Poezija

---

Click here: Ljubavna poezija

---

Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih Što stariji bili neg mi - I mudriji mnogo neg mi - I niti anđeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše Lijepe Annabel Lee. Inače nisam ljubitelj poezije. Sto mi telu vatru ugasi.

Shoutbox provided by - Copyright © 2018 DragonByte Technologies Ltd. Prilikom zaduživanja vaše kreditne kartice, isti iznos se konvertuje u lokalnu valutu prema kursu udruženja kreditnih kartica. Ceznem da sedim nemo pored tebe; ali se ne usudjujem, jer bi mi inace srce iskocilo na usta.

ljubavna poezija - Nakon zakljucivanja narudžbenice posle koraka 5. Ja sam samo sanjar, ciji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji.

LJUBAV U PADEŽIMA NOMINATIV Tko, što? Gledao sam očima, kojim nas drugi vide… DATIV Kome, čemu? Tekao sam kao rijeka svom moru… AKUZATIV Koga, što…volim…? Ubojicu svake radosti… VOKATIV Oj! Varalice kažu da su ispravile sreću… LOKATIV O kome, o čemu? Trag srca su suze na licu… INSTRUMENTAL S kim, s čim? Nikola Šimić Tonin Suzana Lovrić ipak se pretvaram u strpljivog vojnika na straži imam dobre molitve dobrih ljudi svoje vlastito pobožno ogledalo i pospane djevojke koje pjevaju sputanim glasnicama after- party rane mise osim što imamo i nedjeljno jutro teško kao sirova slanina na tek probuđenu glad priđi ratniče pusti prste da nađu hranu svojim tajnama počasti ih zemljom ovog smjelog tijela zamijeni nemir za nemir nelagoda neka bude samo moja ako mi i ti ne ostaneš Rajko Glibo LISTIĆI SREĆE Srce kuc-kuc opominje Ni ljubavi nema Iskrala se pobjegla je Od daljina dalje Violina sreće Umuknula je A cvilila je Sad nježno sad tužno Cvilila je ljubav I daleko se čula Daleko dalje od daljina Kao nekad djedova frula Sada s vrhova planina Kotrljaju se suze Smilje još miriše S visina pogubljenih Nosnice još nose Miris pokošenog sijena S livada djetinjstva Nema zelenih polja Sunce me mimoilazi Toplinu i ljubav žudim S visina kojih nemam Sanjam veseli svibanj Živim nakratko Bezvoljni prosinac Oči mi rastu S razrogačenim očima Nježnim očima jorgovana Naše nam oči govore Iz tišine zvijezda Naša bivša obitavališta Ruiniraju se u — Ništa A smilje, jorgovan i ja Među listićima sreće Živimo naš život Zagrljen suncem Zlatko Pangarić LJUBAVNA Grlimo se do bola kao Lav i Lavica Plačeš kao trave Peglaš zgužvano vreme To nebo koje je vazduh Ringišpil savršena sreća Suncokreti uvenuli bez ptica Drveće žvrljotina Želim još uvek tajnu cveta! Ruke zmije obavijaš zelene oči imaš Motaš kosu oko prsta bacaš preko ramena Gusenica leptirica ko zna kojeg sveta Uhvatiće te sada! DJETINJE SMEĐA ljubav je igra djece u tvome pogledu i potom njihov put kroz mene pjevajući do tvoje utrobe i sunca osmijehom kad zatrudne oči i postoje neka mala čuda kao dva jezerca na biciklu noć koja se kišom sjeća i potom putokazi od lahke svile u izlozima običnih radnji haljina kao stvorena za tebe i votka s malinom na primjer ja nisam shvatio: nebo je imalo tu boju na kraju i moje oči pisalo je dvadeset i sedam stupnjeva na boci i isto na vrhu zgrade ubodene u nebo iako znam dešavalo se i prije da bude tako toplo u martu … i recimo da umjesto Jednog ima dvadeset i sedam bogova a nema ovo je samo primjer crtam ti, kontaš i znaš da nam oni šalju ponekad zbunjujuće signale slike od časa kada si