Židovi, dosta!!!
Židovi, dosta!!! (II)
OTVORENO PISMO
Mladen Schwartz
Još nam u ušima odzvanja sramotni govor predsjednika Republike Hrvatske, kojim je, iz tuđinskog parlamenta, pripovijedajući basnu o „ustaškoj guji u njedrima“, kako bi se dodvorio hrvatoždernim židovima, optužio vlastiti narod za ono što on i njegov ćaća-partizančina smatraju zločinom.
Još se nije niti slegao dojam izazvan ovom sablazni, kadli se u jednoj zloglasnoj odašiljbi javne kuće HTV pojavio Danijel (ex-Goldstein) Ivin, i nesuvislo-senilnom, protuslovlja punom tiradom zatražio da se ex-hrvatski i ex-državni sabor odrekne pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu. Naravno, sabor je u rekordnom roku udovoljio židovljevoj volji.
Židovski parlament izdaje naloge hrvatskom predsjedniku, a židovski nitko-i-ništa (kako ga nazva Slaven Letica) izdaje naloge hrvatskom parlamentu.
Gotovo u isti mah, Ivinov brat Slavko Goldstein, osjećajući da je sazrijelo vrijeme, da je galopirajuća jugorestauracija dosegnula potrebni prag, najavljuje povratak davnog novosadskog pravopisa, srpsko-hrvatskog dakako. Nije Slavko bilo tko! Ta on je Hrvatima već podario jedan antihrvatski pravopis (Anić-Silićev), doduše ipak nešto manje srbo-jugovučji od sada najavljenoga. Sve u svoje vrijeme.
Također tu negdje Slavkov sin Ivo Goldstein, lažni medievist, poznat, u duetu s ocem, po nizu pseudoznanstvenih, parahistoriografskih velepamfleta posvećenih „holokaustu u Zagrebu“, „židovskom Zagrebu“, „1941 – godini koja se vraća“, „Bleiburgu koji nije isto što i Jasenovac“ itakodalje i tomu nalik, za te svoje uradke bude nagrađen redovitim članstvom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i, kao očevom protekcijom jedva promovirani pariški doktorand, položajem hrvatskoga poklisara („ambasadora“) u Parizu.
I dok se pljuje na Bleiburg i provodi apoteoza tria Goldstein, hrvatski narod preko svojih općila još jednom biva zatrpan ekskrementima najnovijih orgijanja, demonstrativnih dernečenja bahatog židovskog šovinizma. Nakon dana sjećanja na „holokaust“, morali smo sa židovima u nekoliko dana proslaviti i „jom hašoa“ (židovsku svetkovinu „holokausta“) te obljetnicu „jasenovačkog proboja“ (bijega nekih zatočenika iz sabirno-radnog logora). Ovoga puta židovi i židoljubi holo su obilježili u Našicama, lani u Karlovcu, slijedi valjda Požega i tako redom. Zaključili su da nije dobro ograničiti se, kao prije, na Zagreb: ovako se, kako to zvijeri vole činiti, opiš... opisuje cijeli krug židovske nazočnosti, označava suvereni teritorij. Gdje si je židov nekoć podignuo sinagogu ili ćifutanu, tu je židovstvo, tu on smije gostoprimnom narodu soliti pamet, ucjepljivati osjećaj krivnje te od njega musti odštete i raditi budalu.
S derneka u Našicama, gdje se po tisućiti put plačno krasnoslovilo niz imena iz jew-yorškoga telefonskog imenika, jedan od cro-židovskih kolovođa, Ognjen Kraus, drskim tonom traži od Hrvata da ne prepuštaju njegovanje holomitologije židovima i da se ne zaklinju u holoboga tek na riječima: dajte djela da vidimo, jer dobili ste od nas pravo, ali imate i dužnost, iskreno i zdušno sudjelovati u holo-ritualu. Što će reći: još holonastave u školama, još židostradanja u općilima, još odšteta, još novaca i još... jasenovčarenja.
