19.10.2007., petak
Na Oktoberfest u München
 Eto kako mi se nije ostvarila ideja o penjanju na Zugspitze iliti na najviši vrh Njemačke i Bavarskih alpa, ostvarila mi se želja da posjetim glavni grad Bavarske - München i Oktoberfest. S obzirom na taj dan ostvarenu kilometražu u nogama mislim da smo se bar dva put popeli i spustili sa vrha  .Čini mi se da su već i drugi blogeraši upoznali čitatelje sa činjenicom da su pivo u grad donijeli 1328. godine svećenici, a 600-godišnji običaj ispijanja piva nastavlja se i danas  . Bavarci su 1516. godine uveli Zakon o čistoći piva, a tradicija pivnica počinje vladavinom kralja Ludovika I. koji je dopustio prodaju piva. Danas se na svakom uglu u gradu nalaze pivnice koje nude i specijalitete poput Leberwursta ili Weiswursta  . Moram reči da o samom gradu nisam znala ništa, a kako nas je vodič odmah poslao u upravo otvorene dućane ne ispričavši nam ništa niti o jednoj zgradi ili crkvi  , o gradu i dalje uglavnom ne znam ništa.Šoping smo odmah zamijenili hodanjem gradom…..zaista mi se nisu cukale kojekakve kesice, pa smo tako oslobođeni šoping groznice krenuli u savladavanje osnova kretanja gradom..........  Detalji gradskih ulica…..      Jedna od prvih stvari koje sam potrefila je park  . I to ne bilo kakav park već PAAAAARK, jedan od najljepših i najvećih koje neki grad ima. Mislim da je veći od onoga u New Yorku. Ne moram reči da je tu i biciklistička staza i konjička staza i niz jezera sa svim veslačkim spravicama koje je čovjek do sada izumio i cijeli je park presječen kanalima iz rijeke Isar koja teče gradom, da se sportom možete baviti na svim zelenim površinama, šetati pase i sebe po tim zelenim površinama….tu je pivnica i neki toranj nalik na one kineske i na uzvisini paviljon i tako…prekrasno neštDetalji parka…..       A evo i dokaza da se za surfanje ne mora na more već samo do parka u gradu…..  S obzirom da ipak volimo i pivo i kobasice u popodnevnim satima krenuli smo u potragu za lokacijom sa Oktoberfesom. Kako sam tu prvi puta iznenadilo me koliko je ljudi u narodnoj obleki, tj u svojoj nacionalnoj nošnji, dindrlice i te stvari nose se naveliko iako baš prevruče i nije bilo. A ja sam ko mahnita u njih usmjeravala svoj fotkač. Haljinice su im prekrasne, no ne znam baš da li ih smijem staviti na net pa ću to preskočiti….A da se vratim kobasama koje su me dužinom od pola metra i više nego oduševile…  Dakle, redovi za ulazak u točionice su malo poduži….  Nekim je potreban i odmor….   No jako je veselo…..    A često se visi i naopačke  Ok, ovaj naopačke dio ja sam preskočila, a slika kako 5 komada piški u grmlju, a grmlje je bilo okrenuto prema glavnoj cesti, a ja sam hodala tom glavnom cestom, nikada mi neće izaći iz glave  no fotkač ipak nisam upotrijebila Moram još samo spomenuti podzemnu: ovako kompliciran sustav još nisam vidjela, a za 5 E dnevne karte morala sam se vozikat i tim čudom današnjice (barem dok ju ne izgrade kod nas  ) naime postoji 8 (????) linija i ja sam bila kao izgubljena, jednostavno ne moš polovit na koju presjest, a po 3-4 nivoa i nekoliko strana-levo, desno,ukoso, uuufffff, bilo mi je lakše hodati   Uglavnom, dvije slabo prospavane noći vrijedile su provoda i posjeta Münchenu. I hvala teti iz AM turista što je uspjela naći veći autobus i sve nas potrpati unutra, naime ugrabili smo zadnje karte……  |
