije razvoja društva nedostatno temelji na informacijskoj pismenosti.
U težnji da aktivno, organizirano u tome sudjeluje i doprinese toj promjeni formira se Hrvatska udruga za promicanje novog obrazovanja i znanja (HUPNOZ), s naglaskom na osposobljavanje mladih za znanstveno komuniciranje u kibernetičkom prostoru i virtualnoj stvarnosti.

U Zagrebu, 10. studeni 2004.

Inicijatori za osnutak Udruge

Prof. dr. sc Stanko Antić
Prof. dr. sc. Mladen Belicza
Akademik Dušan Bilandžić
Prof. dr. sc. Neven Budak
Akademik Adolf Dragičević
Dr. sc. Gordan Družić, dipl. ecc
Nikola Gotovac, dr. med
Tihana Ibrahimpašić, dr. med
Davor Jelavić, dipl. ecc.
Mr. sc. Paško Konjevoda, dr. med.
Vesna Kirinić Papeš, prof.
Luka Krznarić, dipl. iur
Neven Mimica, dipl. ecc.
Mr. Milivoj Mutavdžić
Miro Ozmec.
Akademik Ivo Padovan
Zlatko Papeš, prof.
Prof. dr.sc Krešimir Pavelić
Prof. dr. sc. Esad Prohić
Mr. sc. Zvonko Rešetar, prof
Prof. dr. sc. Guste Santini
Dr. sc. Santa Večerina, dr. med
dr. sc. Spase Vulić, dipl.ecc.








- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>