<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

srijeda, 26.09.2007.

Tužba protiv Boga

Na kraju vremena čovječanstvo se okuplja pred Božjim prijestoljem. Sada imaju mogućnost reći Bogu kako je nepravedan. Koliko je patnje dopustio? Žena koja je morala pretrpjeti mnogo nepravde u koncentracijskom logoru žali se: 'To bi trebao biti Bog ljubavi? Kako nam može suditi? Što on zna o našoj patnji? Je li ikada morao patiti?'


Isto tako i crnac: 'Jer sam crn dospio sam na galiju i morao raditi za bijelce. Nisam imao nikakvih prava. Postupali su sa mnom kao sa životinjom.'
Neka djevojka se tuži na patnju koju je morala trpjeti cijeli život samo zato što je rođena izvan braka. 'Lako je tebi pričati, Bože! Na nebu si na svome prijestolju i nemaš pojma što mi prolazimo! Želiš nam suditi iako uopće ne znaš što znači biti čovjek, gladovati, žeđati i umrijeti.'
Tako i slično glase optužbe upućene stvoritelju svijeta. Odjednom je nekome sinula zamisao: 'Bože, mi ćemo tebi suditi!' Ljudi formiraju odbor koji zaključuje: prije nego što stekne pravo da nam sudi, Bog mora i sam podnijeti ono što doživljavamo mi ljudi.
Pritom se moraju ispuniti određeni uvjeti. Bog mora proživjeti najgora poniženja s kojima se čovjek može susresti. Mora slušati govorkanja o tome tko mu je zapravo otac. Mora pokušati objasniti ljudima kakav je zapravo Bog i tvrditi za sebe da je Bog. Na koncu mu se treba suditi temeljem lažnih optužbi. Na vlastitoj koži treba iskusiti kako je to biti izdan od prijatelja i napušten. Na sudu treba biti osuđen na smrt i potom okrutno zlostavljan i mučen.

Dok tako žustro razgovaraju i iznose puste optužbe, ljudima sve više dopire do svijesti da se to već odigralo. Isus je došao na ovaj svijet. Rođen je kao Židov od djevice u bijednoj štalici. Tvrdio je da je Bog, no doživio je samo sprdnju. Tijelo mu je na križu brutalno zlostavljano. Ne moramo više tužiti Boga. Presuda je već donesena. Srećom, u našu korist.

'A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše.' (Izaija 53)

Bog je postao čovjekom i ponio naše patnje. Da bi nas spasio, nije štedio svoga sina. Apostol Pavao, koji je u životu mnogo propatio, ovako to izriče u Novome zavjetu: 'Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?'

Na križu je odgovor na naše patnje. Tu je snaga da se podnese patnja i izdrži. Martin Luther je rekao: 'Kada ne vidite kraj, svaka je patnja nepodnošljiva.' Ako nema Boga, kakva onda nada postoji za našu patnju? Biblija daje jedini zadovoljavajući odgovor: 'I izbrisat će im Bog svaku suzu s očiju; i smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti: jer prijašnje je prošlo.' (Otkrivenje 21,4)

U okviru ove teme zanimljiva su kršćanska groblja Nove Gvineje. Križevi na grobovima na poprečnoj letvici imaju više manjih križeva. Zašto? Kristov križ nosi mnogo malih križeva svakodnevnog života.

petak, 21.09.2007.

Živim

Ja volim svoju majku i oca
I volim svoju braću i sestre
Ja volim živjeti
Ali crni oblaci sumnje
Nadvili su se nad moj mali tek stvoreni život
Majka i otac ne mogu me primiti
Za mene nema mijesta u obitelji
Ja moram umrijeti
Smrtna presuda je tu
A vlast je i tako dala dozvolu
Moja smrt je bolna, bez anestezije
Bez ruke koja me miluje prije smrti
Moje je tijelo baćeno u smeće
A moja majka i otac pokušavaju nastaviti život
Ali ne mogu
Žele se praviti kao da se ništa nije dogodilo
Ali bez uspijeha
Misli na mene ih prate u stopu
I što dalje pobjegnu
Bolje me nađu
Jer ja živim unatoč smrti
I volim unatoč mržnji

s.Barbara Bagudić, OP

utorak, 18.09.2007.

