Bizarni intervju
S interneta, travanj 2002.
Kci Bilija Grahama je intervjuirana u jutarnjem programu americke televizije. Voditeljica Jane Clayson ju je upitala (u vezi s tragedijom u New Yorku 11. rujna 2001. godine):
- Kako je Bog mogao dopustiti da se dogodi nesto takvo?
Anne Graham je dala pronicavi odgovor:
- Vjerujem da je Bog duboko rastuzen ovom tragedijom, bas kao sto smo i mi sami, ali mi sami smo mu odavno rekli da se udalji od nasih skola, od nase vlade i iz nasih zivota. A buduci da je On pazljiv i postuje nase odluke, mirno se udaljio. Kako mozemo ocekivati da ce nam Bog dati svoj blagoslov i zastitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?
Cini mi se da je sve pocelo kada je Madeline O'Hara (koja je poginula i njezino tijelo je nedavno pronadjeno) rekla da ne zeli nikakve molitve u nasim skolama, a mi smo se s tim slozili. Zatim je netko rekao: Bolje je ne citati Bibliju u skolama … Bibliju koja kaze: "Ne ubij, ne kradi, ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga", a mi smo se i s tim slozili. Kasnije je doktor Benjamin Spock rekao da ne moramo tuci po straznjici nasu djecu kada se zlocesto ponasaju, jer bi se njihove osobnosti mogle deformirati i time bi se moglo narusiti njihovo samopostovanje (sin doktora Spocka je izvrsio samoubojstvo), a mi smo i njemu rekli: "U redu", jer smo smatrali da on kao strucnjak zna sto je potrebno za nasu djecu.
Zatim je netko rekao da je bolje da nastavnici i ravnatelji ne kaznjavaju djecu kada se ne ponasaju korektno. A pedagozi u skolama su odlucili da niti jedan nastavnik ne smije dirnuti ucenika kada se nekorektno ponasa, jer se nikako ne zeli los publicitet. Mi smo se i tada slozili.
Kasnije je netko opet rekao: "Dopustimo nasim kcerima da abortiraju ako to zele, a to necemo reci njihovim roditeljima." I s time smo se slozili.
Zatim je neki mudrac iz pedagoskog savjeta skole rekao: "Buduci da su djecaci uvijek djecaci i to ce oni svejedno uciniti, dajmo im onoliko prezervativa koliko traze, a da bi se mogli zabavljati koliko zele, ali necemo reci njihovim roditeljima da su prezervative dobili u skoli." Opet smo se slozili. Tada su neki od izabranih na izborima rekli: "Nije bitno ono sto radimo privatno, sve dok ispunjavamo obveze koje smo preuzeli." Slozivsi se s njima mi smo rekli: "Nije vazno ako netko, ukljucujuci predsjednika, cini sve sto ga volja, sve dok sam zaposlen i dok ekonomija dobro stoji."
Poslije toga netko je rekao: "Tiskajmo revije sa slikama golih zena i to nazovimo divljenjem ljepoti zenskog tijela." Opet smo rekli da je i to u redu. Kasnije je netko drugi otisao korak dalje i tiskao fotografije gole djece i sljedecim korakom ih stavio na Internet. Mi smo rekli "Dobro", jer oni imaju pravo na slobodu rijeci. Zatim je industrija zabave rekla: "Napravimo TV programe i filmove koji poticu blasfemiju, nasilje i seks. Snimajmo glazbu koja potice na kradju, droge, ubojstva, samoubojstva, sotonske sadrzaje." Mi smo tada odgovorili: "Ma to je samo zabava, nema tu nikakvih posljedica i tako nitko nista ne uzima za ozbiljno i zato idemo naprijed."
Sada se pitamo zasto nasa djeca nemaju savjesti. Zasto ne razlikuju dobro od losega? I zasto se usudjuju ubijati razlicite od sebe, svoje kolege iz razreda ili sebe same? Vjerojatno, ako dovoljno dugo i intenzivno razmisljamo, mozemo naci odgovor. Mislim da se on moze vidjeti u recenici: "Zanjemo ono sto smo posijali."
"Dragi Boze, zasto nisi spasio malu djevojcicu ubijenu u ucionici? Srdacni pozdrav, zabrinuti student." I uslijedio je odgovor: "Dragi zabrinuti studentu, u skole mi nije dopusteno uci. Srdacni pozdrav, BOG."
Bizarno je kako ljudi bez razmisljanja stavljaju Boga beskrajno daleko od sebe i kako se onda cude sto svijet ide u pakao. Zanimljivo je kako ljudi vjeruju onome sto pisu novine i kako se protive onome sto pise Biblija. Cudno je kako sve zele ici u raj, ali u isto vrijeme ne zele vjerovati, ne zele misliti i ne zele ciniti nista od onoga sto kaze Biblija. Neshvatljivo je kako netko kaze: "Vjerujem u Boga", a ipak slijedi Sotonu.
Neshvatljivo je kako smo brzi u osudjivanju, ali ne prihvacamo biti sudjeni. Nepojmljivo je kako smo odlucni u slanju tisucu igara i viceva e-mailom, ali kada se radi o porukama koje govore o Bogu, uglavnom dvaput promislimo prije nego sto odlucimo sudjelovati. Tesko je shvatljivo kako besramni, sirovi, vulgarni i opsceni sadrzaji slobodno plove Mrezom, dok su javne rasprave o Bogu u skoli ili na radnom mjestu uglavnom zaustavljene ili stovise zabranjene zakonom. Bizarno je da se netko moze "zapaliti" za Krista u nedjelju, dok je On nevidljiv u njegovu zivotu u ostale dane tjedna.
Smijete se? Bizarno je da se ovu poruku ne usudimo poslati svima iz nasega adresara, jer nismo sigurni da su vjernici. Tesko je shvatljivo da sam vise zaokupljen time sto ce ljudi misliti o meni, umjesto da se brinem o tome sto ce Bog misliti o meni. Jeste li se zamislili? Posaljite dalje ovu poruku ako mislite da je vrijedna. Ako pak ne, bacite je u smece … nitko nece saznati …
|
