Hrvatica u SAD-u

Tako je Phil zapoceo dan vozeci me u skolu. Sto se tice vremena, ovog meteoroloskog, mogu se sloziti. Ona brojka 360 koja opisuje suncane dane tu izgleda ispada tocna. Raspolozenje mi je tu u sedmom nebu stalno, nema depresije....sve sam se nekad zapitala zasto, i sad kuzim.
Sunce.
Energija.
Ipak sam ja dijete ljeta, onog lijepog ranog suncanog ljeta koje je sad poprilicno daleko.
Jos dalje za moju baku koja me bas nazvala prosli vikend. A bas mi bio bed sto se rasplakala....al lijepo je znati da je nekome stalo :)
Ja obicno ne placem, tu sam plakala samo dva puta (i previse):
1. kad sam prvi put cula mamin glas
2. kad sam gledala Brave Heart po sesto sezdeset sesti put

jucer je Calen zaspao prije skole, (a i ja, al nije to bitno) i mal smo kasnili. I jos mu auto bas nece upalit....Rekoh profacici da mu je krepo avto, i nadam se da mi ipak nece upisati to kasnjenje.

A i nije moja krivnja - kad bi mi ASSiSST dopustio da tu polozim vozacki, ne bi bilo problema. Ovako, ja tu nista ne mogu :)

Iznenadih se kad mi je savjetnica rekla da u povijesti studenata na razmjeni nikad _ NIKAD - nisu imali decke/cure koji su kasnili na sat.
Ja tih zakasnjenja imam 5...ups !
ali ponavljam - dopustite mi da vozim, i nece bit problema

Sjecate se one skole tu koju opisah - La Cueva? ona jako dobra skola u sportskom smislu, osvaja sve moguce turnire....
igrali smo kosarku protiv njih i izgubili 43-40
frustrirajuce, jako....


danas igramo protiv Los Alamosa. Wish me luck