Nisam mogao ne primijetiti plimu koja je zadnjih mjeseci i tjedana zapljusnula društvenu mrežu Facebook, usoljenu silinu glasova koja se okomila na jedan običan servis upirući u njegovu krivnju kao da ovaj ima ijednu živu stanicu. Istodobno su bez lekcije prošli svi oni zaigrani živi primjerci koji su zabušavali s pogrešnim alatom. Optužbe na račun Facebooka su ozbiljne koliko i one na račun ispravnosti vozila kojim u pogrešnom smjeru upravlja osoba u alkoholiziranu stanju, a ideja o njegovu blokiranju jednaka onoj da se iz prometa isključe svi osim pijanca za upravljačem. Kao što mnogi ljudi godinama imaju vozačku dozvolu, a da se ne znaju ni pošteno sparkirati (imao sam susjeda koji zbog višestrukih fobija nakon položenog vozačkog ispita nije napravio više od deset kilometara vožnje, no taj još nije bio ništa prema biseru koji je vožnju započinjao priručnikom za vozače, i tako nekoliko narednih godina), tako se ni mnoštvo koje se trendovski sjatilo na međumrežje kao ptice na telefonske žice, ne zna ponašati usprkos stupnju informatičke pismenosti. Pritom se zaboravlja da je za sve potrebno imati i kulture, a ne samo formalno znanje.
Prateći malo to virtualno selo zvano Facebook, zaključio sam da se ovaj obično koristi na dva načina: jedan je pomalo neozbiljan i uključuje mahnito skupljanje tzv. prijatelja (još jedan isprostituiran pojam), nuđenje svijetu svojih prerađenih slika (pa ove stranice katkada nalikuju stranicama agencije za spajanje usamljenih srdaca) i otvaranje besmislenih grupa u svrhu samoreklame i čoporativna nadmetanja. Drugi je način zadržavanja na Facebooku nešto ozbiljniji i usmjereniji na produktivniju komunikaciju s dislociranim sugovornicima koji se međusobno relativno dobro poznaju s obzirom da su poslovno ili privatno povezani. O potencijalnom trećem načinu korištenja Facebooka u gazimestanske svrhe ovoga puta, ležernosti teme radi, ne bih trošio riječi. Dakle, Facebook možemo shvatiti kao kafić koji neki koriste za ugodno druženje, a drugi za opijanje i razbijanje, no bilo bi bolje da ga doživimo kao ekonomično sredstvo za premošćivanje fizičkih udaljenosti jer u tom slučaju nećemo postati ovisnici kao u slučaju hodočašćenja u kafić. U tom slučaju neće biti ni krvnih delikata koji se sve češće vežu uz korištenje ove društvene mreže ili se barem takva patologija neće izravno vezivati uz jedno virtualno okupljalište.
Kada bih malo analizirao profile svojih znanaca koji krstare Facebookom opisao bih nekoliko meni najzanimljivijih:
Profil #1: muškarac, bivši suprug i otac, u braku s preljubnicom proveo integralnih godinu dana, živi sa sinom i psom u unajmljenom stanu koji je posljednji put očišćen po izgradnji stambenog objekta, od svih pokretnina u stanu posjeduje samo plahte, poznat po tome što je veći dio dana provodio ispred škole, danas radi jedini posao koji su mu drugi našli, dok večeri provodi u obližnjem kafiću ili na Facebooku gdje ćaska s osobama koje poznaje samo preko slika. Nije izbirljiv (možda zato što manjka ponuda), avanturistički je tip kojemu je život autocesta pa svako malo drži palac uzdignut. Netko će se valjda i zaustaviti.
