Dobrodošli na Hopa-cupa blog

.......jel tu nešto smrdi….

(prikladna muzika: nešto antiratno iz sedamdesetih ili za ironične himna dotične zemlje)
Evo, nakon dužeg perioda novi post. Iako nisam Shabo i neću vam pisat priče, bogme neću ni tražit da pročitate. Ovaj tekst nije zabavan, uočite propuste da ih mogu dopisat. Pa, evo o čemu je riječ. Iako ovo nije baš nova tema i vjerojatno su ljudi već na dugo i široko raspredali o njoj ,jebiga , danas sam vjerojatno prvi put razmislio o konceptu ograničavanja ljudskih prava da bi se zaštitila ljudska prava i ljudska sloboda. Kad razmislite malo to je paradoksalno, zapravo to je veoma paradoksalno. Evo male usporedbe- uzmimo za primjer nešto što svi imamo-naš život- i sad zamislite kako vam netko pokušava spasiti život tako što vam ga malo pomalo ili više odjednom uzima. Naravno malo života ne možemo uzeti pa bi nas ta osoba jednostavno ubila. Recimo da su naša sloboda i prava jednako važna, kako onda možemo dopustiti da se naša prava i slobode ukidaju, njihovo ukidanje je mučno kao duga i bolna smrt. Najgore je to što svega toga najvećim dijelom nismo svjesni. Institucije „kontrole“ daju nam prividne slobode i serviraju nam „zakone“ koji bi trebali štititi naše živote, ali čemu život kada ga živimo ograničeno kao životinje u zoološkom vrtu, zatvorene u kaveze i sa svime što ime treba za životarenje. Život nije životarenje, život je(zvučat će bezveze) skupina naših izbora, dobrih ili loših, koje moramo odabirati od bezbrojnih mogućnosti koje nam svijet i koje si mi sami nudimo. Neki bi rekli da je sama ta neograničenost zapravo najveći problem čovjeka, ali bolji je takav problem nego rješenje koje nameće svoju volju svima jednako i isto. U zemlji slobode i prava u zemlji koja se diči svojom deklaracijom neovisnosti, svojim ustavom, jednakostima, koja orla simbol slobode ima u svojemu grbu, koja je tako pravedna i moćna tako lijepa, raznolika, svih boja i jezika, kultura i ljudi zbog terorizma(čitaj:zbog nafte koju tako silno želi i učinit će sve daju dobije i da digne cijene u maloprodaji i zbog kontrole nad prostodušnim ljudima koji vjeruju takvim lažovima i modernim robovlasnicima…….) stavlja na čekanje ljudska prava zbog očuvanja slobode( liberty for all!!!) i svojih tekovina jednakosti i poštivanja istih. Taj blistavi dragulj ,taj svjetionik slobode koji mijenja svoj ustav svaki put kad to sistemu treba koji svoje slobode brani na tuđem terenu i stvara sliku o očuvanju svojega načina života i borbe protiv islamskih fašista koji kvare našu dragu svojom perverznom željom da ih se pusti na miru i da žive kako su živjeli otkako je Muhamed šesto i neke prešao iz meke u medinu. Kako jedna država svoje slobode i način života brani u zemlji 5000 KM daleko i koja je načinom života različita isto koliko su i lemuri različiti od nas, ekipe sa vrha hranidbenog lance? Odgovor je jednostavno novac i paranoja kakvu svijet još nije vidio. Recite mi zar je terorist onaj koji brani svoje najdraže? Pustite ljude na miru i ne čitajte i ne prisluškujte naše jebene pozive i poruke pizde jedne Američke. E, da ko god ovo pročita i ne slaže se s time nek se obrati bushu pa me on sredi ako može. Ako je loše gurnite si prst u šupak i zamišljajte zelene poljane.

Written by: pajo####

noviji post od novog posta...

...da...evo tako posto sam prvu vecer ostao doma ''spavat'' odlucio sam napisati novi poust (i da primejtio sam da svi u zadnje vrijeme govore poust...koj kurac?) ...da...ali onda je iskrsnuo jedan maleni problemcic, naime nemam pojma o cemu da pisem, ali posto sam odlucio napisati post, posta ce bit...i tako Shabo jos uvijek radi u Buddhi, mislim krade...lopov mali...ali nema veze dok god mi dobivamo mufte...fala Shabo na svoj cugi...Toni je Toni...Renta se ukiselio i pizdi se vise nigdje neda...Marko, ah taj Marko jaran, neznam sta vam kazem...jednostavno jaran...Bimbo (ne Markov pas) pise jedan post vec tjedan dana ali nikako da ga objavi...a ja cu popizdit jer nemam benzine za do kraja mjeseca...moram stedit...to me jebe u pojam...stara sere...i tako...u petak, tj. danas Shabo ima slobodno pa cemo u Crikvenicu na malo cajki...
i tako....

