Buđenje Planete
28.06.2013., petak
subjektivnost
|
Gotovo sam siguran da ne postoji objektivnost. Sve je apsolutno subjektivno iz vrlo jednostavnog razloga, a to je da ne postoji svijet izvan nas samih. Van nas postoji samo beskonačnost mogućnosti, a mi u suradnji sa svojim pretprogramiranim mozgom svakog trenutka odabiremo samo jednu mogućnost. Kakva će ona biti ovisi o našem programu i ako je taj program da Svijet gledamo crno-bijelo onda ćemo Svijet dozivljavati upravo tako: kao skup dobrih i loših događaja odnosno dorih i loših ljudi u našem životu. Shvatio sam da ljude mogu gledati kao dobre ili loše i da je moja odluka ključna u tom procesu, jer onog momenta kada nekog odlučim vidjeti lošim, počinjem uviđati samo njegove loše strane a dobre nekako ne uviđam ili ako ih ne mogu izignorirati onda ih tumačim na način da su napravljeni smišljeno i proračunato što onda dotičnu osobu još više gura u negativni kontekst. Vrijedi i obrnuto, a to smo svi doživjeli u zaljubljenosti. Tada sve postupke voljene osobe tumačimo pozitivno i na Svijet gledamo kao na lijepo i pozitivno mjesto. Problem je što te zaljubljenosti pomalo nestaje i što smo uglavnom zaljubljeni u jednu osobu. A što bi se dogodilo kada bi se mogli "zaljubiti" u sva ljudska bića, životinje, prirodu i sve što postoji kao izraz "božanske" kreativnosti? Odabiranjem od svih mogućnosti uvijek onu pozitivnu zaživjeli bi odjednom u pozitivnom Svijetu. Pa što nas spriječava u tome? Odgovor je ponovno ego - on nas straši i brine onim glupavim pitanjem: a što će drugi misliti o tebi, što ako te netko prevari, ispadaš naivna budala. Ne bi nas trebalo biti briga što drugi ili naš ego misli jer svatko od nas živi svoj subjektivni svijet. Arhimed je jos davno rekao "Dajte mi čvrstu točku i pokrenut ću Svijet" međutim čvrste točke odnosno objektivnosti u Svemiru nema i zato izvana Svijet nikada nije niti će biti pokrenut. Ali iznutra, iz naše subjektivnosti puno više se može pokrenuti pa čak i čitav Svijet. |
