srijeda, 12.08.2015.

Nastavak moje priče

Dok je vrijeme prolazilo i bol u ljudima je jenjavala. Neki se danas ni ne sjete tih dana svaka im čast na tome i njihovoj djeci koja neznaju priče. Ja sam tako nakon uspona i padova krenuo u školu. Bio sam prosječan učenik koji je držao čvrstu četvorku, imao sam najbolje prijatelje, imao sam i one dobre a bilo je i onih koji mi to nikada nisu bili. Tada ne znajući u što se upuštam vjerovao sam svima i svakome, nije za zamjeriti ipak sam bio dijete ali neshvaćeno dijete. Kažu da sam uvijek bio divlji ali ja sam samo bio pustolovna duha, nisam htio prosječan život. Htio sam se istaknuti na nekom svom polju koje me zanimalo tada i dan danas. Nisam htio završiti poput svojih roditelja, doći u srednje godine a ne vidjeti svijet. Htio sam obići cijelu kuglu zemaljsku jer volim putovanja, volim avanture i to je moj stil života. Bar sam tako želio u svome srcu. Nisam imao ta sredstva tada, ipak dolazim iz obitelji sa četvero djece trebalo nas je u to vrijeme i nahraniti. Nije to bilo lako za moje roditelje ali su uspjeli u tome najbolje što su mogli. Svakodnevno sam lutao šumama, puteljcima, livadama. Uživao sam u mirisu prirode, zujanju pčela, šumoru riječnih brzaka. Tako je prolazilo vrijeme i prošla je školska godina. Počelo je ljeto i tada se je dogodio događaj koji mi je promijenio cijeli život zbog kojega neću više nikada biti isti...



TAJ DOGAĐAJ JE PROMIJENIO MOJ POGLED NA SVIJET I TADA SAM SHVATIO DA JE ŽIVOT PROLAZAN...


08:35 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.