bobo

Novi post

Jučer sam sa Miniclip.com skinuo igru Family feud,flash igru koja se igra preko neta(ovo je bitno). I tako igram ja ekipni kviz i između rundi svi pričaju preko chat-a. Netko spomene kako je igra teža nama koji nismo sa engleskog govornog područja jer neke termine neznamo reći/napisati na engleski(pitanja tipa:6 vrsta doktora). I sada ja napišem da je istina da igra teže ide nama koji smo izvan USA i spomenem da je bilo pitanje koje države u SAD imaju najveće pustinje. Na to pitanje sam samo ja imao svih 6 točnih odgovora a tri igrača su bila iz Amerike. I pita mene jedan lik(zvao se hottub) od kuda sam ja. Kažem iz Hrvatske. On odgovori :Yeah that's a 3rd world country,nobody cares. Ja napišem da barem nisam glup kao Amer i spomenem video clip u kojemu su na karti svijeta na Australiju napisali Korea i pitali Amere da nađu Koreu. I naravno svi su pokazali na Australiju. I on počne srati kako njega briga za nas jer smo mi siromašni,jašemo na magarcima i za 20 centi radimo strojeve/artikle koji onda on kupuje. I sere on tako kako je Amerika bolja/ljepša od Hrvatske i pitam ja njega da mi dokaže. Neka nabraja stvari koje misli da nemamo a ja ću mu reći je li istina. I krene on :Nuclear weapons,welfare,vacation homes,sea(čime je dokazao da nema pojma di je Hrvatska),freedom of belief....itd. I ja njemu napišem da imamo sve osim nuklearnog oružja i da imamo jednu od najljepših obala na svijetu. I on odgovori:But you are still poor. Do you even have a PC? Moj odgovor:Ne,na internet se spajam preko nintenda. ostatak igrača:hahahahaa......i tada mi je istekao free trial. Rado bi opet našao tog lika da ga totalno ponizim na nekom forumu ili chatu,ali štaš.....ovim postom sam samo htio pokazati kako ovaj svijet nije fer. Neki yuppie iz Santa Monice meni govori kako je Amerika jača i bolja od Hrvatske(citat:We could kill your country with one attack-kao da možeš ubiti državu,lol) i kako su bogatiji i bolji od nas. Tužno je da je najveća velesila na svijetu puna takvih debila koji misle da 250 milijuna amerikanaca imaju para kao oni i da su sretni. E pa nisu. Taj čovjek vjerojatno u životu nije bio u crnačkoj četvrti. Rekao sam mu da je tužno što misli da je njegov život super,a ne može se niti prošetati po svim kvartovima u svom gradu bez straha da ga netko ne ubije/siluje/opljačke/otme/digne bombom u zrak. I na kraju sam spomenu da je moj život bolji jer živim u mirnijoj sredini,nemam straha od terorističkih napada,pijem vodu iz slavine,hodam posred ulice, i imam srednjoškolsko obrazovanje koje je jednako njihovom collegu kojeg masno plaćaju. Na sve to,ta zadrta debilčina mi je odgovorio: Yeah,but I'm still rich and you are poor. Izjasnite se,molim vas, je li novac najbitniji u životu i ima li ikakve veze sa kvalitetom života?

novi post...

...mislim da bi bilo u redu da netko napise novi post...

bobo

Right....

Evo vidite djeco,ovako nastaju serijske ubojice. Dakako,to su Ameri(pa tko drugi bi bio.....)

...aha...

MKBJ...opet su me navukli na cajke...jebi ga...shabo je kriv...kada cemo u Pashu?

bobo

On voli piti

jednog lijepog dana...

