...zanimljivim stvarima nikad kraja. U petak smo isli na zabavu kod Jona Georga (jos mu je srednje ime Joseph, ne znas kak da covjeka oslovis) . Kendallin boss, neka vrsta kiropraktike, al kompliciranije, nije bitno sad... Tamo bila hrpica ljudi, stalno zvone na vrata. I svaki put kad se predstavim nekome, uvijek pitanje kak se to izgovara, joj, vis kak lijepo ime.... al simpaticni ljudi pa nije problem objasnjavati da Sarajevo nije glavni grad Hrvatske.
Jedna zenska, inace vrckava i jako zabavna, je mislila da sam zena od nekog tipa sto je stajao kraj mene(vrlo cudan trenutak neugode), pa onda jesam li Nijemica, pa jel idem tu na faks
UNM i napokon smo dosli do toga da sam ipak jos u srednjoj,ne namjeravam nositi prsten na ruci u skoroj buducnosti i potjecem iz male zemlje Hrvatske :)
Odmah skuzih simpaticnog covjeculjka koji se cinio vrlo bistar pa smo pricali o svemu i svacemu. Dakle, dr. William Feldman je covjek koji je izumio napravu koju koriste da nadu vodu na Marsu(koliko sam shvatila). Inteligentan je maksimalno i jako zabavan. Cetiri godine na MIT-u, nakon toga Stanford, pa NASA, i tako sve nest impresivno.
I ja tu sjedim i pricam s njih o tome sto cu ja upisati (sto nemam blage veze! osjecam se strasno glupo), i tak mu pocnem nabrajati sta volim, sta me zanima (uz potpuno inferioran osjecaj sjedeci pokraj
genija) i on ce meni da sam svjetska osoba, da bi on volio da ima vise ljudi poput mene. Sjecam se da je rekao :"
We need people like you to tie us all together before we end up killing each other". Ne znam kako je to izvukao, al svakao je bolje nego,
sorry, you're just a loser :)
Bas me se dojmio dr. Feldman, iliti Bill. Razgovor s pametnim ljudima me uvijek razveseli. Kasnije smo Phil, Terri, Kendall i ja pricali s jednom od tri Lise tamo, zena srednjih godina, prelijepog lica. Terri misli da lici na
Angelinu Jolie, a Kendall na
Catherine Zeta-Jones. Podrijetlo joj je francusko i irsko, al ja samo znam da je sigurno lomila mnoga srca kad je bila tamo negdje u dvadesetima. Radi u medicini, pa smo tako cavrljali kako se cudimo sto ljudi ne padaju mrtvi svake sekunde s obzirom na sve bolestine koje vrebaju na nas svakodnevno. Medicina, svaka cast. Divim se doktorima, kirurzima, sestrama...ne bih se ja tamo snasla...
p.s. sjecam se i da je William rekao "
Life leeds you ITS own ways"...sto je tocno. Svugdje te zivot odvuce, a ja sam dosad imala puno srece i nekad se osjecam ko sretni cvrcak. Sve nekako ,hvala Bogu, sjedne na svoje mjesto. Ak tako nastavi mozda cak i bude nesto od mene za par godina....
