I'm happy in my own imaginary world.

Za moju najdražu Vampirellu.
Ovo je moj rođendanski dar za tebe.
Uživaj, ljube. : )
VT.

"Dobro jutro, Maddy!"

"Um, da. D-Dobro jutro."

Zatvorila sam vrata za sobom uz zvuk malenog zvonca i prešla put do vrata svlačionice, ne pogledavši gospođu McKellers nijedanput u oči.
Na zatiljku sam osjećala njen pogled, ali nisam se okrenula. Brzo sam ušla u svlačionicu i zatvorila vrata. Torbu sam objesila na kuku i izvadila iz nje vlažne maramice da obrišem hladan znoj koji mi se cijedio niz lice.

Sklopila sam svoje oči i duboko počela disati dok sam maramicom u kružnim pokretima brisala ostatak znoja s čela.

Knjiga je bila u mojoj torbi. Spremala sam ju vratiti, ali prije toga moram nešto upitati gospođu McKellers.
Okrenuo mi se želudac na tu pomisao.

Cijelu noć nisam mogla zaspati od znatiželje i neobjašnjenog straha od te knjige.
Kako je moguće da je jedna dobro otiskana knjiga mogla biti isporučena u knjižnici bez ijedne riječi na stranicama?
Kako to nitko nije mogao primijetiti?
Prazne, bijele stranice…kako se to moglo dogoditi?

Nisam se dobro osjećala nakon tih postavljenih pitanja. Imala sam osjećaj kao da sam ja kriva, a nisam.
Ja sam ju samo posudila. I ništa više.

A zašto se onda osjećam kao neki lopov?

Odjednom, čuli su se slabi kucaji na drvenim vratima svlačionice. Od iznenađenosti sam se stresla. Stvarno sam bila na tankim živcima.

"Maddy, dušo, je li sve u redu?", čuo se umiljat glas gospođe McKellers. Čula sam skrivenu zabrinutost u njenom glasu iako ga je pokušala prikriti za moju korist.

Tri puta sam duboko udahnula da se smirim prije nego što sam joj odgovorila.

"Da. Sve je okej."

Kratka pauza. Mogla sam osjetiti kako ona odmahuje glavom, ne vjerujući mojim riječima.

"Jesi li sigurna? Učinila si mi se nekako uznemireno, dušo.", nastavi ona. "Ako imaš nekakvih problema, možeš mi slobodno reći, Maddy. Znaš da ću ti ja pomoći."

Znala sam to. I bila sam joj jako zahvalna na tome.
Ali ovo nije problem. Ili možda je?
Kako bilo, trebala sam joj reći da sam posudila tu knjigu. Možda bi mi onda ona rekla da je nešto čudno u vezi nje ili bi ona sama vidjela tu grešku pa se ja ne bih ovdje zabrinjavala s velikim kamenom oko srca…

"U redu sam, gospođo McKellers. Ne trebate se brinuti.", pokušala sam biti što uvjerljivija. "Sad ću se spremiti za posao.", brzo dodam.

Opet mala pauza.
Čekala sam da nešto kaže ili da čujem korake koji se udaljavaju od vrata.
Na kraju je samo rekla 'Dobro' i otišla.
Tada mi je srce nakratko odahnulo. No, ni sama ne znam zašto se pokušavam opustiti kad ću joj ovako i onako morati reći za knjigu. Dakle, još se nisam riješila problema.

Joj, što sam baš morala popustiti znatiželji? Zar sam stvarno morala uzeti tu glupu knjigu i uvaliti se u ovakve probleme??

Smiri se, Maddy. Diši, naređivala sam samoj sebi. Uvijek sam se zabrinjavala radi sitnica jer sam samo ja bila sposobna sitnicu napraviti u problem.
I uvijek, ali baš uvijek—ja sam se zabrinjavala radi gluposti. Koliko imam sreće, gospođa McKellers će se svemu ovome veselo nasmijati i stvar će biti riješena.
Neću dobiti otkaz, neće me istjerati kao nekog lopova i neće me zamrziti.

