A sada narod!
07.11.2009.
Smatrao sam svojom dužnošću da vas podsjetim, ako ne i upoznam s informacijom, kako 15. studenog kreće prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma na kojemu bi se građani Hrvatske (a oni su u cijelom fenomenu demosa najbitniji) izjasnili o prihvatljivosti Sporazuma o arbitraži. Na žalost, iako nas je brojčano samo dvostruko više od građana Slovenije (čiji glas vlastodršci iniciraju čuti i nastoje uvažiti), moramo skupiti deseterostruko više potpisa (slovenskih 40 tisuća prema hrvatskih 450) kako bismo one, kojima smo dali punomoć, vratili na pravi put (nitko nije nepogrešiv, zar ne?). I sam držim da su za takve zahtjeve ostvareni uvjeti odnosno da se radi o pitanju "koje je važno za neovisnost, jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske" (kako to lijepo piše u članku 86. Ustava RH).
Predstavnici Inicijative smatraju da bi se građani na referendumu trebali izjasniti jesu li za to da se u cijelosti odbaci Sporazum o arbitraži između hrvatske i slovenske vlade koji je potpisan 4. studenoga u Stockholmu, odnosno da se spor ne može rješavati na ad hoc arbitražnim sudovima nego isključivo na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Međunarodnom sudu pravde UN-a u Den Haagu. Svoju namjeru da od 15. do 29. studenoga prikupe 500.000 potpisa potrebnih za raspisivanje referenduma predstavnici udruga objavili su danas u Europskom domu u Zagrebu. Ujedno su najavili da će ista inicijativa danas biti objavljena i u Splitu i Umagu (business.hr)
Zašto je vrijeme za glas naroda protiv svakog teritorijalnog ustupka ili ustupka koji bi na bilo koji način oštetio zemlju (ne državu) naših predaka? Jer je prema članku 2. Ustava RH "suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv". Jer se po istom članku taj suverenitet prostire nad kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja", a koji ne mogu biti predmetom ikakva dogovora pod svaku cijenu (deblokade pregovora, ulaska u saveze s drugim državama, itd.). Jer prema tom istom članku sabor i, nota bene, narod ove države odlučuje "o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime i o udruživanju u saveze s drugim državama".
Zašto je referendum uvijek dobra pljuska neodgovornim političarima?
1. jer uključuje one koje su ovi zanemarili ili proglasili nebitnima - narod
2. jer dokazuje da između Boga i sabora postoji još jedna stuba hijerarhije
3. jer jamči da većina nije selektivno odabrana i da stoga ne postoji opasnost od premoći glasačke mašinerije koja se želi svidjeti stranci, a ne pravdi i razumu
4. jer nam jamči prihvaćanje odluke donesena na referendumu s obzirom da je ova obvezujuća za sve, pa i za one koji su dobro nacije podredili osobnom dobru
Prije nego što se odlučite na to želite li ostvariti ustavno pravo na referendum i imati pravo glasa na još koji dan, osim na dan izbora, podsjetit ću vas:
1. da u naše ime žele prihvatiti sporazum koji Republici Sloveniji omogućava izlaz na otvoreno more (čime neosporno, bez obzira na izbor koridora, hrvatska postaje oštećenom stranom), bez prethodna utvrđivanja ima li dotična strana pravo na to (članak 3b Sporazuma o arbitraži jasno govori da se mora utvrditi taj pristup koji ne može ići drugim koridorom osim onim koji uključuje hrvatske teritorijalne vode) i bez obrazloženja zašto se pitanje granice mora rješavati baš sada u vrijeme slovenskih prijetnja blokadom, a ne, recimo, kada Hrvatska postane članicom EU (kao što je to slučaj s Republikom Slovenijom).
Zašto je referendum uvijek dobra pljuska neodgovornim političarima?