Jednog lijepog suncanog dana na pagu, a kisnog u rijeci odlucili smo otici na zrce. Nakon sat vremena nagovaranja Shabota do dode (jer nije htio ic sam, a neke pizde-has-bimbo-renta su ga zajebale), sjetili smo se jednog lijepog mladica zvanog Toni (nije pizda iako se nije napio). I tako su oni katamaranom dosli u Novalju oko 19:30. Iako sam ja lijepo rekao shabotu da mi ne dolazi pijan, on je morao... U obliznjem ducanu smo kupili bocu tekile(cca. 100kn) koju smo ja i shabo skoro sami popili (dumali, dok nismo razbili case) dok je kupus ( novi Cassanova) pio neko vino od Babe...pokusat cu vam ispricat kako je prosla vecer, ali nemojte me pitat detalje jer neznam...i tako kada smo se napili ja sam bio prvi na redu za rigat. Rigao sam u centru Novalje pred milijon ljudi koji su se setali i blijedo me gledali...sada sigurno mislite vidi debila, ali sta ces....ni shabo nije nista bolji...kada smo se olaksaliu krenuli smo cekat chobota (radio je do 23:30) kod auta...shabo je malo odspavao na podu, a ja sam sjedio i drkao po mobitelu...da...toni je ''pazio'' na nas...kada je dosao chobo sa neka dva purgera (boro i bero, mislim) isli smo zapalit boba (za one koji neznaju-vutru)...nakon par djireva po novalji sa autom u kojem smo kao u filmu pusili krenuli smo na zrce...putem do Zrca meni se opet poceo pjevat rigoleto pa sam izletio iz auta i zapjevao...dolaskom na zrce krenuli smo u Calypso, tamo je bilo ljudi ali je bilo trulo...sljedeca postaja nam je bio Aquarius...eeee...tamo je bilo strava...znam da smo plesali...pitajte tonija...ne sjecam se...zapravo tu mi negdje staju sjecanja...jos smo bili isli negdje dok se nismo vratili Novalju, i dok ja nisam zaspao u auto i probudio se kod glisera, gdje se nas Cassanova derao ''Barba Zeljko, sin vam je pijan'' se niceg ne sjecam, debilu...ali srecom nije te cuo...i da evo jedne jedine slike koja nije mutna...



za detalje pitajte Cassanovu....

i da ovaj tjedan idemo opet, ko ce nek se javi....

a sada, nakon 2 dana idem malo odspavat da mogu veceras van...laku noch

bobo

Miss kolovoza

Uzivajte ljudi... uf koja koka...

Horor priča 2: Propast Shabe i Bureka

Ustajte narode Vojaka i Getroa Shabo se vratio, barem nakratko, ulio nam nadu i opet netragom nestao sa bespuća world wide weba(munja_kompjuter_boom), pustivši nas tako same da sređujemo stvari na ravnom i neuravnoteženom svijetu hopa-cupa bloga(glupog li imena). Ovo što slijedi je istinita priča i nastavak poznate priče Stivena Šabe Kinga o izgubljenoj smrti i nestanku samoga šabe. Priča je užasna ,doslovce, i nije za epileptičare, držaoce zečeva, ljubitelje pataka, i djecu ispod 19 godina.

Bijaše to večer crna i tmurna poput današnje, nebom su parale munje, kiša je lijevala, a burek se u mojim rukama hladio.
Bila je ponoć ,pravo vrijeme za burek, ali ništa me nije moglo pripremiti za ono što sam vidio u bljesku munje iznad pekare, meni tako voljene pekare. Zec 3 metra visok 300 kilograma težak 3 metra širok, a šapa poput medvjeđih. Stajao je tako i gledao u me kao da sam njegova večernja mrkvica, mrkvica koju mu je tata kupus davao svake večere do njegova bijega u slobodu, gledao me i gledao, buljio u mene pa u burek, slasni burek, i uzeo mi burek pred očima i pobjegao zlokobno se smijući poput napaljena kunića sa zubnim problemima. Bježao je brzinom munje(četvrtina brzine svjetlosti cca), a ja klipsah za njim sve dok napokon nije stao u blizini velegrada Tibljaša, u centru kod kružnog toka i spomenika partizanima, okrenuo se i gramzivo u jednom velikom zalogaju progutao burek meni pred očima.
U taj kobni čas, potpuno nesvjestan sranja koja se odvijaju u scenu je ušetao Shabo. Isti čas shvatio je da je grdno pogriješio što je prvi puta u životu iznio smeće pješke, a ne autom kao inače. Stao je osjetio miris mesnog bureka iz odvratnih zečjih ralja i ispustio visok gotovo djevojački vrisak, onesvijestio se i pao u svoje vlastito smeće. Pao sam u drugi plan, znao sam da je shabo zečeva najdraža lovina, naravno uz burek, mislio sam da sam spašen. Zec je krvoločno i pohotno, nije zecu shabo služio samo za objed, krenuo prema Shabi. Odjednom jarka svjetlost, eksplozija boja i mirisa, tišina, sve je utihnulo, kao u grobu. Odjednom, pojavila se smrt u svoj svojoj veličini i izgubljenosti, još nije našla kostrenu pa je sad sva bijesna, a vjerojatno su joj i oni dani u mjesecu. Stala je, ogledala se oko sebe, omalovažavajuće frknula kad je vidje la mene skrivenog u grmu i nadrkano pošla prema zeki i glupavo upitala gdje je kostrena ,glupača. Zeko ju je s prijezirom pogledao, slatko trznuo s nekad slatkim nosićem i nasrnuo pojevši je u jednom ugrizu, pošto ga ni burek ni smrt nisu zasitili pojeo je Shabu, a na kraju i mene.
Sigurno se pitate kako sam ja ovo uspio napisati iz želuca divovskoga zeca, pa zapravo je logično. Zec je ubio smrt, da u mojoj priči je smrt smrtna, a zato jer je ubio smrt cijeli je svijet postao besmrtan uključujući mene i shabu i tako nas osudio da vječnost provedemo u smradu gnjiloga kupusa, mrkava i povremenih mesnih bureka.