Začudo, ta zadnja pomisao mi je bila najgora. Činjenica da me gospođa McKellers mrzi ili da me gleda onim pogledom kao da sam je izdala…to bi mi bilo nepodnošljivo.
Pa neka mi da otkaz…što onda? Čemu mi taj jad ako znam da sam pala u njenim očima?!

Dosta, Maddy! Prestani tako razmišljati, k vragu!

Ako ovako nastavim, dobit ću sjede čim navršim dvadeset godina.

Nagovorila sam samu sebe da odmaknem sve neželjene misli, udahnula sam duboko nekoliko puta i hrabro primila kvaku pod ruku. Bila je tako ledena dok sam ju polako, oprezno otvarala.
Vrata sam otvorila tek toliko da mogu samo pogledom proći po prostoriji. Osjećala sam se kao neki špijun.

Gospođa McKellers je marljivo pretraživala neke papire na pultu, ne primjećujući me.
Odahnula sam. Odlično.

Pogledom sam pokušala naći svoja kolica s knjigama i na moju sreću, nalazila su se vrlo blizu. Tek nekoliko koraka udaljene od vrata svlačionice, spremne na novo posluživanje knjiga po policama.

Još jednom sam pogledala prema odsutnoj gospođi McKellers i hrabro ubrzala prema kolicima.
Pobjeda je odisala u mojim prsima dok sam se ohrabrivala svojom vještinom izbjegavanja, kad ono…

"Maddy, stani."

Smrznula sam se istog trena na spomen svog imena. Kretnja je bila toliko brza da me nekoliko pramenova moje kose zapljusnulo u facu.

Okrenula sam se, osjećajući se poput nekog podmuklog lopova kojeg su upravo uhvatili na djelu. Moje oči su bile usmjerene prema podu od laminata, a tek su minutu kasnije mic-po-mic počele podizati svoj pogled prema očima gospođe McKellers.
Njene duboke plavo-sive oči su mudro promatrale mene, očekujući nekakvu reakciju.
Ja sam s druge strane očekivala istu stvar od nje.
Maknula sam nekoliko odbjeglih pramenova s lica i zataknula ih iza uha.

Vladala je neugodna tišina između nas dok ju nije prekinula gospođa McKellers.

"Hoćeš li mi reći što te muči ili ću to silom izvući od tebe?"

Glas joj nimalo nije bio dobrodušan. Više ozbiljan i nepopustljiv.
Oči su joj čak sijevnule dok sam ja u glavi pokušavala smisliti neku ispriku. Bezuspješno.

Dogodilo mi se nešto što uvijek bude kad sam nervozna ili u panici. Počela sam mucati.
I to baš nije pomoglo mom takozvanom obrambenom stavu.

"N-Nemam pojma š-što hoćete r-reći."

Podignula je svoje tanke obrve i mudre oči su se opet našle u rangu s mojima.
Progutala sam slinu.

"Zar mi ne vjeruješ?",upita me ona.
"Molim? Pa naravno da vam vjerujem!",javio se moj obrambeni stav.

Pogled na njene oči mi je govorio suprotno. Mogla sam se čak zakleti da sam vidjela razočaranost.

"Ako je tako…zašto mi onda nećeš reći što ti se događa? I nemoj mi prodavati blesave izgovore, samo mi reci što ti je."

Nježnost i iskrenost su me dotukli. Kako sam joj mogla šutjeti?

"Samo malo.", kažem.

Zbunjeno me pogledala kad sam joj okrenula natrag prema svlačionici. Dala sam joj signal da me sačeka.
Vrata su se otvorila, a potom opet zatvorila dok sam ovaj put izašla noseći malenu knjigu u svojoj desnoj ruci.
Začuđenost u očima gospođe McKellers se pojačala. Ja sam ju nevino pogledala i počela objašnjavati.

"Ova knjiga…Ja sam ju posudila prije neki dan.", stanem objašnjavati.