došla u moju ulicu i stala uz prozor: svih dvadeset i sedam njih imaju smisla za harmoniju i sviraju jednu te istu prelijepu, prelijepu melodiju moraš zamisliti jer ne znam ako bih morao glazbu tekstom nema riječi.. Ako se rastvori nebo, gdje ću te naći? Ako ti mene… Ako… Sabahudin Hadžialić GLEDATI I BITI Amira est vitae III dio Gledam je. Godine ne ostaviše traga na licu koje mi se nasmiješilo tog dalekog jutra, dvadeset godina ranije. Spava bezbrižno moleći se tiho snovima svojim. Najmanje, bar se nadam, još dvadeset godina je pred nama. Zaista, čime zaslužih ljubav koju mi pruža to lice? Snove još nije ostvarila. Jagoda Nikačević PLJUS na zemlju se prosula okata zrnevlja nabubrele žile se izule ivicom golog granja a prema unutra zavirile u mokra gnezdašca zaostala trpna stanja umirovljenog srdašca vetreći sitne praznine slinava šaka modrine zanjihala pokidane mreže paučine uz tapšanja i stresanja krila i nožica pokislih poljskih kukaca na žicama strujnim zaseli perjanih odjeka glagoli: biti sedeti ćutati odleteti a vi? U ratu bijah i odratovah i izronih, živ. I izgorjeh, pola me nema. Mada ja nisam htio ništa i ništa nisam kriv. U kugi ne bih, nisu me, gnojavog , kukama vukli u jamu tri sa tri. Kad vodim turiste željne čudesa na Kuginovcu stanemo. Ruke im drhte k'o da su oni živim vapnom preko tjelesa mrtvih… A niko nam nije kriv što smo se rodili kasno da doživimo je. I da nas turisti posjećuju. Za glad sam čuo. Bilo je onda kada su matere u šumu djecu slale. Divljake, šipurak, gljive… I onda kad je godina zeca kod Azteka bila, i kad je Staljin Kijevu rekao: Dosta! Careva gladi uvijek je bilo. A ja sam imao i za kolača. Mada, čuo sam što je to glad i pitao se dok se kolona grobljanska skrušeno vuče za križem je li ta rima glada i rata toliko važna, ta glazba horska, i odnosi li se bar malo, jedan korak od svih tih krugova i jedan zaziv moj na moju glad za tobom? Ljiljana Crnić LAŽLJIVA PJESMA Zgužvan karakter kurve, ne priznaje da sam bila lažna. Pokrivam se zvijezdama misleći kako ću otpuhnuti beskrajni ritam ludila bolnog. Šta ćeš reći, mene, kada nema u tršavim snovima tvojim Kažu, Nebo je granica, gdje je ljubav, vječna. Može se voljeti dugo, znam, samo strast, kratko traje. Sklopi oči ako želiš da me vidiš. Ivan Korponai KAKO DA NAPIŠEM Kako da napišem pesmu ljubavnu kada u mojim godinama još je samo mržnja u srcu mom… Kako da napišem pesmu ljubavnu kada u sebi proklinjem još uvek onaj dan kada si mi otišla, bez oproštaja u zagrljaju mom… Kako da napišem pesmu ljubavnu kada su mi ruke još uvek krvave, krvlju tvojom umazane… Kako da napišem pesmu ljubavnu i kome da je posvetim? Na mostu kamenom reke Miljacke, gubio se moj trag… dan se opraštao u trenutku kada umesto reči ljubavi na usnama mojim krv je tekla… znala sam da odlazim a osetila sam toplinu tvojega zagrljaja, videla sam strah u tvojim očima videla sam i suze… i znala sam da je svemu kraj… Anto Zirdum REFLEKSIJA RAVNOTEŽE NA NAJVIŠOJ RAZINI uravnoteženost naših težnji usaglašenost naših suglasnosti udivljenost divovske divote uobzirenost naše obzirnosti nije puka statistika prosjeka niti matematika predznaka ne ide putenim stranputiucama ne vjeruje u nepovjerenje ona je stvarna kao kazaljke na satu što se svakodnevno i svakonoćno privlače i poklapaju između 11 59 59 i 12 00 01 te2 3 59 59 i 00 00 01 