U ljutito-neugodnoj atmosferi iznenađena profesorica McGonagall je ušla zbunjeno u učionicu. Prvo je pogledala Peevesa, pa mene, pa Peevesa, pa mene. Njeni pogledi prelazili su sa jedne strane prostorije na drugu. Lice joj je bilo pobacano kao na igri tenisa (koju me je mama naučila). "Hmmmmm, gospodine Granger Weasley, molim Vas recite mi, što se ovdje dogodilo", izgovorila je pomalo začuđenim glasom. "Hmmmmm ....", progovorio sam, "pa, ovako .... ". Nisam znao što da joj odgovorim. Samo je gledala kroz te svoje užasno stroge naočale. Prolazili su me trnci. "Ovako, profesorice ....", progovorila je Lucy umjesto mene. "Ovaj gore navedeni duh, mislim naziva Peeves je domarširao kroz učionicu i uzeo Adrianove, Hugove i moje knjige. Paradirao je s njima u zraku i gađao nas nekim bobicima koje su veoma smrdile. Nakon nekoliko minuta nagovaranja, moljakanja i moljenja shvatili smo da ako Peeves ne želi milom, mi ćemo onda silom i onda je Hugom izveo neku čudnu čaroliju koju još uoće nismo učili. Onda ste ušli Vi i tako se nalazimo ....". Svi smo ju začuđeno gledali. Lucy se ponašala poput nekoga zastupnika. Profesorica je samo zurila u nju. "Aha, dakle tako .... A, gospodine Granger Weasley koju ste Vi to točno čaroliju izveli ?", priupitala je hladno i suzdržano. "Imobulus, profesorice.". "Imobulus, dakle tako ....". Tišina. Uzdagnula je i izgovorila : "Ovako ćemo. Pošto kako vidim ste naslijedili majčine gene i izveli još nenaučenu čaroliju tako dobro Griffindorima dajem 15 bodova ....". Svi Griffindori uključujući Adriana i Lucy viknuli su : "Jeee ....". "Ali ....", nastavi ona, "s obzirom da ste napali duha oduzimam Griffindorima 10 bodova ....", rekla je ona i izišla podignute glave iz učionicu. Svi smo izgledali pokislo. Svi smo zurili u pod, osim Slytherina. Oni su se samo kiselo cerakali i smijali s nekim ogavnim tonom u glasu. "Hehe, malecki Hugi ipak je naslijedio tatine gene za izvođenje gluposti i kazne.", progovorio je Justin. "Nemoj da na tebi upotrijebim Expelliarmus ...." izrekao sam negativno. Ravenclawi su me i dalje gledali. Mislim da su htjeli reći da i to također nismo učili, ali samo su gledali mene i Justina. "Hugo, pusti tog neandertalca na miru ...", rekao mi je Adrian čim me je Lucy zgrabila i okrenula prema nama. U tom trenutku je zvonilo. Krenuli smo na Obranu od Mračnih sila. Krenući iz prašnjave istrošene Tamnice uputili smo se prema Trećem katu. Cijelo vrijeme sam gledao u pod i disao polako. "Sve je to jednostavna čarolija.". Ponavljao sam tu rečenicu rečenicu stalno i stalno, pa opet iznova, Blistavo bijeli osmijesi, popucale podloge i zvuk mrmljanja su mi upadali u oči i uši, ali ja sam samo šutio. Adrian i Lucy su srdito raspravljali o prefesoru Baconu. Smatrali su ga čudnom pojavom. Kada smo napokon doteturali do učionice vijugavim stepenicama, otvorili smo vrata i ušli u suncem obasjanu učionicu. Zrake su polako i na mahove dodirivale sadržaje učionice. Vratio mi se osmijeh na lice. Kada smo se svi lijepo smjestili u naše klupe i izvadili propisane rekvizite za baratanje, utihnuli smo. U tom nesvjesno brzom trenutku pogledam prema vratima kabineta koja su se nalazila na pragu vijugavo-bijelih stepenicama koje su vodile do učionice, ali, tek onda shvatim da su vrata otvorena. Na njima je stajala žena nasmiješenoga ljepuškastoga lica duge plave kose zavezane i zalizane u strogu pundžu. Nijedna zlatna dlaka nije stršila sa glave tog poluvisokog bića nazvanoga profesorom. Polako silazeći profinjenim i uglađenim hodom pogledala nas je kroz svoje strogo jednostavne naočale koje su perfektno stajale na tom njenom prčastom nosiću. Noseći svoji skarletno-ljubičasti kostim posut tek tako srebrnastim nitima pozdravila nas je. "Dobar dan, djeco. Moje ime je Elizabeth Grey i nadam se da ćemo se veoma dobro slagati ove prve školske godine.". Muk, ali, ne onaj neugodan i srcobolan muk, već muk koji govori "Slušam te, razumijem te, poslušat ću te." Nakon tih uvodnih riječi, sat je prošao u relativno brzom, ali i prijateljskom tempu. Profesorica Grey činila se je kao veoma brižna, iskrena i što je najvažnije simpatična osoba koja se je stvarno potrudila da naš prvi sat