Gospođa McKellers se premjestila s jedne noge na drugu i počela me mudro slušati.
Obrve su joj se skupile pod ozbiljnu crtu. Ja sam nastavila dalje.

"Naravno, posudila sam ju preko svoje iskaznice. Nisam ju ukrala ako mislite!"

Sumnja nikad nije ni bila na njenom licu, ali sam joj svejedno rekla. Za svaki slučaj.

"Um, problem je u tome što sam sinoć…"—nisam znala kako to točno opisati. Što reći o knjizi koja nema niti jednu ispunjenu stranicu? Pa čak ni ime nakladnika ni zahvale. Ništa.
"Knjiga je…um…prazna."

Podigla je svoje obrve kao da sam rekla neku glupu šalu.

Umjesto dodatnog objašnjenja, jednostavno sam joj pružila tu knjigu.
Primila ju je i jednim pogledom prešla po njoj. Dugačkim prstima je prošla po mekanim koricama, a tek onda otvorila prvu stranicu.

Ništa nije komentirala dok nije okrenula još jednu stranicu. Pa još jednu i još jednu…i tako sve dok nije prelistala cijelu knjigu.
Otvorila je usta kao da će nešto reći, a onda sam ostala kad se sekundu poslije počela smijati.

"Oh, Maddy!", kaže ona između smijeha. Smijala se toliko glasno i jako da sam mislila kako će se ugušiti.

Meni nije bilo nimalo do smijeha. Što može biti toliko smiješno u praznoj knjizi koja mi je skoro donijela srčani udar?

"Maddy.", gospođa McKellers me uhvatila za ramena te pokušala smiriti svoje užurbano disanje od prevelikog smijeha. Bila je rumena u licu. "Maddy, očito je riječ o nekakvoj greški. Čak ni ne znam otkud ova knjiga ovdje radi."

Ponovno je promatrala korice od knjige. Ja sam buljila u nju dok su mi njene riječi polako dolazile do mozga.

"Z-Znači…nisam u nevolji? Sve je u redu?", upitam nesigurno.

Gospođa McKellers mi se približila i poljubila u čelo poput malog djeteta.

"Dušo, brineš se bezveze. Ovo je bila samo pogreška.",pričala mi je kao da tješi malo dijete. "Ne brini, sve ću ja to riješiti. Sigurno su dostavljači nešto krivo potpisali tijekom uvoza."

Još jednom me poljubila i krenula prema pultu. Zaobišla ga je i krenula negdje prema stražnjem dijelu knjižnice.

"Gdje idete?",upitam ju.

Okrenula se da mi udijeli jedan siguran smiješak. Njene oči su bile lišene tuge i sada su opet davale toplinu.

"Ne brini, idem srediti sve u vezi knjige. Ti u međuvremenu radi što trebaš."

Klimnula sam i ona je nestala iza visokog zida zbog kojeg ništa više nisam mogla vidjeti.

Okrenula sam se prema kolicima i počela prstima prelaziti po brojnim koricama. Današnja dostava je bila mala. Posao će mi biti završen ranije nego što sam očekivala.

Osjećala sam se malo bolje, ali i dalje me nešto peklo u prsima. Neki nezaobilazni osjećaj.
No, gospođa McKellers je u pravu. Sigurno je riječ o sasvim običnoj tiskarskoj grešci ili slično. I ona će to riješiti.

A zašto ja onda imam osjećaj da nešto tu ne štima?

Ohladi, Maddy. Pa i sama si vidjela da se gospođa McKellers svemu tome dobro nasmijala i rekla kako će sve biti u redu. Nisi ti kriva, javila se moja savjest.

Da, u tome je i problem. Ona je reagirala dobro. Previše dobro.
Za osobu koja drži knjižnicu, nekako mi je čudno da se nasmijala knjizi koja je praktički dosta koštala da se na kraju sazna kako je prazna? Ne, tu nešto ne štima.
A i rekla je da su dostavljači vjerojatno nešto krivo potpisali. Iako radim samo nekoliko dana u knjižnici, dobro znam da dostavljači nemaju nikakve veze s tom knjigom.
Kao prvo, oni samo dostavljaju knjige do knjižnice i čekaju potpis knjižničarke tako da mogu otići. I to je to.