Profil #2: žena, supruga i majka, akademski obrazovana (uz više sreće, a manje truda), opsjednuta ulogom supruge i majke pa neprestano šalje izvještaje o zgodama svojih ukućana (što su jeli, kako su spavali, kakva im je bila probava, itd.), suprug-pingvin također ima otvoren profil na Facebooku, ali je gotovo nevidljiv i rijetko komentira topničke dnevnike svoje družice. Još uvijek nije sigurna u kom smjeru nastaviti karijeru pa dane krati šopingom i dugim kavama s neosufražetkinjama koje su kao i ona zadnju knjigu pročitale još u srednjoj školi. Dobru vanjštinu kvari unutrašnja praznina očita pri pokušaju ostvarenja konsktruktivnijeg razgovora. Ovdje dobro pristaje ona narodna: Svaki lonac nađe poklopac.
Profil #3: žena, udana, bez djece, nikada nije polagala pažnju na obrazovanje, no prezire obrazovanije od sebe, izuzetno brine o svom izgledu iako nema nikakav društveni život i rijetke su rute izvan kuće i radnog mjesta, Facebook koristi po načelu "vidjela žaba da se konj potkiva", krajnje apolitična, formalno religiozna, još uvijek bez ideje kakvu karijeru želi, mašta o životu Rockfellera dok istodobno skuplja sitniš za kavu. Za to vrijeme suprug karta s jedina dva prijatelja ili se igra s daljinskim upravljačem smatrajući se, poput svoje životne družice, potcijenjenim primjerkom. Valjda zato gledaju svisoka i kada nose smeće u kontejner. Neka verzija Gotovčevih, ali osim blistavog obrazovanja i sličnih neradnih mjesta, sve je ostalo antipodno.
Profil #4: muškarac, nezadovoljan izgledom, karijerom i svojim nezainteresiranim roditeljima koji radeći nisu ništa zaradili, eksperimentira sa životom kao da je maloljetan, u neprekidnoj potrazi za bilo kakvom dušom (jer shvatio je da gubi vrijeme tražeći srodnu), aktivan na mnogim internetskim servisima gdje se predstavlja nadmoćnim u svim znanim područjima i kategorijama, u naravi je zapravo skroman i ne voli se isticati. Što je stariji sve više poprima osobine svojih roditelja. Jedna od njih je i kulinarsko umijeće u spravljanja dvaju jednostavnih jela od kojega jedno pripada kategoriji onih hladnih pa često objeduje u opskurnim zalogajnicama. Sve više nalikuje na boema koji razumijevanja ne nalazi ni u sebi samome.
Profil #5: muškarac, neoženjen, radikalan prema drugima, liberalan prema sebi, redovit na misama, no prezire kler, kao i Petrarca ima svoju Lauru, no pjesnički je invalidan, živi u prevelikoj kući s obitelji koju rijetko viđa, neprestano se žali na teško financijsko stanje dok istodobno nije u stanju pobrojiti svu imovinu, radi uz studij koji prezire i ne zna zašto je isti upisao, redovito prijavljuje ispite kako bi pao na njima, dijelom to čini i kako bi zadržao studentska prava (ako mu je za vjerovati), želi napustiti zemlju jer zna da bi drugdje uspio u roku treptaja, ali nema živaca tražiti radnu dozvolu, društveno je neprilagodljiv, izbirljiv je (možda zato stalno kombinira dvije košulje s dva para hlača), tvrdi da se nikada neće oženiti jer nijedna izabrana nije izabrala njega, sklon je čestim promjenama raspoloženja u rasponu od smijeha hijene do tužaljke kamena.
Dakako, svjesni ste da su ovo tek pojedini mjehurići pjene u moru profila, no meni su se učinili zanimljivijima od profila kakve nam serviraju redatelji loših sapunica koji neprestano forsiraju nepostojeće dijaloge i živote.
Što poručiti za kraj? Dragi fejsbukovci, sredstvom se rukovodi na ispravan način, od njega se ne očekuje zrelost i odgovornost, stoga, ako ste zeleni, pričekajte još nekoliko izlazaka sunca, a nakon što ih dočekate ne zaboravite zadržati nadzor nad životom u tri dimenzije.