Bez muke olako priznajem: nisam planirao tako brzo naoštriti pero, ali silom prilika morao sam zaskočiti svoju omiljenu gusku da umjesto nje još malo zagačem.

Po prirodi stvari, drugotni sam. Jer prvotna je moja majka koja je pak na sliku svoga oca koji je po pričanju ista svoja majka. I tako unedogled i unatrag do prve (neposlušne) makromolekule. Te makromolekule, ako i jesu bile neposlušne, nisu bile upravljane prorocima, dogmama ili nevidljivim bradonjama koji stalno nešto zapovijedaju. Potpuno sam siguran, a to zna i svaki polaznik nastave iz biologije, da je svaki embrij prvotno ženski te da je inzistiranje na Adamu kao prvom čovjeku razumno koliko i čerupanje guske da biste perom napisali e-mail.

Kada bih ustvrdio da je bog supočinitelj u zločinima diljem svijeta, da je nenormalno u XXI. stoljeću vjerovati u ljudsku partenogenezu i voditi rasprave s nevidljivim bićima, religiozni bi me tužili kako vrijeđam njihove vjerske osjećaje (iskreno, nikada nisam razumio kako se točno detektiraju vjerski osjećaji i kako ih razlikuju od drugih vrsta boli). Kada ti isti moju prvotnu zovu drugotnom koju bi trebalo biti sram što uopće želi biti ravnopravna u demokratskom sekularnom društvu, onda se skrivaju iza odredbe koja diskriminaciju uvodi na mala vrata. To mi samo govori kako zakonodavac očito ne razumije neke stvari, među njima i onu da za diskriminaciju ne može biti izuzetaka jer se u tom slučaju svaki vjerski fanatik može sakriti iza vjerske doktrine i onih silnih redaka tzv. svetih knjiga koji pozivaju na nasilje i obračun s "nevjernicima". Ako ne vjeruju, neka pogledaju vjersko ludilo na Bliskom istoku ili one crne zastave neposredno uz hrvatsku granicu. Nije daleko.

Od prvog sam dana protiv svake diskriminacije. Na vlastitoj sam koži osjetio što znači biti laboratorijski miš i zato ni pod koju cijenu ne želim nazad u laboratorij gdje će bilo kakav drugi miš provoditi neuspješne i upitne eksperimente. Ne treba nikakvo dodatno ispitivanje da bude jasno kako svako toleriranje diskriminacije, pa i one tzv. pozitivne, samo pridonosi još većoj diskriminaciji.

Zamislimo konkretan slučaj:
Javite se na natječaj za posao u javnoj službi (plaću bi vam, dakle, trebali osigurati porezni obveznici). Vi i drugi kandidat visoko ste obrazovani, završili studij s izvrsnim ocjenama, diplomirali u roku, imate traženo radno iskustvo, pa čak i dodatna znanja, nekakva priznanja u struci i sl. I onda drugi kandidat izvadi iz šešira adut koji mu daje nedostižnu prednost: kršten je ili je pripadnik neke manjinske grupe. Kakve to veze ima s radnim sposobnostima i kako taj čin diskriminacije doprinosi njenu suzbijanju?

Ponekad mislim da je društvo preduboko u raljama pojedinih religija. I to onih koje bi ljudsku seksualnost zaključale do braka, a djecu uvodili u svoje dogme još prije njihova rođenja. Za seks nikada dovoljno stari, za religiju nikada premladi, to je njihov presveti moto.

Koliko roditelja poštuje ove odredbe i koliko njih to može razumjeti ako pristaju biti dijelom stada koje ne može nikamo bez pastira? Kroz život me nije vodio ni ovan predvodnik, ni pas ovčar, a ni pastir. Vodila me moja prvotna majka. Umjesto da se traže izlike u (očito nekvalitetnom) zakonu, sve bi izjave koje potiču diskriminaciju trebalo zakonski zauvijek prognati iz javnog prostora. Govor kojim se diskriminira pojedinca ili skupinu ne može biti u sferi osobna mišljenja ili vjerske doktrine jer taj govor utječe (pa čak i oblikuje) javno mnijenje (posebno ako ima huškački karakter) i stoga nije dovoljna ocjena javnosti već reakcija zakonodavca. U cijeloj je toj drami najtragičnija epizoda što se sve to financira javnim novcem (dakle, novcem i tih drugotnih).

Do danas još nisam shvatio zašto se vjernici toliko opiru uvođenju crkvena poreza. Član sam nekoliko društava i organizacija iz osobna uvjerenja i moje članarine nitko osim mene ne plaća. Vjera je uistinu privatna stvar pojedinca (na radnom mjestu on poštuje pravila svoje struke, a ne nauka vjerske organizacije kojoj pripada) i društvo ne može biti oblikovano po vjerskim mjerilima (vjerski moral obvezuje vjernika, ne građanina koji živi po građanskim zakonima). Iz tog razloga podržavam povratak vjerskog učenja u bogomolje (mitoze i djevice ne mogu u iste klupe). Moja je prvotna pohodila crkveni vjeronauk u doba "mračnog" socijalizma, izrasla u uzornu vjernicu koja je nama djeci uskraćivala povlastice u korist tuđe gladne djece. Kada smo se u "domoljubnoj" zatekli u problemima drugi su nam "uzorni vjernici" (kojih je odjednom bilo sve više) počeli "pomagati" s "Bog je milostiv, uzdajte se u Njega!". Nikada prije nisam čuo toliko citiranja Isusa i zazivanja Boga. Čujem ga i danas od onih koji ugodno žive na račun poreznih obveznika u, očito, obećanoj zemlji za rimske i druge ovratnike. Što oni znaju kako je to biti bez posla, blokiran, ovršen, boriti se za druga gladna usta, plaćati vlastite troškove? Kažu da pomažu potrebitima, ali znate što? Oni dijele novac koji smo im mi isplatili, hranu, odjeću i obuću koju nosimo i koju sam i sam od malena nosio u njihova prihvatilišta (Mislite li da su mojoj majci nakon rata htjeli donirati barem kilogram brašna i litru ulja? Nisu. Ona je za nekoliko obroka založila obiteljski nakit). Oni su dobri koliko smo mi (ne)namjerno dobri. I zato je bitno naglasiti da sredstva koja građani uplaćuju u javnu kasu nema spola ni boga kojem bi se klanjao. Ta kasa služi da bi se unaprjeđivalo javno dobro. Ne unapređujete javno dobro ako gradite velebne sakralne objekte, financirate podna grijanja, onikse i ostale luksuze dok vam se škole i bolnice urušavaju. Svatko tko tako postavlja prioritete, ruga se vlastitom narodu.

Možda griješim, ali čini se da će ovo stoljeće biti u znaku borbe za izvor pitke vode i spas čovjeka (i čovječanstva) od vjerskog ludila. Znate, osobno nisam protiv bogova, već samo protiv ljudi koji tvrde da ih zastupaju i da im za to treba što više vašega novca. Zašto radite za njih? Radite za svoju djecu, svoje prvotne i drugotne i za čovjeka u sebi kojem ne trebaju mitovi iz doba kada su se ljudi bojali vlastite sjene.