Ja sam spreman a Vi?

Nakon proslog posta, u proteklih desetak dan bio sam „zatrpan“ porukama podrske ali i porukama s pitanjem : da li ja to stvarno idem u penziju?
Neki su me podrzavali, neki su me hrabrili, neki su sa nevjericom pitali da li je to konacno a neki su mi govorili da je to samo privremeno i da cu se ja vrlo brzo vratiti onome sto najbolje znam a to je humanitaran rad.
Vjerujte kad sam citao neke poruke, suze su mi jednostavno isle same od sebe.
Suze radosnice koje su mi govorile da sam zaista uspio u svojem naumu i da ove protekle 35 godine humanitarnog rada nisu bile uzaludne.

Sto je prava istina? Istina je ta, da sam ja stvarno ovom zadnjom akcijom koju sam pokrenu za malu Anju pod nazivom „Darujmo Anji da nastavi zivjeti“ zaokruzio jedno veliko i plodonosno razoblje humanitarnog rada.
Cekao sam i docekao sam da mi se dogodi „ono nesto“ kako bi mirno mogao u „penziju“.
Sto sam zapravo stime htio reci?
Ne, ne idem ja u klasicnu penziju, ma ja cu valjda raditi sve dok ne umrem.
S ovim cinom sam htio samo reci da sad mogu malo lakse raditi bez nekog velikog pritiska a ujedno malo pratiti kako drugi rade, kako se snalaze.
Kao sto sam vec rekao i u proslom postu : na moju pomoc uvijek mozete racunati.
Ja cu se i dalje baviti humanitarnim radom, objavljivati cu humanitarne akcije, donirati i pomagati koliko cu moci i uvijek cu biti tu negdje ali cu i Vas pratiti da vidim kako se Vi snalazite. Ovom proslom akcijom dokazali ste da mozete. Dokazali ste da bez obzira na vjeru, nacionalnost, boje koze mozete napraviti cuda kada netko zazove za pomoc.
No to je samo jedna akcija a takvih akcija sam ja u proteklih 35 godina rada imao malo more.
Nisam covjek od velikih rijeci. Moje je pravilo uvijek bilo : „manje price vise rada“ i to geslo me pratilo cijeli zivot. Ma ljepo je vidjeti rijec podrske, neku ljepu rijec utjehe ali jos ljepse je vidjeti kada se uz tu ljepu rjec i nadoveze i konkretna stvar.
Zato dragi moji dobri ljudi, ja sam uvjek spreman a Vi?

Ovih dana na poslu imam pravu ludnicu, ma usotalom prava ludnica mi je ako gledam jos od osmog mjeseca prosle godine i zbog toga nikako ne mogu doci u Hrvatsku.
Taman kad se spremim i mislim sad cu otici na jedno deset dana u Lijepu nasu uvijek mi se nesto izjalovi i uvijek nesto iskrsne i sprijeci moj dolazak.
No krajem travnja sam sigurno u hrvatskoj pa taman da se svjet okrenuo naopacke.
Naime moja humanitarna udruga „Hulp en liefde“ iz Amstrdama u suradnji sa humanitarnom udrugom „Pomoc i ljubav“ iz Pule organiziramo od 01 do 03 svibnja 2009 jednu malu humanitarnu akciju u Puli pod nazivom „Udruga pomaze Udruzi“.
O cjeloj akciji cu vas uskoro izvijestiti a do tada neka ostane jos mala tajna.

Evo, kad god vi pomislili da sam ja gotov (ha-ha-ha) ja uvijek nadem nesto novo.
Nadam se da ce te se i Vi pridruziti toj humanitarnoj akciji kad dodje vrijeme za nju.
Ja sam dakle spreman ici dalje a Vi?

Do novog posta, lijep pozdrav wave