By: Pajo C. Clark

Evo nas

18:01 Dobro jutro.Ufff,vidim da smo popularni....nevjernici jedni. Sumnjali ste da se možemo zabaviti ali niste bili u pravu. Začudo tamo je kiša padala možda 2 puta. I to negdje oko 22 i oko 1. I to bi brzo prestalo. Ni ja nisam mogao vjerovati jer smo na katamaranu išli kroz oluju i (po nekim izvorima) otišao nam je jedan motor. ja sam se dobro zabavio i bilo je dosta ljudi u svim klubovima(ne koliko ih bude kad je sunčano ali unutra je bilo puno). I Ante nas nije iznevjerio ovaj put. Vozio nas je tamo i natrag i NIJE nas pustio na kiši. O detaljima izlaska neću sada pričati,jer je to Shabotova zadaća. Biti će(barem meni) puno zabavnije kada vam on ispriča čega se sjeća(što baš i nije puno) jer se Mr. Bob upleo u priču.....hehe

by Toni

Biti ili ne biti....

Zatvorio sam vrata za sobom i vezao pojas. Pogledao sam ga i njegovo lice mi je govorilo sve.Najebali smo. Što nam je bilo da smo pristali na ovakvu glupost ni sami neznamo ali znamo da povratka nema. Možda nas je dosada dotukla,možda povodljivost. Što god da je neka je prokleto sto puta. Zeko je bio dosadan i ustrajan i da nismo pristali stalno bi kvocao o tome. Danas se saznaje jesmo li muškarci. Možemo li mi preživjeti na kiši i vjetru,bez hrane i prijatelja, u nepoznatom nam okruženju? Samo vrijeme će pokazati jesmo li spremni na pakao ZRĆA. Da,evo priznao sam. Ja i Shabo idemo na Zrće....Danas.....Jebiga.
Zeko je kriv. Shabo je prošle godine rekao da ako ide na Zrće mora biti mjesec dana lijepog vremena prije toga ili ništa. I opet radi grešku. Karte su plaćene i nema povratka.(barem ne do ujutro) Ako sve propadne Zeko je rekao da će nam vratiti pare koje smo dali za karte. Yeah right....
Ali ovo je barem dokaz da je on to stvarno rekao. Od cijelog ljeta mi baš danas idemo na Pag. Koji smo mi genijalci. Kada smo pitali zeku kakvo je vrijeme i rekli da će sigurno kiša on je odgovorio(citat):"Ma kakva kiša,šta je tebi? Ovdje sunce prži i svi se kupaju. Moj stari je gledao sve prognoze na svijetu i kažu da nema kiše." A ipak prognoza kaže drugačije.
Što uzeti? Čarape,maju dugih rukava,ručnik,kupaće,40kn za kartu natrag i min 150kn za party(ako ga bude). već znam koji je party danas: Zeko-je-došao-na-pag-pa-ga-mi-idemo-zabavljati-jer-nemamo-niš-pametnije-za-raditi party.
Woohoo!!(<--sarkazam)
Renta je nešto prosrao i ne ide.Pizda. Tako pustiti prijatelje na cjedilu....Vidjet će on kada ću mu slijedeći put prebaciti 3 tone kamenja za dva nepečena konjska čevapa i malo kruha. Ili prebaciti 500kg prozora za jednu cugu koju nikome nije kupio.(Da nisam zaboravio to obećanje...iako je dobar plan,toliko nas je izmorio i onda nitko nije imao snage doći u grad po tu cugu...sneaky bastard).
14:56 je i za 2 sata nam ide katamaran. moram se najest,posrat,otuširat i kupiti japanke(ne nužno tim redoslijedom) i to bi bilo to. Onda nam preostaje 2 sata igranja Una© da nam prođe vrijeme. Još ako bude nevera na moru ne gine nam Monopoly©.
Sutra slijedi izvješće o našem provodu na Zrću i članak o tajanstvenom slučaju utapljanja stanovitog I.Š(18) u 12cm vode na Zrću,otok Pag.

by Toni

Horror priča... samo za starije od 18!

