26.08.2008., utorak
Vitković - vrh otoka Prvića
Da ne bi netko slučajno pomislio da sam prestala planinariti. Hodam ja hodam. Ovih dana ispenjala sam vrh moga omiljenog otoka Prvića tj vrh Vitković i njegovih punih 79 metara  , no, no, visina ponekad i nije presudna  . Pentranje je bilo i iscrpno i bolno (raslinje mi grebalo gole noge)  . Naime, fulala sam put, tj. nisam ja toliko fulala koliko je staza jednostavno odjednom nestala u terasama vinograda i maslinika  , no to je zanemariva i nebitna činjenica, do gore se može. Za spust sam našla drugu stazu i ta se pokazala mnogo bolja. Dakle, bolje je krenuti uz poštu u centru Luke u brdo, a onda skrenuti na lijevo i samo ravno prema vrhu otoka, i zaboraviti na stazu uz trafostanicu. Ako se pak skrene desno, ne smeta, dođe se do drugog vrha  . Riva (a sa one male kućice na rivi skače se u more -naravno samo dok si mlad! , e da, i povlačiš se za vapor kad isplovljava, također dok si mlad  ) Pogled na zaljev Na samom vrhu Vitković među borovima su vojni bunkeri iz doba stare Jugoslavije i izviđačka kuća, a niti jedno od ovoga nije više u upotrebi. Bilo bi lijepo da se kuća i okolni objekti obnove i da ponovno zažive izviđačkim životom   .   Pogled s vrha za zaljev Iako već godinama dolazim na otok uvijek su mi pogledi sa njega novi i drugačiji, a ovakav još nisam doživjela. Podsjetio me na pogled sa vrha Malog Lošinja. Kao da se otoci i grebeni nižu jedan na drugi i kao da su povezani  .  Staza dalje vodi na drugi vrh na kojem se također nalaze vojni bunkeri. Može se i prošetati tim hladnim i prostranim bunkerima, uđe se s jedne strane, a izađe s druge. Hm, ako se u međuvremenu ne zagubite u njima .  Volim hodati ovim otokom. Ustvari je vrlo mali i u jedan dan se može obići cijeli. Površina otoka je 2,37 km2. Dug je oko 3,1 km, a najširi je u srednjem dijelu oko 1,35 km. Dužina obale je 8 km. Kad postane prevruće za hodanje, jednostavno se može okupati i na bilo kojem dijelu otoka. Dio koji gleda prema Šibeniku, Srimi i Vodicama, dakle istočni i sjeverni, je nešto plići, dok su zapadni i južni dio otoka nešto dublji i obala je stjenovitija, i posebno popodne puna kupača koji se zavlače među stijene u potrazi za vlastitom malom oazom. Otok je moguće i oplivati. To sam napravila prošle godine.   Obala s istočne strane    Obala i staza sa zapadne strane Započelo se da izgradnjom šetnice navoženjem građevinskog otpada i izradom rubnjaka uz more, no radovi su zabranjeni. Ne kužim zašto, bio je to dobar potez, dobili bi odličnu šetnicu, razvukli plažu i ljudima omogućili da uživaju u čistom moru i većem miru. No, sa šetnicom ili bez nje oko otoka se može proći, a ako nekom dosadi ići okolo, može se uputiti preko vinograda i maslinika i stići na cestu koja spaja dva mjesta na otoku tj. Prvić Luku i Šepurine koje imaju i krasnu pješčanu plažu i odličnu pekarnicu. Na otoku nema automobila, niti motora, a ove godine nisam primijetila niti bicikle, tako popularne zadnje 2-3 godine. Jedino što na otoku podsjeća da vozila uopće postoje je mali traktoričić kojim pekar razvozi kruh.    Slike prirode i unutrašnjosti otoka  Kuća Kad sam na otoku jednostavno ne znam što bi prije, dal prošetala do bunkera, dal otišla do vrha, dal ga ishodala duž obale, dal se zavalila u hlad u samo uživala u cvrčcima, dal bi otišla na kavu prelušat nove priče o događajima na otoku, dal….tako da u prva tri dana kako dođem na otok pokušavam sve to odjednom ne želeći ništa propustiti, a tek onda slijedi jedna po jedna stvar u danu. Najbolje mi je što se kava na otoku može popiti sa svakim, u kafiću "Dva u tri" kao da svi sjede za jednim stolom. Pozdrav ekipi, posebno vlasnicima...  Najbolje na otoku su i večeri, tj. noći . Ponekad traju i do jutra, mislim druženja traju do jutra    Zalaz sunca  Izlaz mjeseca Zadnje tri godine održavaju se Pripetavanja. E to je nešto posebno  . Najviše volim kad se svi zajedeno u Luci ukrcavamo na brod i sudionici i navijači postaju jedno, svi pjevaju i navijaju, a na otok na kojem se Pripetavanju održavaju još nismo ni koraknuli  . A još je ljepše kad se vraćamo, oko ponoći, opijeni pjesmom  i pivom  , pa zalegnemo duž i poprijeko po brodu  , pa sve ne znam gdje su mi ruke a gdje noge .Da, da, ima tu i stvari koje nisam spomenula (npr. Vrančića i njegove izume izložene u Luci u Dva bunara itd), no nešto treba ostaviti i za drugi put ili za samostalno otkrivanje Joj, jedva čekam da dođem opet na otok!   A kako to već biva ovom prilikom puno pozdrava ostavljam Jopi, Ivi, Lauri, Marijani, svim Marinima (ima ih nekoliko  ), Šegi, Luki, Tomi, Dupinu, Elvisu i njegovoj dragoj, Juri, Ivani, Arsenu, Antoniu, Sinkiju, šerifu Davoru, Luki iz mojeg kraja koji živi na otoku...i ostalim dragim mi ljudima koji otok čine takvim kakav jest "Na otoku je vrijeme jednom davno stalo. Upilo ga je kamenje starih kuca, mirisni borovi na uzvisinama, sivi maslinici, smokve i stijene u kojima more vec stoljecima urezuje velicanstvene prizore teskog ribarskog zivota. Svi oni sapcu nevjerojatne price, samo treba stati i poslusati sum granja, kada naidje vjetar. Urezalo je more i prizore svoje velike moci. Moci da covjeka veze uz maleni komad skrte zemlje, da mu pokaze kako sve ljepote dolaze sa kucnog praga i iz njega samog, ako samo pogleda sirinu i dubinu oko sebe. Svake godine tu i tamo prodje brod, tu i tamo doleti galeb, tu i tamo naidje i koja turistica u oskudnom bikiniju, a potom se sve smiri. Seoski decki odvezu smece i kao da se nista desilo nije, a ustvari se desilo tocno onoliko koliko je potrebno da ljudi prezive nadolazecu zimu. Iduce ljeto ce opet iz pocetka. Neki to shvate i ne odu. Neki shvate pa se vrate. A neki dodju jednom i nastoje se ne probuditi iz najljepseg sna koji su ikada sanjali. Ostanu zauvijek barem djelicem srca, u zamci za cijeli zivot." Ovakvih misli (nisam ih ja napisala, ali prekrasne su mi) te više informacija o otoku može se naći na web stranicama moga naj naj morskog prijatelja na http://www.prvic-luka.com!  |
