|
|
| rujan, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je blog o konjima i ponešto iz mog života!!!
Evo sat
da shvatite da morate još vremena provesti na mome blogu
!
,
KONJI
LIPICANERI
Ime lipicanac datira od 1580. godine, kada je osnovana ergela lipicanskih konja u Lipici. U ergeli su bile kobile i pastusi španjolskog i napuljskog podrijetla, koji su kasnije križani sa pastusima arapske, kladrubske i danske pasmine konja, sa genima španjolskog podrijetla.
Lipicanski konj je karakteristične građe, pravilna četverokuta. Glava je konveksno povijena, čelo usko, nosni hrbat je visok. Visoko nasađenog vrata, koji je lijepo savijen,dovoljno dug, dobro obložen mišićjem. Greben nije jasno odvojen, već bez prijelaza izlazi iz vrata prema leđima. Leđa su duga, jaka, nešto ulegnuta. Rep je visoko nasađen. Plećka je dovoljno duga, nadlaktica je proporcionalne dužine i položaja prema plećki, a kratka podlaktica uvjetuje visoke hodove koji su izrazito značajni za ovu pasminu konja. Kopita su malena i čvrsta. Sapi su okrugle, duge, a butovi idu duboko prema skočnom zglobu.
Hod je izrazito visok, što lipicanskom konju daje gracioznost (gizdavost u našem šokačkom govoru).
Najčešća boja je bijela, a prisutne su i dorataste i vrane, dok je alatasta rijetka.
S obzirom na njegovu izdržljivost, inteligenciju, ljepotu lipicanski je konj rasprostranjen u svijetu.
U Republici Hrvatskoj se uzgaja u Ergeli Đakovo i u Udrugama u mjestima Slavonije( Babina Greda, Županja, Gundinci, Sikirevci, Slavonski Brod, Svilaj itd.). Babogredci ga uzgajaju od davnina , s pokoljenja na pokoljenje, a udruženo ga uzgajaju u Konjogojstvenoj udruzi Babina Greda od 10. travnja 1942.ž
CRNI LJEPOTAN
Autor: Anna Sewell
Ilustracije: Tomislav Torjanac
Naklada: Egmont Hrvatska d.o.o., Zagreb, 2004.
Urednik:Robert Mlinarec
Serija: Biblioteka za mlade
Džepno izdanje, 12,8 x 19,8 cm, 88 str.
Izdavač: EGMONT
info@cro.egmont.com
»Kako sam rastao, proljepšavao sam se. Dlaka mi je bila crna i sjajna, jedna noga bijela, a imao sam i lijepu, bijelu zvijezdu na čelu.« Crni ljepotan
Glavni lik romana Crni ljepotan u izdanju Egmonta je konj koji opisuje svoj život pun prepreka i nepravde, ali ostajući pri tome čvrstoga duha. Junaka priče su nekoliko puta prodavali lošim valsnicima. Prikazno je kako su ljudi od jednog krasnog, rasnog konja učinili konja koji je bio na izmaku svojih snaga. Neki su ga slabo hranili, drugi slabo čistili, treći previše uprezali i svatko od njih je ostavio svoj trag na tijelu i duši Crnog ljepotana. No, on je spoznao kako pored loših ljudi uvijek postoje i oni dobri koji ga svojim poštenjem i dobrotom ohrabruju i pružaju mu nadu u bolje sutra.
Ovo je topla priča za djecu i mlade kao i sve druge ljubitelje životinja, osobito konja, koja nas potiče na plemenitije postupanje prema tim dragim bićima.
Anna Sewell, autorica ovog prekrasnog romana rođena je u Engleskoj 1820. godine. Svoje jedino objavljeno djelo Crni ljepotan (Black Beauty) napisala je 1877. godine, samo godinu dana pred svoju smrt. Dok je odrastala često je viđala kako se nehumano postupa s tim divnim i plemenitim bićima, a izravna inspiracija za priču poslužio joj je bratov konj po imenu Bessie. Važno je reći kako je Anna kao djevojčica ozlijedila koljena i nikad se nije oporavila. Majka joj je bila uspješna spisateljica dječjih priča i Anna joj je pomagala prepisivati ih, a s ocem, koji je bio bankar, putovala je na posao konjem kad god bi joj se pružila prilika. Annina ljubav prema pričama i konjima stopile su se u savršen spoj – u roman Crni ljepotan.
Evo malo o konjima a sada evo jedne slikice za moju naj frendicu miu
!
Eto to bi bilo to za danas!Vidimo se sutra 
!