...nemojte reći da vas nisam upozorio... buahahahahahahaha!!!



Bila je noć. Munje su parale nebo. Tek se u daljini nadzirao mjesec koji je jedva obasjavao riječke krovove. Između tih krovova jurila je nepoznata mračna pojava na bijelom konju. Bijaše to smrt, osoba ženskog spola, neodređene starosti, veoma zastrašujuća, međutim u njoj je postojala i jedna doza privlačnosti. Tražila je mirno predgrađe Rijeke zvano Kostrena. Tamo je živio starac čiji su posljednji sati otkucavali. Smrt je jurila po njega...Na jednom brdu, blizu Tibljaša, smrt je zaustavila mladića čudnovatog imena, Shabota, koji se vraćao iz lova na pijetlove. Upita ga ona pomalo ljutim glasom:
-Tražim Kostrenu, u kojem je to smjeru?
-Kostrena? U jooooj, di je to... To vam je kad idete ovom cestom prema dolje i onda samo ravno idete nekih 5-6 kilometara. Doć ćete do grada i onda pitajte za pomoć nekog drugog.
-Znači, samo ravno do grada?
-Tako je, i onda pitajte za kamo dalje.

Velikom brzinom jurila je smrt u smjeru koji joj je Shabo pokazao. Jurila je ona tako na svom konju, po vijugavim i rupastim cestama, međutim nikako doći u centar grada. Odjednom, smrt je čula neko prdekalo. Bio je to Hash na skuteru koji je dolazio njoj u susret. Zaustavi ona njega i upita ga di je centar grada, a on mudrim glasom odgovori:
-Samo ravno idete 2 kilometra.

Kiša je i dalje neumorno padala a smrt je jurila prema svom cilju. Odjednom, smrt se našla na raskrižju dviju cesta. Koja cesta je bila prava, a koja je vodila u propast? Smrt nije htjela riskirati i vratila se istim putem nazad u namjeri da nekoga pita za pomoć. Nakon samo nekoliko metara naišla je na pijanca zvanog Zeko koji je upravo izlazio iz lokalne birtije. Pitala ga je veoma smirenim glasom:
-U kojem je smjeru Kostrena?
-Ma saaaamo ravno... idi tamo malo gore, dole, ma samo raaavno...
-Nekoliko metara naprijed je križanje dviju cesta, gdje da skrenem, lijevo ili desno?
-Da, da, eee... baš tamo

Rekavši to, ovaj pijani dječačić je zaspao, a smrt je zapisala njegovo ime iz zasad još nepoznatih razloga. Slušajući svoju intuiciju, skrenula je lijevo i produžila u nepoznatom smjeru. Nakon neodređenog vremena ugledala je pekaru. Stala je tamo, vezala konja i ušla u pekaru. U redu za svoj večernji burek stajao je Bimbo. Smrt je pomalo izgubljeno pitala:
-Mogu li ovim putem doći do Kostrene?
-Joj nemojte, odite tamo desno, prema benzinskoj i onda idete samo ravno prema Pećinama. Nakon toga vam trebaju još nekih 4-5 kilometara do Kostrene. Ne možete fulat.

Smrt je tada projurila predloženim putem i nakon par kilometara naišla je na rotor kod novoizgrađenog tower centra. Rotor nije imao nikakvih znakova ni smjerokaza. Potpuno nemoćna, smrt je napravila nekoliko krugova oko kružnog toka i uputila se u nasumično odabranom smjeru...

Starac kojega je smrt tražila, još uvijek je živ i zdrav. Po gradu su počele kružiti priče, neki su čak i sumnjali u iskaze navedenih mladića koji su razgovarali sa smrti, neki su u to vjerovali, neki govorili da se smrt izgubila, pala u jarak ili sa litice u more... Neki se čak zaklinju kako i dan danas vide smrt koja izgubljeno luta po gradu raspitujući se kako naći
Kostrenu...

By stephen SHABO king