uspije u cjelosti. Ovaj sat smo se upoznali s poviješću mračnih sila. Od kada datiraju i tko ih je prvi primjenio. U trenutku kada je profeorica spomenula ime lord Voldemort, zazvonilo je. Lucy, Adrian i ja smo podignuli naša tijela i krenula prema vratima ostavljajući profesoricu u glomaznoj učionici. Krenuli smo prema učionici Preobrazbe, koja se je nalazila u Dvorištu. Krenuli smo ostavljajući iza sebe dugačke prahistorijeske hodnike. "Hmmm, ova profesorica Elizabth se čin stvarno draga...", započeo sam nasmiješeno. "Da, stvarno je simpatična i vesela. Nekako, hmmm, širi sreću oko sebe.", odgovori razdragano Adrian. "Hmmmm, da, sreću .... Baš me zanimalo što će reći o Voldemortu, milsim, ipak je on bio najveći crni mag svih vremena, ali, dobro. Valjda ćemo čuti slijedeći sat.", nastavi Lucy. I tako pričajući nastavimo do Dvorišta, gdje smo naišli na svježi, ali, pomalo hladan zrak. Udahnuo sam ga. Nekako me je osvježio, ali i opet napunio nekom pozitivnom energijom. Sunce je i dalje visoko lupalo na nebu, dok su se prpošni oblaci igrali na svijetloplavom nebu. No, pošto vrijeme nije bilo na odmet, brzo smo se požurili do Velike dvorane na ručak. Tamo smo se napokon opustili i popričali o današnjim lekcijama, dok nismo uvidjeli koliko je sati. Bilo je vrijeme za Preobrazbu. Brzo smo potrčali do Dvorišta i naišli na otvorena vrata učionice. Tamo smo naišli na polu-praznu prostoriju koja se je okupljala učenicima. Justin Dark i njegova kompanija nam je uputila zlobni i agresivan pogled, koji sam mogao protumačiti kao čistu mržnju prema mojemu liku. Ali, ja sam samo nasmiješeno nastavio hodati do prve klupe, gdje sam sjeo sa Lucy i Adrianom. Učionica je bila kameno-sive boje, ali sunčevi prsti su pomalo odbijali tu sivoću i hladnoću. Kada smo se svi skupili uvidjeli smo da profesorice još uvijek nema. Na njezinoj katredi samo se je nalazila smeđo-crna mačka koja nas je promatrala sa ozbiljinim izrazom lica. Zvonilo je. Lucy, Adrian i ja smo još uvijek pričali, ali, ovaj put o pojavi profesorice McGonagall. Bilo nam je drago što nam je dodijela bodove, ali opet, nekako smo ju smatrali tvrdim orahom do kojega se treba probiti, jer, oko sebe je omatala taj jedan veo strogoće, ali, činila se je veoma blagom, samo ako se probije taj veo. Tako nasmiješeni i raspričani u jednom trenutku mačka je skočila sa katedre stvorivši lik profesorice McGonagall. Bila je to ona ista spodoba od prije jednoga školskoga sata. Stroga, mrka profesorica McGonagall. "Dakle, djeco, dobro došli na vaš prvi sat Preobrazbe. Na današnjem satu, tojest satima ćemo učiti kako pretvoriti iglu u šibicu.". Ona uzme štapić i iz velikog ormara striktno poslagane kutije šibica počnu lebdjeti i pokretom štapića prefesorice McGonagall dolepršaše do svake klupe. Lebdjeći tako nekoliko sekundi, profesorica napravi tik štapićem i lebdječi sadržaj se nađoše na klupama. "Tako ... Dakle, uzmite štapić u ruke i samo dotaknite štapićem šibicu i recite Ale Ora.". Napravivši sve tako, učenici uključujući Lucy, Adriana i mene uzmu šibice i kažu magične rijeći. Ja tako uzmem svoj dugačko crni štap, napravljen od hrastovine i kažem magičnu formulu. U roku jedne sekunde moja šibica se pretvori u sjajno-srebrnu iglu. "Hmmmm, gospodine Granger-Weasley, danas ste nam veoma poduzetni i mudri kada dođe do čarolija. Hmmm, i vidim perfektno napravljeno", ona u to vrijeme uzme metaforfnu iglu, "da, da .... Stvarno ste naslijedili majčinu pamet. 5 bodova Griffindora.". Lucy i Adrian su me samo gledali nasmiješeno pokušavajući pretvoriti šibicu. U roku nekoliko minuta Lucy je uspijela, a nakon još dugih 10 i Adrian. Vidio sam kako se Justin muči sa svojom šibicom. Mislim da mu pamet i sposobnost nisu zabranjivali da bi uzeo tu šibIcu, pretvorio ju u lopatu i bacio ju u profesoričinu glavu. Ta dva sata smo proveli čavrljajući i gledali ostale učenike kako se muče sa šibicama, dok zvono nije na kraju označilo kraj naših sati i naših današnjih lekcija. Sada smo napokon polako i sigurno krenuli prema društvenoj prostoriji i prema odmoru nakon prvoga dana. Sunce je i dalje bilo visoko na nebu, dok sam ja udisao onaj hladni zrak slušajući Lucy i Adriana.
|