1. jer uključuje one koje su ovi zanemarili ili proglasili nebitnima - narod
2. jer dokazuje da između Boga i sabora postoji još jedna stuba hijerarhije
3. jer jamči da većina nije selektivno odabrana i da stoga ne postoji opasnost od premoći glasačke mašinerije koja se želi svidjeti stranci, a ne pravdi i razumu
4. jer nam jamči prihvaćanje odluke donesena na referendumu s obzirom da je ova obvezujuća za sve, pa i za one koji su dobro nacije podredili osobnom dobru
Prije nego što se odlučite na to želite li ostvariti ustavno pravo na referendum i imati pravo glasa na još koji dan, osim na dan izbora, podsjetit ću vas:
1. da u naše ime žele prihvatiti sporazum koji Republici Sloveniji omogućava izlaz na otvoreno more (čime neosporno, bez obzira na izbor koridora, hrvatska postaje oštećenom stranom), bez prethodna utvrđivanja ima li dotična strana pravo na to (članak 3b Sporazuma o arbitraži jasno govori da se mora utvrditi taj pristup koji ne može ići drugim koridorom osim onim koji uključuje hrvatske teritorijalne vode) i bez obrazloženja zašto se pitanje granice mora rješavati baš sada u vrijeme slovenskih prijetnja blokadom, a ne, recimo, kada Hrvatska postane članicom EU (kao što je to slučaj s Republikom Slovenijom).
Branka Šepatrović je također izvijestila novinare kako je brod na kojem je ona bila, tijekom plovidbe uz crtu sredine u Savudrijskoj vali, kada su snimali bacanje plutača s hrvatskim zastavama, presreo slovenski policijski čamac, rekavši im da se nalaze u slovenskom moru te kako trebaju napustiti tu lokaciju, što su oni prvotno odbili. (business.hr)
S obzirom na otvorena granična pitanja sa svim susjednim državama (izuzev Mađarske), pitanje je koliko nas još ustupaka čeka radi "dobrosusjedskih" odnosa.
2. da su, u svoje ime, odlučili odreći se međunarodne pravne institucije, Međunarodnoga suda pravde u Haagu (odrekli su se ZERP-a, gdje ne bi suda), iako su na taj način mnoge članice EU-a rješavale otvorena granična pitanja, osudivši nas na nekakvu ad hoc sklepanu arbitražnu komisiju iznjedrenu od strane političke Europe koja cijeli ovaj granični spor tretira kao politički, a ne pravni problem (jer u suprotnom ne bi dozvoljavali blokiranje pristupnih pregovora zbog otvorenih graničnih pitanja, drugim riječima: ovo je presedan) požurujući obje strane, pa i na štetu međunarodna prava, da što prije riješe tu kavgu. Međutim, sva prava koja je Hrvatska ostvarila nad svojim teritorijem je isključivo u službi onog međunarodnog i nikakvim se političkim igrama i pritiscima ne bi smjela prokockati ta suverenost. Ponovimo: ucjene nisu načelo vladavine prava i nije bitno što ih se ova ili ona vlast boji pa potpisuje sve i sva.
3. da nas uvjeravaju kako bismo bez njihove domoljubne odluke ostali na mjestu još desetak godina, bez završenih pristupnih pregovora, zaboravljajući da nakon završetka istih (minimalno godinu dana) moramo pričekati njihovu ratifikaciju u parlamentima članica država Europske unije (minimalno tri godine, prema dosadašnjem iskustvu). Osim toga, nitko ne može predvidjeti koliko će po tom pitanju otezati slovenski parlament, pa sam u dobroj vjeri ostao pri 2013. kao godini pristupanja EU (ponavljam, to je ideal, nimalo realnost), što znači da će se odluka arbitražne komisije (unutar narednih godinu dana) zasigurno provesti, no nije sigurno da ćemo u narednom desetljeću pristupiti EU (iz razloga koje sam naveo).
Istina, možda su četiri godine čekanja bolje od deset, ali imajmo na umu da su godine jedini dobitak i da probleme koje nismo osvijestili, a kamoli riješili, ionako neće drugi rješavati za nas (to za one koji čekaju da nam EU riješi probleme korupcije, pravosuđa, nezaposlenosti, neučinkovite administracije, itd.).
3. da su prema sporazumu o arbitraži odluku arbitražne komisije dužne prihvatiti obje strane bez obzira na eventualnu neprihvatljivost odluke (drugim riječima, natrag se ne može, promislite na vrijeme).
