ponedjeljak, 15.10.2007.
pondjeljak kao i svaki drugi
nakon mjeseci, vjerojatno i godine opet malo piskaram... zasto blog? Nemam pojma. Eto tako.
Ponedjeljak, tezak ... brojim minute ... sad ih treba proći točno 7 min da bi ugasila komp, uzela mob, cigarete, upaljač sa stola, nabacila staru jaknu koja me već lagano živcira na sebe i krenula prema autu. A glava i dalje boli jednako kao u 12 kad je počela. Naravno da nemam tablete kod sebe. Još prošli tjedan sam ih trebala kupiti i svaki put sutra ću. Čak sam i mengu preživjela bez njih (lažem, jasmina mi je dala tablete)... Možda ih imam doma u ladici, ali brijem da ću opet zaboraviti kad dođem doma i samo se strovaliti na kauč kao i svaki put. Malo gledati tv, iako znam da me od toga još više boli glava ili zapaliti cigaretu (još gore). Zašto kukam, kad si sama neću pomoći i tko mi je onda kriv. Sama sam si kriva. Eto još 4 minute za ubiti. Zašto je danas baš taj dan kad sam opet počela pisati nešto, nemam pojma. Jednostavno je...
Još tri minute... još samo dvije (jednu sam ubila pišući naslov i čitajući što sam napisala). Uvijek prije nego zavšim nešto - dopis, mail ili nešto treće moram ispočetka pročitati da vidim da li sam negdje pogriješila (pravopisno, smisleno i sl) i nevjerojatno uvijek nađem neku grešku. Upravo je 16 sati i odlazim...
