Keepin` it real!!!!!!!!!!

Na današnji dan prije 13 godina Hrvatska košarka je izgubila jednog od njavećih igrača koji je ikada kročio Europskim parketima.Na autocesti prema Munchenu radi neprilagođene brzine(Draženova djevojka je upravljala) automobil marke Golf II se zabio u prednji dio teretnog kamiona gdje je na mjestu nesreče Dražen Petrovič izgubio život.Vozačica i njena majka,koja je sjedila na zadnjem sjedištu su prošli sa lakšim tjelesnim ozljedama,ali draženu nije bilo spasa.Dražen je bio jedan od najboljih igrača,možda,čak i u svijetu ali imao je premalo vremena da dokaže koliko je velik.Dražen je na utakmicama najviše,u Europi koliko i u NBA, ostao zapamčen po nevjerovatnoj predanosti radu i po najelegantinjem košarkaškom šutu.Dražen je od malih nogu jako naporno radio,svaki dan bi ispucao minimalno 500-injak šuteva.On bi trebao,kada je rad u pitanju,biti uzor svoj današnjoj omladini koja igra košarku.

Draženu je odano najveće košarkaško priznanje kada je primljen(iz trećeg pokušaja,što mislim da je najveća greška jer je zaslužio da bude primljen iz prvog) u košarkašku kuću slavnih.
Sada evo jedan tekst koji je skinut sa stranice od draženovoj biografiji:
NBA 1993. sezona je tek započeta, a New Jersey Nets su već morali reći zbogom. Bila je to veličanstvena i nezaboravna noć u Meadowlands Areni gdje su Netsi rekli poslijednji zbogom Draženu Petroviću - i veliko hvala.
Ceremonija je započela unošenjem Draženovog dresa od strane Derrick Colemana i Chuck Daly-a kroz središnji dio terena gdje ih je dočekali Draženova obitelj, prijatelji, suigrači te rukovodeći ljudi iz Netsa.
Riječi Chuck Daly-a:
Hvala vam puno na večerašnjoj posjeti. Nisam siguran ukoliko se riječima može izraziti što je Dražen značio za ovaj klub, emotivno i fizički u svako smislu. Mislim da ćemo svi zauvijek pamtiti što smo upravo vidjeli na ekranu. Taj osmjeh, tu emociju, borbenost, i iznad svega, košarkaški gledano - taj šut! Nikada nećemo zaboraviti.


Dražen je po mome mišljenju, bio jedan od najboljih šutera u NBA. Izrazito dobro je igrao protiv Hustona Rocketsa. U jednoj utakmici, sa odličnim čuvarom na sebi, postigao je 44 koša. Mislim da je imao veliko srce, izrazitu želju za košarkom, te je igrao kao netko tko obožava košarku.
- Rudy Tomjanovich, Houston Rockets


Među zvijezdama...
Vrlo je poštovao ostale igrače, Mnogo je radio na svojoj obrani i dosegnuo NBA razinu obrane. Za sve europske igrače obrana je najveći problem, ali je Dražen to riješio napornim radom. Zaista je volio igrati, imao je jaku želju za pobjedom. Njegova kombinacija obrane, koju je neprestalno popravljao, i ubojitog napada postala je pravi problem za protivnike. Mogao je biti među najvećima.
- Phil Jackson, Chicago Bulls 1990-1998.

Mislim da nikada nisam vidio igrača koji je htio biti toliko dobar kao Dražen, ili netko tko je intenzivnije radio. Prije svega, njegov utjecaj u košarci, pa i u NBA, je ogroman. Dražen je bio prvi igrač koji je došao iz Europe te došao do velikog priznanja kao što je treće ekipa NBA.
- Willis Reed, New Jersey Nets Generalni Manager

Imao je nevejerovatan šut sa trice, mogao je prodirati do koša i asistirati. Bio je odličan igrač na putu do All-star momčadi. Svima nam iskreno nedostaje, bio je izniman mladić. Bilo mi je zadovoljstvo poznavati Dražena.
- Clyde Drexler, Houston Rockets

Nikada nisam vidio amaterskog ili profesionalnog igrača koji je trenirao intenzivnije od Dražena. On je potpuni profesionalac u predanosti rada.
- Tom Newell, pomoćni trener Netsa

Nije više sa nama, ali uistinu mislim da je... zato što se sjećamo svaki dan. Ja se sjetim Dražena svaki put kada gledam košarkašku utakmicu... kakav je primjer bio za sve mlade igrače u Europi. Za mene, bio je najbolji igrač Europe svih vremena.
- Huan Antonio Samaranch, predsjednik Olimpijskog odbora

Mislim da su svi u NBA prepoznali Dražena kao fenomenalnog igrača, a pogotovo šutera. Njegov šut je bio dramatičan i obično bi šutirao sa udaljenosti sa koje ostali igrači normalno i ne pomišljaju na šut... pa čak i dalje. Bio bi jedan od top 10 strijelaca u ligi i olako najbolji šuter u NBA sa dalekih distanca.
- Chuck Daly, Detroit Pistons, NJ Nets