4. da od osamnaest stručnjaka međunarodnoga prava svega njih pet podržava sporni sporazum, a što vas obvezuje da barem pročitate Sporazum (ako već niste) i ne prepustite odluku stranačkim glasačkim mašinama za koje samo znamo da su odane strankama. A gdje je tu narod? A gdje je tu država?
2. da su, u svoje ime, odlučili odreći se međunarodne pravne institucije, Međunarodnoga suda pravde u Haagu (odrekli su se ZERP-a, gdje ne bi suda), iako su na taj način mnoge članice EU-a rješavale otvorena granična pitanja, osudivši nas na nekakvu ad hoc sklepanu arbitražnu komisiju iznjedrenu od strane političke Europe koja cijeli ovaj granični spor tretira kao politički, a ne pravni problem (jer u suprotnom ne bi dozvoljavali blokiranje pristupnih pregovora zbog otvorenih graničnih pitanja, drugim riječima: ovo je presedan) požurujući obje strane, pa i na štetu međunarodna prava, da što prije riješe tu kavgu. Međutim, sva prava koja je Hrvatska ostvarila nad svojim teritorijem je isključivo u službi onog međunarodnog i nikakvim se političkim igrama i pritiscima ne bi smjela prokockati ta suverenost. Ponovimo: ucjene nisu načelo vladavine prava i nije bitno što ih se ova ili ona vlast boji pa potpisuje sve i sva.
3. da nas uvjeravaju kako bismo bez njihove domoljubne odluke ostali na mjestu još desetak godina, bez završenih pristupnih pregovora, zaboravljajući da nakon završetka istih (minimalno godinu dana) moramo pričekati njihovu ratifikaciju u parlamentima članica država Europske unije (minimalno tri godine, prema dosadašnjem iskustvu). Osim toga, nitko ne može predvidjeti koliko će po tom pitanju otezati slovenski parlament, pa sam u dobroj vjeri ostao pri 2013. kao godini pristupanja EU (ponavljam, to je ideal, nimalo realnost), što znači da će se odluka arbitražne komisije (unutar narednih godinu dana) zasigurno provesti, no nije sigurno da ćemo u narednom desetljeću pristupiti EU (iz razloga koje sam naveo).
Istina, možda su četiri godine čekanja bolje od deset, ali imajmo na umu da su godine jedini dobitak i da probleme koje nismo osvijestili, a kamoli riješili, ionako neće drugi rješavati za nas (to za one koji čekaju da nam EU riješi probleme korupcije, pravosuđa, nezaposlenosti, neučinkovite administracije, itd.).
3. da su prema sporazumu o arbitraži odluku arbitražne komisije dužne prihvatiti obje strane bez obzira na eventualnu neprihvatljivost odluke (drugim riječima, natrag se ne može, promislite na vrijeme).
4. da od osamnaest stručnjaka međunarodnoga prava svega njih pet podržava sporni sporazum, a što vas obvezuje da barem pročitate Sporazum (ako već niste) i ne prepustite odluku stranačkim glasačkim mašinama za koje samo znamo da su odane strankama. A gdje je tu narod? A gdje je tu država?
Slovenija je prilikom ulaska u Europsku uniju prevarila Bruxelles tvrdnjom da su granična pitanja sa susjedima riješena, a sadašnjom blokadom Hrvatske zaustavlja europski projekt tisućljeća. Oni (EU) su vjerovali Sloveniji koja je tvrdila da su sva bilateralna pitanja sa susjedima riješena i na osnovi toga je Slovenija i primljena u EU. Slovenija blokira europski tisućljetni projekt, projekt ujedinjenja, jer Slovenija zbog bilateralnog pitanja ne zaustavlja samo Hrvatsku nego i cijelu jugoistočnu Europu na putu ka EU (Stjepan Mesić u intervjuu za austrijski radio Ö1, travanj 2009.)
Rizik postoji, kazaše oni. Kao da smo općili bez zaštite. E, pa neće nas više. U mozak. Bez obzira na one kojima tih par kvadrata ne znači ništa (iako bi vjerojatno tužili susjeda čiji bi pas ometao posjed).
Tekst je prenesen i na ove stranice.
komentiraj (2) * ispiši * #