ona je mudrotvorna homogenizacija na najvišoj razini uzvišenosti gdje se vidimo onakvima kakvi jesmo i doživljavamo kako uistinu osjećamo Majo Danilović Fin neki čovek Bacaš mi poglede u društvu muža. Fin neki čovek, a ne lopuža ko što sam sam. Sjaj tvoga oka priča mi da te zanimam. Ne mogu ja s tobom da se upustim, mogu pesmu da ti napišem, a da je ne potpišem. Ne bi ni ti išla do kraja, s ovakvim ko što sam ja. Finog čoveka imaš za muža, ostaje samo ovaj benigni flert. Dok pričam s njim baš pravi intelektualac , uživam u tvom pogledu, upijam putenost tvoju bledu. On duhovit, opušten, nisam ja njemu ravan, jači je od mene za cijelu jednu tebe. I dok me radoznalo pogledaš, fali ti onaj cinik iz mene, koji trenutno priča sa tvojim mužem iz kojeg nisam u iskušenju, dok se ti dopisuješ, u stvari, s onim dečkom u meni. Najbolje, Žana, ostani ti mužu odana, nećeš ga sa mnom prevariti, ko što bi, da si moja, mene varala s njim. Izbij iz pogleda želju da u ovom trenu razmenjuješ sa mnom nežnosti u ženskom toaletu ovog luksuznog lokala, tamo je sada occupato. Žani bi bilo drago, da nam ponekad svratiš, je l da Žana? Kažem ti, neobično fin čovek ovaj tvoj muž. Eh, Žana, Žana, suviše lepa si za moj ukus! Berislav Blagojević PROLJETNO JUTRO Prekrasno proljetno jutro, Potupuno neumrljano prljavim prozorima Pozdravlja me čednim njihanjem vrba. U daljini, u blizini — sve postaje jasno: I obrisi, i kretnje, i misli, I zadivljeni osmijesi početaka, I spuštena čela završetaka. Slušam kako spava, Gledam kako uzbuđeno diše, Kao one noći… Odlazim tiho, na prstima, Jer ako otvori oči vidjeću Da me u njima više nema. Odlazim tiho, na prstima, Da bi ona mogla sanjati Nekog drugog mene. Danja Đokić Ljubavna Kad progovori srce Razum zanijemi, I tišina zavlada svijetom. Tada u kući snova Ljubav počinje da žmiri. Bajkovito, čeznutljivo, Kao kad stidljiva visibaba, Iz snijega, glavicom proviri…. Onda se sve stiša, umiri. A u stvarnosti bujaju osjećaji, Dodirujući se, upijajući i kipteći, U odlučnosti strasnih sudaranja, Naše putenosti i vječnih nemira. Od nas se sjeme otelo Da oplodi beživotne travke, Na kamenjaru odrastanja. Ni vjetar, ni voda, ni valovi, Ne ispiru mudrost trajanja. Možda će ti se samo učiniti Kako je korak zastao na tren, Dok pjevaju dani razuzdani Duginim bojama buđenja. Slijepi su prozori na kućama Onih što ne vjeruju u budućnost. Oni su i zvijezde zatvorili u kavez, Da mjesecu, putniku, napakoste. A ja imam tebe i otvoren prozor, Slušam tajanstveni žubor srca, I tvoj pogled zamjenjuje zvijezde, A mjesec nam u grudima kuca. Kad me dodirneš, saznat ćeš, Tu, u nama, sazrijeva proljeće. Mi smo jedini početak i vječnost I oko nas se cijeli Svemir okreće. Ibrahim Osmanbašić Ti voliš meni drago Gdje med topi se i niz strmine bezvučni klizi gube se tvoji orijentiri zbilje i san proždire ti budnost dragu a ja tu sjedim i hranim tigra uz gitaru ne ispravljam riječi niti distoniram. Pod kamenjarom nema riječi kojima mogu stvoriti sliku da pred očima smeđim u kojima su pjetlovima kljunovi zavezani, bljesne nada iz pjesme hrama srca i spoji se sa tvojom uz vatromet. Noć je ljetna Noć avgustovska Noć je a ti voliš mjesečaste talase ti voliš meni drago a ja volim tebe ne znajući zašto. Vesna Hlavaček Moj dragi Kada moj dragi govori stihove neke nježne, zatrepte zvijezde duboko mi u