25.10.2008., subota
A girl with the broken smile
|
odlazi...kao rosa sa prvim zrakama sunca... pada...kao kapljica vode sa dlana... iskače iz vlastite kože,vlastitih ograničenja,strahova i briga tražeći dublji smisao postojanja,nekoga tko će živjeti za nju i za koga će ona živjeti.. sve oko nje izgubilo je smisao... prijatelji se joj postali djeca,ne vidi u njima više sigurnost i ovo vino koje pije nema više isti okus kao prije...sve se promijenilo... pjesme koje su je smirivale,opuštale kada su trebale,izgubile su svoju melodiju,sada ispunjavaju nečiju tuđu izgubljenu dušu. nestaje u masi, nije više ona koja određuje pravila, nije više klaun u sivom svijetu... kolotečina je učinila svoje, ugušila ju, istukla i ostavila na pločniku bez ikoga tko bi ju digao i zaliječio rane, obrisao krv sa njenog lica,poljubio i pružio utjehu, zagrljaje i sigurnost. netko bi rekao kako je kolotečina sigurna..da za kukavice..ona nije kukavica i to je davno utvrdila..ona je netko tko će se boriti za život, netko tko će se životu nasmijati u lice,okrenuti se podignutom glavom i sa smješkom na licu... no ne i sada... lak na noktima je izblijedio, šminka se razmazala,nestala. ostala je sama,jadna i patetična pred okrutnošću svijeta,ljudi, pred njihovom zlobom i željom za uništavanjem..željom za vladanjem nad drugima,pokoravanjem sama je..ogorčena vlastitim odrazom u ogledalu...uživa u boji svoje krvi koja joj teče niz ruku, gubi se i nestaje baš kao i ona sama dok u isto vrijeme uživa u okusu postojanja, mirisu boli koja joj iznova dokazuje da je živa, da nije duh, sjena drugih ljudi .. samo joj treba netko...netko tko će joj vratiti sigurnost u njen slomljen duh..život u njeno izmoreno tijelo...smiješak na njeno tmurno lice i ljubav u njeno slomljeno srce... she will be loved...jednom... |