Ovdje nešto ne štima. Definitivno.
A ja namjeravam saznati što.

Pogledala sam prema hrpi knjiga koje su samo čekale da ih rasporedim prema policama.
Uzela sam jednu koja se zvala "Padajuće sunce" i zagledala se u naslovnicu žarkog sunca koji se nalazio na obzorju.

Nasmiješila sam se.

Ali prvo da sredim ovo, kažem u sebi i krenem na posao.

****

Bilo je točno dvanaest i pol sati kad su se zvonca na vratima čula i u knjižnicu je ušla još jedna osoba.
Ja sam marljivo stavljala knjige na police i usput brisala prašinu s pojedinih polica.
Krajem oka sam primijetila da je ušla zdepasta žena s rumenim obrazima, noseći limenu kutiju prekrivenu salvetom iz koje se širio slatkasti miris.

Žena je prišla gospođi McKellers prema radnom pultu, s velikim smiješkom na licu. Gospođa McKellers je djelovala zbunjeno, ali joj je odvratila osmijeh.

O nečemu su pričale, ali nisam mogla točno čuti što. Nisam bila toliko blizu, a nikad nisam bila baš previše dobra u čitanju s usana.

Ignorirala sam ih neko vrijeme, barem dok žena nije otišla. A onda sam odložila mokru krpu i pogledala prema gospođi McKellers koja je i dalje zatečeno buljila u limenu kutijicu. Ovaj put je poklopac bio otvoren i salveta je maknuta. U njima su se nalazili domaće napravljeni čokoladni keksi s mrvicama od cimeta. Ispunjavao ih je prekrasan miris.

Naši pogledi su se sreli, a na njoj sam jasno vidjela kako se bori da ne pukne od smijeha.

"Žena se htjela zahvaliti.",kaže mi ona. "Htjela mi je zahvaliti što sam joj našla odgovarajuću knjigu."

Podigla sam obrve u zbunjenosti.

"O kakvoj knjizi je riječ?"

Usne su joj zatitrale u smijehu, a zatim je podigla debelu knjigu s bijelim koricama koja se nalazila pokraj limene kutijice. Na njoj je crvenim slovima bila napisana riječ "Seksologija."

Zinula sam i automatski pocrvenila. Pogled sam preusmjerila na pod i uhvatila se mokre krpe.

Gospođa McKellers je u tom trenutku popustila i pukla u gromoglasan, srčani smijeh.

Sekundu potom, i ja sam se počela smijati. Bila sam crvena kao paprika, ali sam se svejedno smijala. Gospođa McKellers se odmakla s pulta i polaganima koracima prilazila k meni, držeći ruku na svoj trbuh.

"Z-Zamisli…Posudila je knjigu jer je imala problema u svom seks životu.",objašnjavala mi je ona kroz smijeh. "To je bilo p-prije tjedan d-dana. A danas mi je došla z-zahvaliti jer joj seks život nikad nije bio bolji!"

Zacrvenila sam još više. Smijeh me držao, ali ne toliko kao gospođu McKellers.
Izgledala je kao da ne može disati.

"A ono što je najsmješnije je…ona je petnaest godina mlađa od mene.",kaže gospođa McKellers. "I ž-žali se…a ja nisam imala dobar seks već preko dvadeset godina. Što bih ja onda trebala učiniti? Ubiti se?"

Smijeh se pojačao. Ja sam malo popustila jer je tu ipak stvar osobne prirode i nisam htjela ničime povrijediti gospođu McKellers. Ipak joj je muž preminuo.
No, on se time nije zamarala. S guštom se smijala te me je na kraju snažno zagrlila i vratila se natrag prema pultu komentirajući cijelu ovu situaciju.