duši od njegovog glasa. Kada me grli taj čovjek jelenjeg stasa, obrušava se nebo u meni,survavaju se lavine snježne. Kada me gleda-za pogled taj bih dala života pola; za one oči- dužu bih vragu prodala. Za poljupce…kada bih o poljupcima pjevati znala! Ti poljupci sve rane neprebola. Moj vam je dragi cio prelijepa pjesma jedna, što spušta se sa neba i dopire do bezdna. Tu pjesmu ne dam nikom, branit ću je životom! On moju ljubav zna- al ne znam zna li snove; zato mu pošem pjesme, i pisat ću sve nove i nove, sve dok se nebo i zemlja ne prelome ljepotom. Slobodan Boco Bajlić Djevojka iz špica Čamac vrbaski, tanki, Čamdžija prepranula lica, Al ukras svemu bila je, Djevojka iz špica. Klizi ljepota Vrbasom, U kamen udara štica, Momci s obale gledaju, Djevojku iu špica. Vrbe se nad vodu nadvile, Nestaju osmjesi na licu, Čekaju svi da izroni, Čamac s ljepotom u špicu. Veče i dan se smjenjuju; Utišava cvrkut ptica, Niz Vrbas tiho nestaju, Čamac i ljepotica iz špica. Gitaru tiho prebiru, Mladić i trzalica, Ljubavna pjesma nastade, O djevojci iz špica. Katica Felštinski OSTANI Ostani — Sakupi sve iz mog života, Iz tvog života I sagradi jedan dan za nas. Zatvori oči Prepusti se nedostižnom ; Osjećaj me dodirima, Vidi me mislima, Zamišljaj me snovima. Gledaj me, Udiši moj dah, Kucaj mojim srcem, Izgovaraj moje riječi, One koje govore Više od milovanja, Više od suza. Ostani — Skinut ću cipele, U krilo ti sjesti bosa, Šaputat ću ti snovima, Voljeti te očima, Pričati o zelenim brdima, O zrelim trešnjama. Gatat ću ti iz dlana K'o stara Ciganka, Dodijelit ću ti sreću, Začarati ljubav. Zabacit ću glavu I voljet ću te. Ušuškat ću se u tvoje ruke, Stisnuti u toplinu tvog tijela, Zibat ću se u tvom krilu I biti sretana prije sna. Ostani — I sagradi jedan DAN ZA MENE, Potraži u mojim očima Riječi nježnije od milovanja. Ako je ovo MOJ DAN, Ostat ću u tvom krilu, U vremenu-bezvremenu Tvoja.. Željko Cesnak U POGLEDU Videh lastu u grudima,nauranku,zrelim tvojim, Videh nebo u dodiru,kakose ka meni pruža, Videh bljesak povrhneba,od kojeg se ja nebojim, Videh venac sav prepleten,odjesenjih belih ruža. Videh sebe kako stojimi kako mi oči vlaže, Videh tlo da još medrži,ispod stopa,što pucketa, Videh vatru što sevinu u vis tebi,samo blaže, Videh mesec pun dastoji,kao Gospodara sveta. Ovo doista nisu uobičajene ljubavne pjesme, one imaju svoju originalnost i u stilskim i u sadržajnim elementima…. Nadam se da ću i ja imati prigodu ući u krug ovih uzvišenih poeta i poetesa nadam se…. Ovaj napor da se kod prijatelja promnađu pjesme primjerene trenutku a što ne i vjerčnosti mene neobično raduje.

Ljubavna poezija/Sergej Jesenjin Pismo zeni
Godine ne ostaviše traga na licu koje mi se nasmiješilo tog dalekog jutra, dvadeset godina ranije. Ovo obaveštenje ce vam se pojaviti na vrhu stranice kod porucenih naslova. Maja Miljkovic Dopuna: 03 Okt 2005 13:14 BILA JE MJESECINA Bila je mjesecina, snijeg i mi isli smo tihi i nesretni. Danas su obilježene 84 godine od njegove smrti. Da samo mogu da doletim, uzalud pruzam uvela krila ovo nebo ne razume srecu. Oni zbog kojih srca osećamo kao ranu, ali ranu zbog koje se jedino živi, u sećanje nam banu i kad zavolimo druge - i osetimo se nesrećni i krivi.

[3ds eshop card code generator no surveys|Dvije duse giboni tekst|MajloV GURME: XC= 2011]

Oznake: ljubavna, poezija