Generacije
U prethodnom je tekstu spomenuta podjela Lorri Johnson na pet generacija pa nije naodmet ponoviti takvu podjelu.

Prvu generaciju (djecu rođenu između 1958. i 1968. naziva Alfa generacijom koju karakterizira plavo-zeleno-ljubičasti omotač unutar aure skriven mentalnim oker slojem koji je tu prvu generaciju štitio od okoline i njezina utjecaja kako bi ova razvila svoje sposobnosti, ali pripremio okolinu na nju. Ovaj period Johnson naziva razdobljem Saturnova povratka koje je omogućilo iskustvo Mračne noći buđenja. Taj period svaka generacija doživljava u 28. ili 29. godini života i on obično traje narednih 7,5 godina. Tijekom tog perioda osoba otkriva svoje sposobnosti, postaje svjesna svoje Misije (još uvijek ne znamo o kojoj i kakvoj se točno misiji radi), prolazi kroz iskušenja i nakon razdoblja testiranja, vraća se sebi (ovdje se pitam zašto kroz ta iskušenja, testiranja i iskustva ne prolaze i ostali ne-indigo ljudi ili su samo zanemareni u promatranju?). Po završetku razdoblja Saturnova povratka ovakva je osoba još više razvila svoj senzibilitet u intuitivnost (pitanje je konačne svrhe), ima bolji uvid u tuđe emocije, misli i namjere, a nerijetko prakticira i neke alternativne iscjeliteljske tehnike poput reikija. Smatra se da je ova generacija izašla iz faze buđenja i da je već prešla u fazu pojačanog senzibiliteta (Oktarin ili Kristalna faza) odnosno da je dosegla indigo zrelost koja nastupa u četrdesetima.
Drugu generaciju (djecu rođenu između 1968. i 1978. godine) naziva Beta generacijom koja ima identičnu boju omotača u auri, s time da mentalni oker sloj nije vidljiv. Za prve je dvije generacije (Alfu i Betu) karakteristično da njihovi pripadnici izgledaju mlađe nego što uistinu jesu i da će nadživjeti svoje vršnjake. Pitanje je je li ta mladolikost posljedica unapređenja kvalitete života i koliko u svemu ključnu ulogu igraju nasljedni čimbenici?
Treću generaciju (djecu rođenu između 1978. i 1988.) naziva Gama generacijom čiji je zaštitini ljubičasti omotač minimalan i čije je ponašanja opisano kao problematično (poremećaji u ponašanju ili hiperaktivnost). Ova generacija je tek ušla u fazu Buđenja, a kao i prethodne generacije će u indigo fazu ući tek u četrdesetima.
Četvrtu generaciju (djecu rođenu između 1988. i 1998.) naziva Delta generacijom i smatra je prvom pravom indigo generacijom čije ljubičaste aure nemaju zaštitna sloja pa se radi o emotivno najosjetljivijoj generaciji velike hiperaktivnosti koju potiče brzina moderna načina života. Roditeljima takve djece se u Americi preporuča niz medikamenata, no alternativne metode umjesto medikamenata radije pribjegavaju tzv. povratku prirodi pa i radikalnim potezima kao što je uklanjanje električnih instalacija u kući. Kao što možemo primijetiti, i ovu generaciju djece obilježavaju hipersenzibilnost i hiperaktivnost pa ne čude neka mišljenja da je mogući uzrok takvu ponašanju utjecaj stresa u fetalnoj fazi. No koja je to točna kvalifikacija koja posebnost odvaja od poremećaja, a oko koje još uvijek postoje prijepori?
Petu generaciju (djecu rođenu između 1998. i 2008.) naziva Omega generacijom i posljednjom pravom odnosno čistom indigo generacijom odnosno potomcima indigo djece ili reinkarnacijom preminulih pripadnika Alfa i Beta generacije, a koja će se susresti s najvećim problemom integracije u društvu i vrlo vjerojatno i autizmom. Johnson smatra da je uzrok takvom ponašanju i preosjetljivosti prerani razvoj Oktarin (Kristalnih) karakteristika. Nakon što ova posljednja generacija uđe u fazu Buđenja (dakle, oko 28. odnosno 29. godine), smanjit će se stopa rođene indigo djece i s vremenom će se takva djeca sve manje rađati. Zašto autorica smatra da će se takve djece sve manje rađati i je li to stoga što su ispunili svoju misiju (ako su uopće trebali), nije jasno.