Jasenovac se ovogodišnjim divljanjem predstavio kao dostojni subrat kojekakvih muzeja „holokausta“, aušvicâ te samog izraelskog „jadvašema“ kao vrhovnog svetišta svjetske religije holokausta. U ulozi svećenika briljirala su, uz jednog pravog rabina (Da-Don) i jednog lažnog (Prelević), trojica hrvatskih predsjednika (republike, sabora i vlade). Pastva je ovoga puta bila sastavljena od židova i Srba, cigana se nije vidjelo, kao ni mladeži, kojoj su koncelebranti obećali da će ju od najranijeg djetinjstva do 23 godine života neumorno šopati hololegendama; neka njih žderu kada već nema kruha. Kao nikada u prošlosti mantralo se protiv Ustaša. Umjesto da židovanje konačno utihne, vladajući su mu židoljubi dali novi polet.
Jedna je od središnjih dogmi židovske ideologije na hrvatskom tlu ona o neusporedivosti Jasenovca i Bleiburga. Tu tezu zastupamo i mi na desno-nacionalnom krilu, ali s obratnim predznakom. Dočim židovi i židoljubi drže da je Bleiburg posljedica Jasenovca u vidu razumljive „antifašističke“ (partizansko-četničke) osvete za „ustaška zvjerstva“, mi tvrdimo da je, metaforički, Jasenovac posljedica Bleiburga (velikosrpske jugoslavije i četničke pobune protiv Nezavisne Države Hrvatske), te da su u Jasenovcu tek bile zatočene različite kategorije neprijatelja Hrvatske Države. Tu činjenicu židovska ideologija groteskno trivijalizira do obične laži: da su u rečenu logoru stradali nedužni „ljudi“ samo zbog svojega drugačijeg podrijetla ili različitog mišljenja.
Upravo u danima kada predstoji sjećanje na Bleiburšku katastrofu hrvatskoga naroda, na herojsku tragiku nepobijeđene i izdane velike Hrvatske Vojske, židovska se ideologija brine kako bi, uz ritualno blaćenje Bleiburške uspomene, podsjetila na svoj „neusporedivi holokaust“. Ali vaš holo, gospodo židovi, nije baš ni najmanje neusporediv, dapače! Povijest je narodâ puna nacionalnih nevolja i patnji, puna je žrtava, dužnih i nedužnih, nezavrijeđenih ili pak samoskrivljenih. Zato, židovi, prestanite nam dosađivati svojim umišljenim ekskluzivizmom i lukrativnom viktimizacijom, napokon i navlastito, prestanite očekivati da ćemo se i mi, zdravi Hrvati početi klanjati vašemu holobogu, dok nam vi istodobno najbezočnije vrijeđate Bleiburg.
I, dok nam se nepozvani petljate i u sve druge oblasti našega narodnog života. Petljate se, i nastojite njima ovladati. Namećete se kao najveći autoriteti naše nacionalne povijesti, koju krojite i tumačite samo po svojemu židovskom interesu. Određujete kakvim ćemo jezikom govoriti, kojim pravopisom pisati. Zabranjujete nam hrvatsku nacionalnu politiku. Tjerate nas u nove integracije, ovoga puta europske, da u njima iznova zaživi vašem srcu tako prirasla, nikad prežaljena prokleta srboslavija!
