Baš sam bio odgledao (uočite molim preciznu uporabu arhaičnog vremena u ovoj naizgled sasvim običnoj rečenici) neki filmić (na jubitou) koji me na trenutak vratio u WoWerske dane - na način da je potvrdio zašto sam prestao igrat igru.  Donosim Vama, cijenjenim čitateljima koji podnosite moje negodovanje u svezi svega i svačega bez uporabe gastala:
WoW igrača njegova majka owna preko Ventrilla
Cijela ta situacija me podsjeća na vic:
Rodi se dijete i čim je izašlo iz trbuha, kaže:
- Dajte mi kompjuter, moram pisati programe!
Vide doktori da je dijete previše inteligentno pa mu izvade pola mozga. Dijete se osvijesti pa kaže:
- Dajte mi digitron, moram računati...
Doktori mu izvade i drugu polovicu mozga. Čim je došlo svijesti, dijete pogleda oko sebe i reče: U kolko je raid?
Opaska autora: raid u ovom slučaju jest termin tipičan za WoW, pri kojem se hrpa ekipe nalazi oko 20 u igri da bi isli ubijat neke tamo virtualne dembile i pritom totalno zapostavili svoj život. Tako recimo sjedim s ekipom koja WoWa na kavici i najednom (ja u tom trenu nisam bio upoznat s time da je skoro 20:00) svi se dizu i promptno nestaju na glavna vrata...ali kamo?
NA RAID! 
Jedan od njih se neće tuširat jer kaže da - kaj, to mu je barem 200 izgubljenih golda (virtualna valuta u WoW-u). 
Takve stvari tjeraju malog isuseka da se plače. 
|
