Kardinal Jospi Bozanić u prigodi Božića se vjernicima obratio porukom iz koje su mediji u prvi plan “čupali” uglavnom rečenice koje se tiču gladi i siromaštva, što je, dakako, i razumljivo s obzirom na to da će se, u zemlji u kojoj se 95 posto stanovništva izjašnjava katolicima, i ovoga Božića jedi prežderavati a drugi oskudjevati. “Uistinu, danas u Hrvatskoj nitko ne treba, a kao kršćanin uzdižem vapaj: ne smije biti gladan!”, apelira Bozanić u svojoj poruci.
No, ni dijelovi poruke koji možda nisu toliko prigodničarski, nisu ništa manje zanimljivi. Primjerice, Bozanić poručuje i ovo: “Ljubav prema siromašnima i potrebnima ima i drugi oblik koji se danas u Hrvatskoj dovoljno ne ističe. Pomoć bližnjemu ponajprije je odgovornost u izvršavanju zadataka na mjestima na koja nas je Bog postavio. Svaki čovjek ima neponovljivo mjesto u povijesti. Svakomu je od nas dana zadaća da izvršimo svoje poslanje. Kršćanska ljubav prema bližnjemu izražava se savjesnim obavljanjem svoga posla. Bilo bi manje tuge, razočaranja i gorčine u obiteljima, u društvu, u narodu i državi da svatko na svome mjestu živi odgovorno i nesebično ono što mu je povjereno.” Potom naglašava: “Ne mislim pritom samo na političare i dužnosnike koji nose najvidljiviju odgovornost za život naroda, nego na svako, upravo svako zanimanje. Božić pita kako živim božićno otajstvo, Božji silazak čovjeku na hrvatskim poljima i u učionicama, u raspodjeli dobara, u plaćanju radnika, u poštivanju slabijih. Mislim li na Boga u svome odnosu prema prirodnim ljepotama zemlje i mora te daru domovine? Vodi li me ljubav prema bližnjemu u zaštiti istine na radnim mjestima, poglavito ako su drugi obespravljeni? Mislim li na Isusa u trenutku kada sam iskušavan napašću korupcije, davanja povlastica i zakidanja tuđih prava?”
Na žalost, u našoj katoličkoj zemlji ljudi kao da ne znaju da je davanje i primanje mita grijeh, da je grijeh i zabušavanje na poslu, zakidanje radničkih prava, potkradanje mušterija, pronevjera, upadanje preko reda u urede i ordinacije, onečišćenje okoliša… Prema svjedočenju jednoga ispovjednika, takve grijehe ljudi ne ispovijedaju, nego na ispovjed dolaze sa statistikama o tome koliko su puta opsovali Boga; jesu li, kako i koliko “bludno griješili”, kolko su puta slagali susjedi da će doći nakavu…
|