Židovi, saberite se! Vladate svijetom, ili to barem pokušavate. Vi ste središte svijeta, vi ste njegov najvažniji sastojak. Kako je prekrasno biti židov koncem XX stoljeća! – pisao je vaš suplemenik Finkielkraut. Grabite što stignete, a prezreni vas goji u tome objeručke podupiru. Uzurpirali ste tuđu zemlju, donijeli u njoj rasne zakone, kakve gorko spočitavate „nacistima“. Genocidno istrebljujete domicilne Palestince, naoružali ste se stotinama atomskih bombi i započet ćete svoj tobože preventivni rat, nimalo ne vodeći računa o ostatku svijeta. Ta svijet je za vas tek strano tijelo, neprijateljsko okružje, nakupina kolateralnih žrtava i zaliha potencijalnog plijena. U zemljama koje su vas primile igrate ulogu petokolonaša svjetskog židovstva te agenata svoje uzurpatorske tvorevine na arapskom tlu. Ovladali ste Amerikom, a i diljem Europe vladaju vaše marionete i vaše zakonodavstvo. Dovesti u pitanje vaš „holokaust“ znači izložiti se sudskom progonu i višegodišnjoj robiji. Dok se Nijemce zatvara jer ne žele vjerovati u židovsku mitologiju, posve im je slobodno nijekati vlastite milijunske žrtve počinjene po ratnim pobjednicima, okupatorima kojima ste još od praskozorja rata pa do njegova kraja bili agitpropovska avangarda.
Uzurpirate za sebe iznimna prava, uskraćujući ih nižoj pasmini. Najveći ste patnici, ali i najveći zaslužnici, odabrani da budu gospodari Zemlje. A gojski vam blesavci služe, sve vam velikodušno praštaju i sve vam dopuštaju na vlastitu štetu. Kumovali ste i tiranskom komunizmu i liberalnom kapitalizmu i parlamentarnoj demokraciji, svakom zlu ovoga svijeta, a najvećim ste neprijateljem proglasili upravo one pokrete koji su se zlu oduprijeli. Od kada je u modernom dobu dekadencije, ropstva, pornografije, mediokracije, uvijek ste negdje vi židovi tu u blizini. Glavni ste majstori kozmopolitske globalizacije, univerzalizma koji ništi narode. Navlastito svojim bankarstvom sišete narodima krv i ugrožavate im opstanak. Svima im valja oduzeti etnički identitet i nacionalni suverenitet. Uništiti im povijesno pamćenje, iščupati ih iz povijesnog zavičaja. Za sebe zadržali ste pravo na status jedine iznimke.
Kako dugo kanite još naplaćivati od nas svoje nedaće, koje su i vaši ortodoksni rabini protumačili kao niz Božjih kazni za vaše opetovano otpadanje od Boga? Kada ćete konačno uvidjeti vlastitu krivnju, a ostale narode napokon poštedjeti vaših neprestanih jadikovki, zanovijetanja i potraživanja, političkih, moralnih i materijalnih? Što još trebamo učiniti da nas konačno ostavite na miru?
Zar ne razumijete da ste već dobrano dosadili i Bogu i vragu i ljudima, gojima, kako ih nazivate? Mislite da im je drago neprekidno gledati vaše vječno žalosne, paćeničke aušvic-face pune prijekora kojim nesmiljeno osuđujete cijeli svijet? Asimilirajte se i postanite lojalni pripadnici naroda koji su vas udomili! Ne stvarajte posvuda državu u državi! Ako vam sredina ne odgovara, selite se! Za sada još imate državu u Palestini, pa kada vas arapski otpor potjera u more, plivajte do vaše pričuvne oaze, Jewnited States of Amerika, gdje ima beskrajnih prostora u pustinjama Nevade, Arizone i New Mexica. Budite opet pioniri, stvarajte Judistan iz ničega. Jer vi ste, uz ostale svoje nemale sposobnosti, uvjerljivo posvjedočili umijeće pretvaranja pustinje u plodnu zemlju, na ničemu izgradili ste svoje gospodarstvo, svoju državu i svoju vojsku. Spremajte se, jer palestinski je eksperiment doživio debakl i uzurpatorskoj vam tvorevini istječe rok trajnosti. Nema mira bez pravde i nema sreće na otetom. Već i zato, posvetite se radije vlastitim problemima, mijenjajte strategiju, preživljujte kako znate i umijete, ali „goja“ se konačno okanite!
Sretan vam put, idite s milim Bogom!
Dosta je bilo! Basta! Satis, sat! Stop! Enough! Genug davon! Assez, ça suffit!
