Dosjei X - Zagreb

nekadašnje ljetno kino na Tuškancu

Tuškanac, Muzej grada Zagreba, kula Lotrščak i roman Marije Jurić Zagorke čuvaju sjećanja na tragične događaje progona vještica u Zagrebu. Iako je od tog vremena prošlo više od dvjesto godina, stariji Zagrepčani nisu zaboravili priču o „zredišću“, mjestu u blizini zapuštenog ljetnog kina na Tuškancu, gdje su se „coprnice“ žive palile na lomači.


Muzej grada Zagreba, Opatička 20

Muzej grada Zagreba skriva još jednu zanimljivost. Naime, ondje se nalazi povijesni dokument u kojemu su istaknuta imena osuđenih i spaljenih vještica do sredine 18. stoljeća. Na popisu se mogu pronaći informacije o 146 zagrebačkih vještica i njihove osude. Perušić Barbara umrla je u tamnici 1747., Karlovčić Maricu su spalili 1743., a za Krvarić Magdalenu kazna je nepoznata. Među njima se nalazi ime najpopularnije zagrebačke vještice Cindek Barice, inače piljarice i pekarice s Markovog trga. Upravo je ona utemeljila lik kontese Nere u Zagorkinu romanu Grička vještica.


spomenik Mariji Jurić Zagorki

Lijepu Baricu osudili su kao „coprnicu“ 1943. godine. Razlog tomu bili su brojni utjecajni udvarači koje je odbila i tako navukla njihov bijes na sebe. Mnogi su joj zavidjeli i zbog uspješne prodaje na gradskoj tržnici. Zgodna Barica se na ozloglašenom popisu našla 1742. Nakon toga su je utamničili u kuli Dverce, današnjoj kuli Lotrščak, a 1743. bila je osuđena na najgoru kaznu, spaljivanje na lomači. Zapravo je bila riječ o uroti iza koje je stajao gradski notar Lacko, jedan od odbijenih udvarača. Naime, ženi kojoj se sudilo za vještičarenje on je obećao slobodu ukoliko spomene na sudu da je Barica „coprnica“. Ona je prihvatila dogovor, ali joj to nije donijelo slobodu. Nesretna žena je prije svog pogubljenja priznala da Barica nije vještica. Ovim činom oslobodila je Baricu optužbi, ali nije izbjegla vlastitu smrt.


kula Lotrščak

Mnoge osuđene žene pogubili bi i prije lomače. Odrubili bi im glave ili ih objesili. Priznanja za zločine koje nisu počinili dobivali bi raznim metodama mučenja. Najblaži oblik je bio stiskanje palčeva između dvije metalne ploče, a ako je bilo potrebno udaralo se po metalu čekićem. Koristile su se i „ljestve“ kojima se rastezalo tijela žena, a ponekad bi optuženicu posjeli na stolac prekriven čavlima. Česta meta progona bile su uspješne žene poput Barice Cindek.