Upitala me želim li keks, ali sam odbila.

"Nisi valjda na dijeti?",upita ona mene i počasti se jednim keksom. "Nemoj se time zamarati, Maddy. Ti si jedna jako lijepo građena mlada djevojka."

Nasmiješila sam se.

"Hvala Vam, ali nije u tome riječ.",iskreno odgovorim. "Možda poslije. Sada želim završiti ono što sam počela."

Gospođa McKellers se nasmiješila i ponosno me pogledala.

"Marljiva i pametne glave. Sviđa mi se to kod tebe, Maddy.",kaže ona i pojede keks. "Samo nastavi."

Klimnula sam i nastavila brisanje polica i raspoređujući brojne još-netaknute knjige.
Bila sam toliko zaokupljena poslom da nisam ni primijetila kako se zvonce na vratima opet oglasilo kad je još jedna osoba ušla.
Osjetila sam samo čudan miris. Nosnicama mi se prolomio slatkasti miris što me ostavio bez daha.
Taj miris. Bio je neodoljiv, prekrasan…nepoznat.
Nikad nisam osjetila taj miris…Omamio me na način da nisam mogla pravilno razmišljati.

Iduće čega se sjećam je bio veseli vrisak oduševljenja gospođe McKellers.

"Ne mogu vjerovati da si došao!",rekla je i čula sam njeno ubrzano hodanje.

Idući zvuk me podsjećao na međusobno snažno grljenje.
Dobro sam naćulila uši da čujem još nešto, ali u tom trenutku me gospođa McKellers iznenadila pozvavši moje ime.

"Maddy!"

Lecnula sam se.
Provirila sam kroz police gdje se nalazio prazan prostor namijenjen za zadnju knjigu koja mi se nalazila na kolicima. Bila je riječ o nekome hororu za tinejđere.

"Da?",odvratim.

"Dođi malo. Želim te upoznati s nekim."

Odmah iz njenog glasa sam osjetila da je uzbuđena. Baš me zanimalo o čemu je riječ.
Ostavila sam sve iza sebe i krenula joj ususret.

"Evo m—", ostala sam bez riječi.

Pokraj gospođe McKeller je stajala prilika koja mi se učinila da je više san, nego stvarna osoba.
Ususret su mi došle par prekrasnih očiju. Ostala sam tolikom ljepotom i zapitala se je li sanjam. Pred mnom se nalazio grčki kip dobro građenog tijela, s razbarušenog smeđom kosom i očima boje meda. Lice mu je bilo blijedo kao krpa, ali toliko prekrasno ukrašen s rumenim usnama da me omamilo.
I taj miris…Taj miris je potjecao od njega.

Prestala sam disati. Nisam mogla pravilno razmišljati.

Gospođa McKellers se smiješila i držala tog mladića pod nadlakticom. On se doimao dosta samouvjerenim, ali s pogledom nevinom janjeta kojemu jednostavno ne možeš odoljeti.

Ostala sam zatečena.

Osmijeh gospođe McKellers je polako blijedio s njenog lica dok me promatrala.

"Maddy—",glas joj je bio zabrinut. "Jesi li dobro?"

Nisam joj mogla odgovoriti. Nisam mogla prestati buljiti u njega.
Čini se da je i on shvatio kako nešto nije u redu jer iduće čega se sjećam je bilo njegov iznenađen pogled, gospođin McKellers šokiran uzvik i hladan dodir poda pod mojim tijelom.

Tup udarac u glavu me snažno zabolio i ostavio me nakratko paraliziranom za sve ostale funkcije…No, nosom mi se ponovno proširio onaj prekrasan miris.
Ispunjavao je moje tijelo poput morfina i davao mi zrak.

Bila sam okružena crnilom…ali osjećala sam se odlično.


Nadam se da ste uživali. : )
Ugodno provedite ovo ljeto i jednostavno uživajte u morskim radostima! :D
Šaljem vam svima poljupce i zagrljaje! : )

M.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.