nedjelja, 03.01.2010.

"Kad te pogode strelice riječi, pouzdaj se u Boga"

KAD TE POGODE STRELICE RIJEČI, POUZDAJ SE U BOGA

1. Sinko, ostani čvrst i pouzdaj se u mene.
2. A što su riječi doli riječi?
3. Lete zrakom, ali kamena ne ranjavaju.
4. Ako si kriv, odluči se dragovoljno popraviti. Ako nevin, odluči ih, za Boga,
dragovoljno pretrpjeti.
5. Ta sitnica je kadšto podnijeti riječi, dok još nisi sposoban podnositi teže udarce.
6. I zašto ti tako sitne stvari vrijeđaju srce? Upravo zato što si još puten i prianjaš uz
ljude više negoli treba?
7. Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za
opravdanje.
8. No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se
dopadneš ljudima.
9. Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi
istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10. Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih.
11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to
jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna?
12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete
prijekorna besjeda.
14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi.
15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16. Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17. Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, “da se razotkriju
namisli mnogih srdaca”.
18. Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu.
19. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren.
20. Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može
prevariti, makar se očima ludih činio naopakim.
21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.
22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga.
23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se
radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.
24. Zna on da ja “proničem srca i bubrega” i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se
ljudi domišljaju.
25. Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26. – Gospodine, Bože, suče pravedni, odlučni i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i
opakost, budi moja snaga i sva moja nada.
27. Jer nije mi dovoljna moja savjest. Ti znaš ono što ja ne znam; i zato sam se morao
poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28. Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi iznovice milost
veće strpljivosti.
29. Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosrđe – da zadobijem oproštenje – nego moja
umišljena pravednost – kojom uništavam tajne povrede savjesti.
30. Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojeg
milosrđa, “nitko živ nije pravedan pred tobom”.

Nasljeduj Krista, Toma Kempenac