Neka svjedočanstva
Sva su ova djeca, kao što smo vidjeli, emocionalno i tjelesno osjetljiva i hiperaktivna, ali i empatična (suosjećajna prema pojedincu, ali i kolektivu; osobni problemi i problemi društva postaju i njihovim problemima i pomalo podsjećaju na one legende u kojima su posvećeni pojedinci preuzimali svu tragičnost tuđeg života), te mogu biti i depresivna ukoliko ne prepoznaju svoju Misiju. Promatranja neke indigo djece su pokazala da ona mogu i komuniciraju s anđelima i da bližnje vide u svjetlosnoj auri. Međutim, nije jasno od koga su čuli o anđelima, je li to slučaj kod sve djece ili samo one čiji su roditelji vjernici, te odakle onima koji pate od manjka koncentracije i donekle su asocijalni, toliki osjećaja za druge i njihove probleme? Jednako je i zbunjujuće svjedočanstvo jedne žene koja je tvrdila da su je u četvrtoj godini života, promatrajući u restoranu jednu stariju gospođu u osamdesetima, preplavili osjećaji o smrti i starenju i da se sama osjetila tjeskobnom u pomisli na vlastitu smrtnost. Također je tvrdila kako je osjetila da se gospođa iz restorana nalazi na kraju životna puta i da je u tom trenutku i ona postala staricom koja suosjeća s onom drugom potpuno nesvjesna da nije dosegla ni školsku dob. Mi ne znamo koliko je u cijelome iskazu prisutno iskustvo jedne odrasle žene koja jednako zrelom interpretacijom svjedoči o osjećajima djeteta predškolske dobi, i to ne prema nečemu površnom, već spoznaji o životu i smrti, a dobro znamo (ili se barem nadamo da je ta tvrdnja točna) da djeca nemaju realnu predodžbu o smrti.
Postoji još niz svjedočanstava koja su neobična u svojoj uvjerljivosti i teško je reći radi li se o bujnoj dječjoj mašti koja itekako može biti potencirana novim medijima: tako pak neka djeca govore o tome kako noću, u svom astralnom tijelu, putuju svemirom ili pak o prošlom životu (zbog čega i nisu toliko vezani uz svijet u kojemu trenutno žive), a njihovi se roditelji nerijetko iznenade kada im djeca (stara jedva tek nekoliko godina) pojasne da su zapravo oni ti koji su ih izabrali. Djelujući kao da su zarobljena u prostoru i vremenu, indigo djeca upijaju sve iz okoline uzvraćajući joj snažnim impulsima emocija i intuicijom, osjećajući i suosjećajući s njome na najobuhvatnijoj (globalnoj) razini, i odbacujući autoritet i riskirajući sukob s okolinom, svoju ulogu shvaćaju ozbiljnom od samoga početka, i to je ono što najviše zbunjuje: zar njihova uloga nije tek biti djecom? Razigranom mladunčadi koja kroz igru uči o životu odraslih? U kojem se trenutku aktivirala potreba za pojačanom duhovnošću i senzibilitetom i kako je ona pronašla svoje domaćine - djecu?

Kristalna djeca
Uz indigo djecu se spominju i tzv. Kristalna djeca (zajedno poznata po nazivom Zvjezdana djeca jer su duhom više prisutna među zvijezdama) kao naprednijoj generaciji indigo djece koja je zapravo autistična, s time da se na autizam gleda kao na zaštitni omotač njihove emotivno i socijalno osjetljive prirode. Chapman i Johnson su ih opisale kao hodajuće antene koje upijaju sve psihičke, fizičke, emotivne, elektromagnetske i ostale vibracije koje ih okružuju odnosno kao djecu uronjenu u beskrajni ocean mirisa, zvukova, boja i emocija. Je li ova definicija dovoljna da ih proglasi izaslanicima izgubljene ljudskosti?

Prethodno:
Indigo djeca: Uvod u ne tako novi fenomen (1)
Indigo djeca: Ukoričenje fenomena(3)


Korišteni izvori:
http://www.ikm.hr/ikm/ (Indigo kristalni most, Udruga za poboljšanje kvalitete življenja i kreativni razvoj djece i odraslih)
http://www.uhm.hr (Udruga hrvatske mladeži)
http://www.grombol.com (Grombol magazin)
http://www.mojdoktor.hr/
http://www.angeltherapy.com/ (službena stranica Doreen Virtue, am. psihologinje)
http://www.reiki-hara.hr/joomla/index.php (Hrvatska asocijacija reikista)
http://www.indigo-svijet.hr/ (udruga Indigo svijet)
http://www.idem.hr/ (Idem, udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama)
http://www.aprilaromatics.com/images/products/aromayoga/thirdeye_chakra.jpg (slika iz uvoda)