Hrvatica u SAD-u

sve je pocelo u veljaci, kad se macori i mace ganjaju po mracnim kutovima nasih ulica...nebitno
Mali odmor, Vockica i ja lunjamo po hodnicima i kasnimo na nastavu, uobicajeno.
opet ne znamo u kojoj smo ucionici pa gledamo raspored. a pokraj njega neki bijeli papiric:

E sad,
prva pomisao :cool, zast ne probat, savrseno za mene
druga pomisao: glupaco, to znaci ostavit sve super frendove, curke, deckove, i mamu,buraza,i moju Vockicu. ma necu...


good point...
i eto cura se prijavila, a uvjeti za prijavu bijahu:

esej na engleskom o sebi, 5000 znakova (pa sad ti misli sta reci o sebi, bez uplitanja prljavih detalja)
svjedodzba (moras imati 5 i 4 zakljuceno iz vecine predmeta,smijes jednu ili dvije 3,mislim)

posaljes to -i za tjedan dana na vrata ti zvoni postar (dvaput pozvoni, naravno)
"pozvani ste na testiranje eng. jezika u Osijeku" (meni je Osijek najblizi,ostali kandidati iz svakojakih dijelova Hrvatske su isli u njima najblize vece gradove, split,rijeka....
da, svi ucenici 2. razreda srednje se mogu prijaviti)

i sad, nas cetvero sa skole osli, napisali, dvoje proslo,dvoje ne

ja medu prvih dvoje.

opet - tjedan dana - ring,ring - "pozvani ste na zavrsni razgovor u Zagreb...blabla"

ostalo nas 30 u zadnjem krugu, 5 ce dobiti stipendiju za SAD, 5 za UK.
Ja sam u jednomod milijun formulara oznacila da mi je prva zelja USA
polusatni razgovor s Bobom Stanleyem je bio super.



i svasta tako da vide kako se snalazis u engleskom jeziku, jesi otvorena osoba, prilagodljiva,druzeljiba, zanimljiva i sl...



*od tog trena nadalje je druga prica*