POSLJEDNJE HVALA
Piše: Biserka Petrović, majka Dražena Petrovića



Grob Dražena Petrovića na zagrebačkom Mirogoju.
Gledajući ljude, poznate i nepoznate, uglavnom nepoznate - dolaze na Draženov grob. I ljudi koji su nekad osjećali stanovitu ljubomoru. Dolaze da bi tražili oprost. Dražen je, rekla bih, dobio nešto što nije imao dok je fizički bio tu. A to je važno, posebito za nadolazeće generacije.
Teško mi je vjerovati da ga nema. Kada se zaželim Draženovog glasa, stavim kazetu, da bih čula, vidjela kako igra. Vraćajući se ovih posljednjih godina, stalno imam osjećaj da je Dražen nešto vidio, naslućivao. Kao da je morao potrošiti ogromnu energiju u kratkom vremenu. Znao je pogledom i mislima odlutati... kao da je znao.
Nikada neću zaboraviti Diega Maradonu. Na Mirogoju, vidjela sam suze u očima. Kada je poljubio sliku i položio cvijeće, rekao mi je - Nemojte biti tužni, on je bio fenomen, vjećno će živjeti.

Stalno se vraćam u New Jersey. Netsi su nešto što se riječima neće lako opisati. Ljudi za koje razmišljamo da su hladni, Amerikanci. Toliko brinu o nama, gotovo nas je šokiralo. Znaju da ih je Dražen digao, vratio, natjerao na dodatan rad. Willis Reed, stalno mi je govorio - Hvala što preko vas možemo prenijeti sve što smo osjećali prema Draženu. New Jersey je i naš dom i mi ćemo tamo uvijek dolaziti.


Charles Barkley sa Biserkom Petrović
Sjećam se i Charlesa Barkleya, čovjeka koji je prvi ponio Draženovu nagradu na McDonald's Openu. Dijelio je klincima autograme, prišla sam i rekla mu - ja sam Draženova mama. Ostavio je sve, bio je to jedan trzaj, zaboravio je na klince. Poput Dražena, emotivci, moraju biti emotivci da bi bili veliki sportaši. Uhvatio je Jolu (Draženovog oca) i mene, to je bio stisak, svu snagu koju je imao. Nije nas puštao iz zagrljaja. Petro je bio veliki igrač, samo je to rekao. To nikada neću zaboraviti i uvijek ću navijati za njega.
Kada su upitali Chuck Dalya, prije svijetskog prvenstva u Toronut, zašto napušta trenerski posao u Netsima, rekao je - Trebao sam to učiniti lanjske godine kada je kapetan (Dražen) napustio brod.
Na svima je Dražen ostavio traga.
Kada je odlazio u Cibonu, nitko u Šibenku nije shvaćao kako mu je bilo teško. Prvi odlazak od kuće, puno je patio. Kasnije su ljudi shvatili, uvidjeli da je njemu i Europa mala, ali to je išlo postupno. Shvatili su da je Dražen prezentirao svoj grad, svoju državu. Jedan novinar vrlo je lijepo rekao - Mi smo sada manji, kada Dražena nema.


Dražen sa majkom Biserkom
Draženu je košarka bila i ostala najveća ljubav. Kada sam vidjela da je osvojio sve, uspio u NBA, rekla sam - Dražene, dosta je više rada, treba nešto ostaviti i za život. Rekao je - Sve ti to dobro kažeš, ali ima nešto što je jače od mene. Ja sam najsretniji kada radim. Kada stojim propadam. Ti ne možeš osjetiti zvuk lopte, kada sam u dvorani sam s loptom.

Vratiti ću se u Müchen. Bila sam na mjestu nesreće... položila cvijeće. Nisam osjećala niti razmišljala da je tu Draženov kraj... osjećala sam da je tu i da će jednostavno doći. Djevojka koja je vozila auto u Draženovoj pogibiji? Bila je dio Dražena, da nije želio, ne bi toga dana otišao sa njom. Bila je kod nas i vjerovatno je tada shvatila tko je zapravo Dražen. Ona svoj tert nosi i samo ona zna kako ga nosi.
Dođu ljudi i često mi kažu - Bog uzme dobre da bi živjeli vječno. I Dražen je tako razmišljao u posljednje vrijeme. Osjećam to. Meni je uvijek nevjerovatno s koliko pažnje, poštovanja i ljubavi svi ti ljudi respektiraju i vole Dražena. Imam osjećaj na još veću obavezu prema tim ljudima.
Znam da je i Dražen tako osjećao. Kada bi dobio utakmicu, a narod ne bi izašao iz dvorane sretan, nasmijan, on se osjećao kao da je izgubio utakmicu. Narod je to osjetio, i sada mu vraća. Zato bih se, u Draženovo ime, još jedanput zahvalila svim tim ljudima.