Žetva je velika ali radnika malo

Ovih dana dosta razmišljam općenito o svečenićkom zvanju, službi i djelovanju u zajednici, stoga će u ovom postu biti nekoliko riječi o tome.

Danas nije tako teško postati svećenik ali postati dobar svećenik veoma je teško, ali plodonosno i ponizno.
Ljudi često misle da je svećenički poziv posao koji svećenici obavljaju samo zato jer su se za njega osbosobili (završili studij) i svečenićku službu shvaćaju doslovno, i isključivo kao posao. No međutim to nije posao kao svaki drugi koji ima određeno radno vrijeme i ostale propise. Svećenici su prvenstveno pozvani propovijedati Kristovu ljubav riječima i djelima,kroz svoje propovijedi poticati vjernike na razmišljanje te ih usmjeravati ka dobru.
Kao što Krist nije svećenik sam radi sebe već radi nas ljudi i našega spasenja, tako i mi ne živimo sami radi sebe već smo pozvani da djelujemo i činimo dobro.
Danas mnogi ljudi iz ovih ili onih razloga o svećenicima imaju određene predrasude a da pri tom ni sami nisu svjesni da je svećenik na određen način posrednik između Boga i čovjeka te stoga Crkvu možemo smatrati i kao pra sakramenat.
Kako bi nam svakodnevni život i obveze bile lakše i jednostavnije i kako bismo imali više vjere u Boga i u sebe preostaje nam samo moliti :

Žetva je velika a radnika malo. Molimo te, daj našoj Crkvi dovoljan broj sveti svećenika, redovnika i redovnica koji će biti spremni sve ostaviti i poći za Tobom. Mi smo se odazvali na Tvoju riječ, daj nam snage da ustrajemo, da budemo prepoznatljivi u ovom svijetu. Naše mlade ohrabri u njihovu život da ne klonu, daj im snage da nasljeduju Tebe.

Amen

subota, 15.09.2007.

Hvaljen Isus i Marija

Evo da vas kao novi član bloga Hrvatska Katolička Mladež lijepo pozdravim.
Moje Ime je Slobodan, 18 godina, iz Rijeke, maturant ekonomske škole. Na godinu bi trebao postati bogoslov prve godine Bogoslovnog sjemeništa Ivan Pavao II u Rijeci.
Zadužen sam za komunikaciju sa ljudima odnosno da primam mailove od drugih ljudi, dajem savjete i pomažem u rješavanju njihovih problema.
Moj blog je http://megastaar.blog.hr Možete me kontaktirati kako je navedeno na blogu.
Toliko za prvi put...

Blagoslov Gospodina našega Oca i Sina i Duga Svetoga sišao na vas i ostao vazda s vama.

utorak, 11.09.2007.

TU sam...

U tamu tvoje prošlosti,
i u nesigurno st tvoje budućnosti,
u blagoslov tvoga pomaganja,
i u jad tvoje nemoći
polažem svoje obećanje: TU SAM.

U igru tvojih osjećaja
i u ozbiljnos t tvojih misli,
u bogatstvo tvoje šutnje
i u siromaštvo tvoga govora
polažem svoje obećanje: TU SAM

U mnoštvo tvojih zadataka
i u prazninu tvoje zaposleno sti,
u svu silu tvojih sposobnos ti
i u granice tvoje nadarenos ti
polažem svoje obećanje: TU SAM.

U uspjeh tvojih razgovora
i u dosadu tvojih molitava,
u radost tvoga uspjeha
i u bol tvoga zatajenja
polažem svoje obećanje: TU SAM.

U uskoću tvoje svakodnev ice
i u prostrans tva tvojih snova,
u nepouzdan ost tvoga razuma
i u snagu tvoga srca
polažem svoje obećanje: TU SAM.

Phil Bosmans

petak, 07.09.2007.

UŽE

Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam. Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti:
Bože, pomozi mi! Iznenada se s neba začu duboki glas: «Što želiš da učinim?» Spasi me, Bože! “Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?” Naravno da vjerujem! TADA PRERE ŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom. Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao... SAMO TRI METRA OD ZEMLJE... A ti? Koliko si vezan za svoje uže? Bi li ga pustio? Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom

EVO ZA POCETAK NISAM ZNALA STO OBJAVITI NA OVOM NOVOM BLOGU... DOK SE JOS NE DOGOVORIMO SA SVOJIM PRIJATELJIMA OSTAVLJAM VAM OVU PRICU... BVB