A giant game of chess they play with you and I as the disposable pieces
14.01.2008., ponedjeljak
.
Evo me. Živa i zdrava. I sretna.
 Nakon nekoliko zamolbi / prijetnji, bila sam prisiljena napisati novi post. A nemam pojma o čemu da pišem jer 99% vremena razmišljam o istom. Onaj 1% ne razmišljam o ničem, naravno. A vjerujem da vas ne zanima moj ljubavni život, pa vam neću napisati da me malo strah šta sam s 19 godina shvatila s kim želim provesti život. Ma kakav 1 život, vječnost... Ako se ljudi stvarno reinkarniraju, želim provesti s njim i idući život. I onaj nakon tog... Neću vam napisati ni da sam zbunjena jer se prvi put u životu osjećam ovako. A nadam se i posljednji. Naravno, neću vam pisati ni kako je ljubav moćna stvar. I dalje imam raznih problema koje sam imala i prije, ali se više ne čine tako veliki i grozni. Ah da, i propustila sam pankomat. I nisam se ni trudila nagovoriti društvo da idemo. Bilo mi je dovoljno šta sam cijelu večer provela s njim. I zabavila sam se više nego na ikojem pankomatu. A i, budimo realni, nisam imala love za upad.  No dobro, nakon šta to sve nisam napisala, idemo dalje. Ionako će se netko umisliti kad pročita ono gore.  Još uvijek volim životinje, to se nije promjenilo. A nikad ni neće. Jedva sam dočekala suho vrijeme da ne moram nosit marte. Al me grizla savjest cijelo vrijeme... Nebi vjerovali kako je teško naći čizmice koje nisu od prave kože za nekog tko nije šminky. No radije bih postala šminky nego još jednu zimu nosila dio mrtve životinje na nogama.  U petak sam skupila dosta potpisa za Prijatelje životinja. Za one koji ne znaju, imala sam 3 peticije: za općenito bolje uvjete za životinje, za izgradnju rezervata za dupine i za zabranu pokusa na primatima. Ako bar malkoc ti potpisi pomognu - bit ću presretna. I da, još 50 dana!! Milan - Arsenal. And counting... |
