Holyfighter - vuk samotnjak
18.03.2007., nedjelja
My name is Sin.
|
Sada ću probati reproducirati tekst s kojim sam bio zadovoljan, a zbog pizdarija s portalom nije doživio svijetlo dana. Neki dan dođem doma. U kuhinji osjetim snažan zov francuza ili baquette-a. Samo sam muškarac sa svim svojim slabostima i nekim pozivima ne mogu odoljeti. Dođem do peciva i prvo mu odstranim jedan krajac. Hrskavo, fino, mirišljavo. Svaki zalogaj je predivna priča okusa, zadovoljstva. Nije grijeh ako pojedem i drugi kraj. Uuuummmmmm, super, okus kukuruznog kruha. Osjetila su u nedoumici. Ma, mogao bih napraviti bar jedan sendvić. Vadim gaudu iz frižidera, režem šnitu, drugu, to bi trebalo biti dovoljno. NAšla se tu i konzerva riblje paštete. Sama je, tužna. Mogla bi se i pokvariti. Nitko ne pazi na nju. Jadna je. Otvaram je. Režem komad francuza, mažem paštetu, stavljam sir, preklapljam sendvić. Grizem, jedem. Očito sam izgladnio. Neću puno, samo da zadovoljim prvu glad, kasnije ću pojesti posni sir, to je dijetno. Nije tako fino, ali je dijetno, a hoću izgledati malo vitkije. U tim razmišljanjima sam već primio nož i počeo rezati drugu šnitu sira i peciva. O.K. jedan ili dva sendvića, jel to neka bitna razlika? Uostalom i pašteta je fina. Zaokupljen mislima dok uživam u sendviću ne primjećujem da je ovaj sendvić bio kraći od prethodnog. To nije pošteno. Hm, sad sam pred dilemom. Napraviti još jedan sendvić ili ne? Ako napravim još jedan, onda je to ozbiljan grijeh prema dijeti, ako ne napravim onda postoji objektivna opasnost da pašteta oksidira u frižideru jer sam na dijeti, a i pecivo se može stvrdnuti ili čak uplesnjiviti. U tim mislima me prekinulo zatvaranje sendvića i otvaranje usta. Na stolu je ostao još jedan komad francuza. Sam. Napušten. Nekako tužan. I ja sam tužan. Savjest radi. Suosjećamo. Uzimam ga u svoje ruke. Više neće biti sam. Bit ćemo zajedno. Skupljam mrvice sa stola. Perem nož, dasku. Osjećam nezadovoljstvo. Opet. Opet sam jadan u svojim očima. Slabić. Ljiga. Nisam mogao reći NE. Nisam mogao reći DOSTA. Savjest peče. Savjest ponovo peče.No, to nije sve. Sada i trbuh boli. Težak je. Osjećam to dok savjest peče sve jače. Još jedna izgubljena bitka. |
