Tko mi je odvezao cipele dok sam padao iz avijona?!

4.poglavlje – Sunce nakon nekog vremena provedenog na crnom planetu Hundakiju (2. dio)

Svinje su zapravo bili samo plaćenici. Obučavali su se svojim svinjskim borbenim vještinama na Tambaku ilitiga svinjskom planetu. Unajmljeni sa strane vlade Hundaka da iscrpe pobunjenike stalno su bili slani na Hundakij da ih pobiju. „Svinje su dakle najjači protivnici“, rekao je Đoni. „Ne, ima jos jačih ali su rijetki. Zovu se harambaše i imaju velike ruke i noge, samostrele i dvo-ručni mač“, odgovorio mu je jedan mali mudri hundakij sa velikom glavom. Dakle jedino šta je stalo u Đonijev mali mozak je to da je on morao prvi ući tamo i svih ubiti. To mu se činilo veoma privlačnim jer je i ovako mrzio svinje, a u mladosti je bio jedan od najboljih harambaša dok nije prošvikao i poblesavio.

Napad.
Došli su na mjesto okršaja i sakrili se u grmove. Gledali su zidine i onda je kucnuo čas. Uzeo je Đoni 2 wakizashija iz svoje torbice i zašturao se prema visokom zidu. Do zida ga je pogodila jedna topovska kugla ali je ostao nekako živ. Ušao je u palaču i poklao sve svinje i hundake bez imalo problema. Na ratištiu su ostali 3 harambaše i jedan Đoni. To je bio jedan od nezaboravljivih obračuna.

Nikada Đoni nije zaboravio kada su ga izbacili iz klana harambaša jer su ga pretukli mulci, ali kako Đoni kaže „Bilo ih je jako puno“. Ova trojica bili su vođe cijelokupne obrane planeta. Stajali su kao glomazni, nepomični kipovi naspram jadnog Đonija. „Ali ja sam došao sa svrhom ovdje“, pomislio je na trenutak. Sjećanja su mu se pojavila u glavi i morao im se osvetiti, vratiti svoj status i pokazati ko je pičkica. Posegnuo je za malim nožićem u đep i zaorio ga je jednom harambaši u grlo. Ovaj je pao na mjestu mrtav, ostala dvojica nisu ni okom trepnuli nego brutalno nasrnuli na Đonija u gorućoj želji da ga ubiju. Tukli su se oni do navečer. Dok je borba trajala hundaki su se napušivali u tribinama i navijali za Đonija. I odjednom, neočekivano, nakon hrpe sati, jednom harambaši je otpala glava.

Negdje kada je sunce već zašlo i kada je ostalo na tribinama samo par pijanih hundakija Đoniju je vrh oštrice mača prešao preko grla i pao je mrtav. Svi su bili začuđeni i zaprepašteni, preplašeni i obeshrabreni. Harambaše su dotad poubijali 608 Hundaka i osijećali se nadmoćno ali kada je posljednji i ujedno jedini živ vidio ponovljeno čudo posrao se u gaće. Inače je Đoni bio besmrtan, bio je sve loše što živo stvorenje može biti, svaka loša osobina u svakoj stanici u tijelu bila je u njemu ali je on ipak došao sa svrhom i ciljem koji mora izvršiti. Mora se osvetiti i poubijati sve harambaše, a kako su ovo zadnji primjerci mora pobit njih. Dok ih nije dokrajčio po smrtnim pravilima umro bi oko desetak puta. Sve ih je zaklao.

Sada je ostalo oko 20 Hundaka sveukupno od njihove vrste. Oni su se naselili na Hundak, živjeli i karali se danonoćno da bi povećali natalitet i kako bi opstali. Đoni je nažalost morao otići svojim putovima dalje u svemir, istraživati, pomagati drugim rasama i živjeti zajedno sa svojom drugom ličnosću. Na njegovom odlasku se skupilo cijelo pleme da ga otprati. Čak su mu dali jednog pilota da mu upravlja šatlom jer su vidjeli da je neizmjerno glup. Ušli su u letjelicu i baš kada je bila nadomak atmosferi i području gdje može bez straha letjeti Đoni je ubio pilota i zabili su se u površinu. Sve je grunulo i Đoni je izgorio u požaru ali je bio besmrtan pa mu nije bilo ništa. Hundaki su se razišli i ostavili mu Spacebike ili Svemirsku biciklu komentirajući; «Koja budala», »Koji kreten, debil», »Kako je to uspio svetog li mu govna» itd. Đoni je na svojoj bicikli, koja je, kao i zemaljska, bila jednostavna za korištenje, krenuo prema novim spoznajama i otkrićima. Sve je sretno završilo. Šteta. Što će se dogoditi Đoniju u sljedećim pustolovinama gledajte samo na Hundak TV-u vecersas u 8h...