četvrtak, 07.08.2008.
ljudske veličine
Zašto ovakav naslov? Zato jer se zaista ponekad pitam u kakvom svijetu živimo (koji kliše!)... Svatko gleda svoje dupe...svakome njegov ego određuje mjerila cijelog svijeta. Ja, ja i samo ja. To je ono što često čujem iz tuđih usta - toliko da mi zadnje vrijeme dođe da počnem vrištati i reći " pa daj prestani koristiti toliko izlizanu zamjenicu (jel to zamjenica,hm) prvog lica jedinine i počni možda koristiti množinu - mi." Najgore mi je što bilo kakav napredak koče takvi ljudi jer ne mogu vidjeti dalje od svoga nosa . Moja nadređenica (he he šefik(c)a) je najočitiji primjer. Ne prođe dan da u naizgled bezazlenom i nevezanom razgovoru ne spomene ja, ja,opet ja i dugo nitko pa opet ja... "nemoj staviti nju (kolegicu) u impressum jer kad bi gledali u impressum onda bi trebala biti samo ja, nemoj staviti ove slike na web jer gdje sam tu ja, samo ja sam napravila ovaj prjekt - nema veze što ste vas dvije u uredu isto toliko i radimo na istom projektu". Najviše me muči pitanje - ZAR NJOJ NIJE NEUGODNO i zar misli da sam ja glupa i ne kužim kako je bahata i egocentrična... a najgore je što ne mogu ništa reći jer bi izazvalo burne rasprave, a ja samo odbrojavam dane do kad odlazi na godišnji i smišljam dugoročne planove kako pobjeći glavom bez obzira iz tog radnog okruženja. I muči me - jel vrijedno napustiti posao zbog jedne osobe koju nitko ne može smisliti? ili kako se oduprijeti a da te to ne košta previše? U biti kad sumiram - mrzim sebe jer sam slaba se oduprijeti - svi kažu ne možeš, ignoriraj ju...ali i dalje ostaje gorčina zbog mog straha od autoriteta. Misao za kraj "JOŠ SAMO 2 DANA!!!"
