ponedjeljak, 04.05.2009.

Nedovršena bilješka

Dopustimo da Njegove riječi teku kroz nas, da rijeka riječi teče što On šapće, a mi vjerno bilježimo. Dopustimo da On govori kroz nas. Neka ne strahujemo jer On je uz nas. On je otac i voli nas i brine o nama kada mi to dopustimo. Molimo i zovimo Ga, molimo i zovimo Ga. Pokajmo se za svoje grijehe. Ne dopustimo da nas oni odvoje od našega Oca. Malen si, čovječe, toliko malen ali ipak važan. Nedajmo da nas materijalno i svjetovno bace u taj svijet. Njegujmo svoju vjeru, njegujmo nadu i čežnju koju toliko gajimo prema domu, a on se nalazi u Nebeskome Kraljevstvu. Njegujmo ime Gospodinovo, rane Isusove koje su nas otkupile. Dopustimo ljubavi da uđe u naša srca, molimo se za preobraćenje, dopustimo da Duh Sveti nas ispuni. Neka u nama klije sjemenka milosrđa, ljubavi, dobrote, svega što je čisto. Okrenimo se oko sebe, obratimo se. Potreban je svijetu još jedan obraćenik. Molimo, učimo, propovjedajmo.Promijenimo se i pronađimo smisao u Gospodinu. Zamolimo Ga za preobraćenje. Molimo, molimo i uviđajmo te budimo spremni prihvatiti odgovornost za svoje pogreške. Dopustimo da Gospodin govori kroz nas. Tako će doprijeti i do drugih. Propovjedajmo, ne držimo za sebe svoje znjanje. Poklonimo drugome osmijeh, svoje vrijeme. Gospodinu će biti drago da smo pomogli Njegovom djetetu, ali i svome bratu, sestri, svome bližnjemu jer naposljetku ta mi smo braća i seste svi zajedno. Neki bliže, neki daleko ali ipak braća smo i sestre i čeznemo za nečim što ni sami u svojoj ljudskosti ne vidimo, a On šapće; dom, dom, dom. Dom je ta j za čim čeznemo, a to se nalazi samo u Kraljevstu Nebeskom. Ne dopustimo da ljudski faktori i grijesi, ljudska glupost da nas opravdavaju. Nema opravdanje za svjesno počinjeni grijeh, ali postoji pokajanje, ono iskreno u čovjeku što izvire prilikom pokajanja, ali iskreno, samo iskreno i to treba pronaći u sebi. Ne dospustimo da ljudski faktori i ljudskost stvaraju sumnju te grade neki zid samo da bi se odvojili od Oca našega koji nas toliko ljubi. Pogledajmo, pogledajmo oko sebe. Što vidimo? Vjetar možda šušti u granama. Sunce možda sije. Ptice možda cvrkuću... Ne, to nije možda.To jest. To je ono što je stvoreno. Biljke, životinje, život. Bog je stvorio život i želio je da mi budemo tu. On je to želio i darovao nam je život. I dalje to želi. Daruje nas tokom cijeloga života, ali zašto odbijamo darove Gospodnje? Iskrene, velike ali ipak toliko skromne kakav je sam Isus bio, a grlimo i prihvaćamo kamuflažu, sjaj. Biramo najljepši papir jer smatramo da se tu krije najliepši poklon koji se može pružiti ali mi bivamo razočarani, kasnije, dok dar upotrijebimo. Na početku smo zasljepljeni. Materijalno, sve je to materijalno, grešno, lažni sjaj, prividna i početna sreća dok ono, ono što Gospodin umata iskreno, nježno, skromno, u ono što Gospodin daje svu svoju ljubav pomno birajući nam potrebne darove za svakoga kome je u tom trenutku potreban, a mi to odbijamo dok nam zapravoo to daje onu istinsku, dublju sreću koju treba pronaći. Zlo samo umata sa svakojakim pozlaćenim, sjajnim papirom bez pažnje i ljubavi, iz čiste polepe. Sve ono što nije ljudsko ali jest grešno. Ne dopustimo da nas nešto takvo odvoji. Malo je vremena. Obratimo se, zovimo druge na obraćenje. Ta Gospodin je Otac naš, On nas ljubi, ljubi. Oh, čovječe, zar ti ljubav Gospodnja nije dovoljna? Tako smo maleni, sitni, grešni, okrenuti potpuno krivim stvarima. Obratimo se i okrenimo Gospodinu. Krenimo zajedno putem dobra i čistoće, putem ljubavi i milosrđa, krenimo da postanemo slični Isusu.

Vrijeme je uvijek dobro za započeti.

Vjeruj.