01.09.2009., utorak
Strahinjčica (846 m) - peripetije i gušti
|
Najavljeno pogoršanje vremena za nedjelju nas Đurđevčane iz PD Borik te po jednog bjelovarčana i koprivničanca nije dalo smesti od još jednog pohoda na Strahinjčicu. Moram priznati da mi se nakon nekoliko sunčanih mjeseci nikako nije dalo hodati u brdo po kiši, no želja da se protegnu noge bila je jača. I dobro da je bila, jer se taman rashladilo toliko da hodanje u podne bude ugodno, a od kiše niti kapi. Da, da, u brdo smo krenuli oko podneva  , ali opravdano  . Naime na našoj planiranoj ruti do Krapine održavala se moto trka pa su preusmjeravali promet na pomalo čudan i nejasan način  ….onda u Zaboku nikako nismo mogli pronaći izlazak  na autocestu pa smo za utjehu prošvrljali gradom  i starom cestom nekako stigli u Krapinu.  ekipa u potrazi za pravim putem odmara se u kukuruzu   Zabok ...i onda stižemo u Krapinu....prvo je na programu bio Pračovjek. Novi muzej još nije otvoren, a ulaznica za stari je 15 kn.  naši "stari"   novi muzej (al bude lijep)  Krapina u brdima Kako smo kasnili promijenjena je ruta hodanja tj. skraćena je. Izbacili smo spuštanje preko Slona. Nekima je za ovaj strmi uspon trebalo 40 minuta, a nekima 60 minuta, no većina se odmah nagradila pivom  . U domu je bilo i kuhanog graha pa smo se prepustili i tom planinarskom užitku  .  ...staza  ...dom Do vidikovca ima 10-tak minuta i do vrha, s kojeg doduše nema pogleda još 20-tak, no staza do vrha je lagana.  ...pogled sa vidikovca  ..."paraglajderice" na vidikovcu (hm...čudno, digle smo po jednu nogu, a nismo poletjele  - valjda smo trebale obje ) Vrh na 846 m Kako dom ima krasan pogled na sjeverni dio Medvednice i terasu sa klupama zamišljala sam si kako bi bilo lijepo isplanirati tamo i jedno ljetno noćenje te promatranje zvijezda  . OK, i roštiljanje mi se motalo po glavi!!! Spust dolje bio je više nego zanimljiv. Kako to već biva rastepli smo se i malo pogubili po stazi  Čini mi se da su neki zaboravili kako izgledaju planinarske oznake  , a neki (npr, ja  ) im nisu vjerovali pa se motali sim-tam , no polovili smo se i krenuli u Veliki Tabor. Na žalost nije baš vjerovat internetu, pa tako na stranici http://www.veliki-tabor.hr/ za koju se navodi da je službena stranica dvorca piše da je dvorac „ponovno otvoren za posjetitelje“, što nije istina  i dvorac je zatvoren zbog obnove od 2008, i to će potrajati do 2010. godine. Nije stoga čudo da se na navedene brojeve telefona nitko na javlja već danima. Doduše, nađoh i stranicu http://www.velikitabor.com/ na kojoj se navodi da je dvorac u obnovi ali ništa dalje, a i ovdje su brojevi telefona za kontakt jednaki tj. ništ koristi  . Gospodin portir ljubazno će vas pustiti na minutu dvije u dvorište i onda ljubazno uputiti da se vratite 2010. godine  Veliki tabor u obnovi I tako odlučujemo zamijeniti razgledavanje Velikog Tabora sa Kumrovcem koji nas je oduševio.  Titova kuća Samo selo-muzej je prekrasno uređeno i tako je dobro uklopljeno u ostali život ovog zagorskog gradića. Odmah mi se počelo motati po glavi kako bi se ovdje mogli organizirati ljetni kampovi za školsku djecu.  ....u selu  ...u kući Pri jednoj eto-kući bila je i žurka sa živom glazbom i narodnim nošnjama. Ne znam dal je tako svaki vikend, ali mi je drago da smo mi došli baš ovaj i sve to vidjeli.  mladi u narodnoj nošnji I eto, za kraj: s obzirom na sve peripetije: - zatvorene ceste  - vrlo šaljivo (ne)označeni obilazni pravci  - pitanje: čemu se moto trke voze po glavnim cestama, a ostale se šalje u kuruzu - neuspjelu potragu za izlazom na auto-cestu za Krapinu  - gubljenje po Strahinjčici - zatvoreni Veliki Tabor - pomalo čudne pjesme  na povratku na koje je pretpostavljam utjecao posjet Kumrovcu  - neuspjele pokušaje da vozač potpiše pristupnicu u ovo društvo  bio je ovo još jedan vrlo uspjeli izlet za sve njegove sudionike i da nam se što prije ponovio |
